Krajnje desni argentinski predsjednik Javier Milei ubrzava svoj neoliberalni program. Najnovije “osvajanje” libertarijanskog desničarskog predsjednika jest odobrenje reforme rada, koja otvara put radikalnom slabljenju radničkih prava u toj južnoameričkoj zemlji. Za Peoples Dispatch o aktualnoj situaciji u Argentini piše Pablo Meriguet.
Početkom veljače argentinski je Senat odobrio Mileijevu reformu rada s 42 glasa za i 30 protiv. Prema Mileiju, reforma će donijeti više radnih mjesta tako što će rad učiniti fleksibilnijim, smanjiti trošak otkaza i omogućiti produljenje radnog dana na 12 sati, što izravno podriva radnička prava izborena kroz desetljeća borbi.
Još jedan element reforme (koju oporba opisuje kao zakon koji pogoduje velikim kompanijama na štetu argentinskih radnika) jest smanjenje doprinosa koje tvrtke moraju plaćati za druge stavke, poput socijalnog osiguranja.
Jedan u nizu apsurda reforme jest da će sada tvrtke od plaća radnika odbijati 1 do 2,5% za fond za radnu pomoć, iz kojeg će se pokrivati troškovi otkaza. Drugim riječima, tvrtke više ne snose trošak otpuštanja; te troškove ubuduće plaćaju sami radnici.
Reforma također otvara mogućnost da poslodavci prestanu plaćati prekovremeni rad i umjesto toga radnike kompenziraju slobodnim danima ili skraćenim radnim vremenom. Godišnji odmori, koji su se najčešće koristili ljeti, sada se mogu rasporediti tijekom cijele godine.
Još jedna stavka koja je izazvala veliko negodovanje među radnicima jest to da se plaće sada mogu isplaćivati u bilo kojoj valuti, u naturi, hranom ili smještajem, što je uspoređeno s predkapitalističkim oblicima plaćanja.
Otpor na ulicama Buenos Airesa
Reforma izravno cilja i na slabljenje moći sindikata, koji su u Argentini povijesno igrali ključnu ulogu u obrani prava. Primjerice, sporazumi na razini pojedine tvrtke sada će imati prednost nad kolektivnim ugovorima po sektoru djelatnosti. Sektorski ugovori omogućuju snažniju kolektivnu obranu radničkih prava. Uz to, predviđa se da će takvi sporazumi biti odmah poništeni ako se strane ne uspiju dogovoriti, što bi neke tvrtke mogle koristiti kao način opstruiranja dogovora.
Ugroženo je i pravo na štrajk: sindikati će sada morati jamčiti 75% funkcioniranja u “esencijalnim” službama poput zdravstva, obrazovanja, energetike, prometa i vodoopskrbe, te 50% u slučaju banaka, rudarstva, industrije i e-trgovine. Sindikati tvrde da je riječ o načinu razbijanja kolektivne i masovne mobilizacije kako bi se oslabila politička moć radnika.
Tako to vide i tisuće argentinskih radnika koji su izišli na ulice kako bi izrazili protivljenje novom neoliberalnom zakonu. Na prosvjede su pozvali brojni sindikati i politički pokreti, koji su donošenje zakona osudili kao izravan napad na dostojanstvo radnika.
Kao što je u Buenos Airesu postalo uobičajeno, prošlotjedne prosvjede policija je snažno represivno suzbila. Prema izvješćima, uhićena je najmanje 71 osoba.
Ipak, prije nego što reforma rada stupi na snagu, mora je odobriti Zastupnički dom. Parlament sada mora odlučiti hoće li usvojiti reformu koju su argentinski radnici snažno kritizirali ili će udovoljiti željama Mileija, Međunarodnog monetarnog fonda i velikog broja poslovnih čelnika, piše Peoples Dispatch.
Glasanje u Zastupničkom domu trebalo bi se održati do kraja veljače i bit će “brojanje do zadnjeg”.
Foto: Argentina Humana
Preporučite članak: