U svečanoj općinskoj sali u Mladenovcu nedaleko Beograda, prošle srijede održano je predstavljanje knjige “Jadar: Sve što možda niste znali, a trebalo bi”, koju su organizirale udruge “Dogovor za Mladenovac” i “Centar za politike emancipacije” (CPE).
Projekt “Jadar”, vrijedan oko 2,55 milijardi eura, podrazumijeva eksploataciju minerala jadarita u zapadnoj Srbiji koji sadrži litij i bor. Rio Tinto je 2025. godine proglasio "zastoj" projekta, prebacivši ga u fazu “održavanja”, iako je najavio da ostaje u Srbiji.
Na poziv drugova iz CPE-a otišao sam i ja na predstavljanje knjige o rudarskim projektima u Srbiji i njihovog utjecaja na prirodu i ljude. O međunarodnom karakteru ove ekološke katastrofe i borbe protiv nje već ste imali priliku čitati na Radničkim pravima, u članku “Što je zajedničko Srbiji i Papui Novoj Gvineji?", koji ovom prilikom toplo preporučujem, u slučaju da želite osvježiti sjećanje prije čitanja ovog članka.
Na predstavljanju knjige okupilo se dvadesetak ljudi, mahom stariji, ali je bilo i šačica mlađih. S organizatorima sam porazgovarao o samoj knjizi te njihovom aktivizmu.
Siva perspektiva
Vera Dondur, redovna profesorica fizičke kemije u penziji i kourednica knjige "Projekat Jadar - litijum borna katastrofa", na kojoj se temelji “Jadar: Sve što možda niste znali, a trebalo bi”, ovako je opisala opasnost bora. “Buba švabe su bube koje su preživjele nuklearnu eksploziju na otoku Bikini, a prije su se u domaćinstvima trovale bornom kiselinom.
Kupile biste u staro doba bornu kiselinu u ljekarni i posuli u ćoškove i nestale bi bube švabe. Nikada ne biste vidjeli mrtvu bubu. Pitajte svoju baku ili nekog starijeg je li to istina. Znanstveno je utvrđeno da su im u stvari oštećeni reproduktivni sustavi pa se nisu razmnožavale prije nestanka.”
Dotakla se i trenda kojeg je započela kineska rudarska kompanija koja posluje u Srbiji i koja se zove Zijin Mining, a upravlja rudnicima bakra i zlata u Boru. Trend koji spominje bi mogao Srbiju svesti na tanki pojas u sredini zemlje.
Naime, zapadna Srbija je preplavljena rudnicima. Počevši od Zijina, sada se stvara i veliki pritisak za otvaranjem novih rudnika u Istočnoj Srbiji. Ali i na zapadu zemlje, oko Valjeva, te još malo južnije. Također sada žele otvoriti rudnika zlata i bakra na planini Bobiji na zapadu zemlje, kao i na jugu u Novom Pazaru.
Od rimskih rudnika do današnjih
Koautorica knjige "Projekat Jadar-litijum borna katastrofa" Dragana Đorđević doktorica je kemijskih znanosti i znanstvena savjetnica te stručnjakinja za znanost o životnoj sredini. Uža specijalizacija joj je procjena rizika od ljudskih aktivnosti na životnu sredinu. Na početku predstavljanja je spomenula kako ne postoji “zeleni rudnik” te kao primjer navela jedan fascinantan primjer upravo iz Srbije.
“U blizini Sopota nedaleko Mladenovca, između sela Babe i Guberevca, bio je u vrijeme Rimljana aktivan rudnik, a odlagalište jalovine koje su od te eksploatacije ostavili Rimljani zemlju čini neplodnom i poslije dvije tisuće godina. Zeleni rudnik ne može postojati gdje se opasan otpad ostavlja na površini zemlje, odakle se ispiru otrovi koji zagađuju vodu, zemlju i zrak. Pored tog rudnika kod Sopota također imamo više ostataka rudnika iz srednjovjekovne Srbije iz kojih se i dalje ispiru otrovne supstance.”
Otrovne supstance oslobođene kroz rudarenje ostavljaju tragove i na mjestima na kojima to ne bi pomislili. “Imala sam priliku u sasvim drugom istraživanju, koje nije bilo vezano za utjecaj rudarenja na životnu sredinu, u jednoj rijeci koja nosi geotermalnu vodu, ustvrdili smo enormne količine arsena.
Istodobno, ljudi često dolaze i sjede uz rijeku zato što je topla, ali ne znaju da je otrovna. Tako se otrovi osim preko digestivnog trakta ili udisanja, unose i preko kože, ali ljudi to ne znaju.”
Što radi vlada i gdje su karte?
Također je tijekom predstavljanja spomenula da je vlada Republike Srbije čak i mijenjala neke zakone da bi pogodovala stranim rudarskim korporacijama. Daje i konkretne primjere: “Izmijenjen je zakon o rudarstvu da pogoduje rudarskim kompanijama. Po tom zakonu, svaka kompanija koja bilo koji mineral pronađe ima pravo prvenstvene eksploatacija tog minerala.”
Tijekom tribine je i spomenula kako su geološke karte iz bivše Jugoslavije nestale 1990-ih, što je omogućilo stranim kompanijama da navodno "otkrivaju" ležišta i stječu pravo prvenstva eksploatacije.
“Za vrijeme Jugoslavije, kada smo još bili velika i bogata zemlja i kada smo imali resurse za istraživanje naši geolozi su napravili detaljna istraživanja i točno se zna gdje se koji mineral nalazi. Sada smo se mi i BiH susreli sa situacijom da nam i noću upadaju strane korporacije u posjede. Navodno istražuju, ali oni zapravo imaju sve potrebne informacije. Međutim, to navodno istraživanje znači da oni mogu reći da su oni našli taj mineral da bi dobili pravo prvenstva eksploatacija.”
Hrvatskoj javnosti poručuje da se nada “da Hrvatska neće imati tih problema zato što je članica Europske unije, a zakoni EU su sasvim drugačiji i moraju se poštovati. "Ovdje se ne poštuju, ni ekološki ni bilo koji drugi i to je namjerno tako: nama su urušene institucije i nama se institucije dalje sustavno urušavaju. Sada i sveučilište jer ovoj vlasti nije potrebno da postoje institucije koje imaju slobodnomisleće ljude koji mogu ukazati na probleme. Oni žele institucije koje će raditi za njih.”
Zašto baš u Mladenovcu?
O odabiru lokacije i borbi protiv ekocida u Srbiji sam porazgovarao s jednim od organizatora, Milošem Bakovićem iz udruge CPE (Centar za politike emancipacije). “Vidjeli smo da se rade istraživanja po cijeloj zemlji, a brda Avala i Kosmaj, nedaleko Beograda, su također na meti. Također smo vidjeli da postoji vrlo aktivna grupa “Dogovor za Mladenovac”, koja se protivila tome.
Tako smo odlučili da beogradsko predstavljanje knjige ne bude u centru grada među “dežurnim krivcima” aktivističke scene, nego baš u Mladenovcu jer nas s tom ekipom povezuju i neke prijašnje borbe za zaštitu javnih dobara, primjerice gradskih ljekarni.”
Dušan Crnogorac, diplomirani inženjer zrakoplovnog prometa i doktorand na Saobraćajnom fakultetu u Beogradu dolazi iz građanskog udruženja “Dogovor za Mladenovac”.
Inicijativa je nastala 2024. kada su shvatili da oporba ništa ne radi pa su sami izažli na lokalne izbore, i osvojili drugo mjesto po broju izabranih zastupnica i zastupnika.
"S kampanjom od dvadeset dana, koliko smo i postojali, uspjeli smo ostvariti bolji rezultat od svih drugih opozicijskih snaga. Sada se bavimo društvenim aktivizmom, podizanjem društvene svijesti, odnosno pokušavamo aktivirati naše sugrađane koji poštuju to što radimo."
Na moje pitanje je li Mladenovac degradiran na predgrađe Beograda, kaže: “Mladenovac je degradiran u smislu da, primjerice, predstavlja pet do šesto posto ukupnog stanovništva Beograda, dok se budžet opredijeljen za ovu godinu kreće oko 0.3% od ukupnog budžeta Grada Beograda.” Ovaj se podatak donekle poklapa s analizama Centra za lokalnu samoupravu (CLS) koje pokazuju da će od ukupnog budžeta Beograda na svih 17 gradskih općina biti transferirano svega 8,5 posto, pri čemu je za 2026. godinu za Mladenovac planirano oko 850 miliona dinara.
“A u principu, ništa od razvoja grada ne postoji, kamoli neka proizvodnja, tako da je grad spao na jednu spavaonicu Beograda. Petnaest tisuća ljudi svaki dan putuje na posao u Beograd, a zagušenje je ogromno, kako komunalno, tako prometno. Ništa u gradu ne funkcionira, a mladi ne vide nikakvu perspektivu”, zaključuje Dušan.
Perspektiva je sjajna jer je situacija grozna
Na pitanje kako je započela suradnja s CPE-om, na čiji sam poziv i došao, kaže: “Suradnja se ostvarila u biti preko poznanstva moje supruge s njima. Budući da se bavimo raznim stvarima, između ostalog geourbanizmom i prometnom infrastrukturom, imali smo prostorni plan za brda Avalu i Kosmaj, koje pokušavamo oboriti. Studija procjena utjecaja je rađena nakaradno, kao i prostorni plan, gdje se radi na užurbanoj urbanizaciji cijelog tog dijela bez ikakvog plana i bez ikakve infrastrukture. Bez kanalizacije, grade se ville s bazenima, a lokalno stanovništvo ostaje bez vode.
Također se bunimo protiv autoputa koji bi trebao prolaziti centrom Mladenovca. Naslanjajući se na današnju priču u Jadru, bile su i u planu istraživačke bušotine na Avali i Kosmaju, protiv kojih smo isto tako podnijeli prigovor da se spriječe i da se zabrane trajno jer su tu predjeli izuzetnih odlika. Tu je inače rudarenje zabranjeno, a zašto bi se dozvolile istražne radnje na području gdje nije dozvoljeno rudarenje?”, pita se Dragan.
Miloš iz CPE-a, udruge koja se 15 godina bavi političkim obrazovanjem i istraživačkim radom, organizira konferencije, ljetne škole i javne rasprave te objavljuje zbornike i prijevode raznih tekstova, objasnio je kako je došlo do promocije. “Anti-ekstraktivističke borbe protiv podivljalog rudarenja su godinama u fokusu društvenih kretanja.
Generalno su ekološke borbe ovdje nekako najdjelotvornije u posljednjem desetljeću. Tako smo se odlučili i pozabaviti s projektom Jadar. Ono što je specifično je da smo se povezali s grupom vodećih istraživača iz raznih polja, koji nisu samo akademski aktivni, već i u raznim borbama. Čuli smo da se priprema jedna velika enciklopedija i odlučili da na temelju nje napravimo jedan priručnik, koji bi trebao biti pristupačniji široj masi”, rekao je.
Taj priručnik je upravo ovih dana predstavljen. Na pitanje koju perspektivu vidi za daljnju ekološku borbu kaže: “Perspektiva je sjajna jer je situacija grozna. Ima obilje tema i problema: cijela Srbija se pretvara u jedan veliki rudnik. Generalno je ekologija sada top politička tema, a mi također probamo povezati napade na ekološka javna dobra s ekonomskim tendencijama predatorskog neoliberalnog kapitalizma. Mnogi shvaćaju da je to sustav u kojem živimo tek preko spomenutih napada na javna dobra.”
Borba se nastavlja!
No, shvaćanje nije dovoljno, pa srećom Miloš ima i konkretne primjere djelovanja: "Nedavno je pokrenuta inicijativa “Javna dobra, javno vlasništvo”, koja okupljajući političke organizacije, lokalna udruženja i ekološke inicijative, pokušava tematizirati ovu problematiku na širok način, što ilustrira i jedan od čestih slogana inicijative: “Od reka do apoteka!”. Naime, rijeke su bile pod udarom hidroelektrana, a borba protiv privatizacije ljekarni je jedna od velikih borbi u gradu.”
Predstavljanje knjige “Jadar: Sve što možda niste znali, a trebalo bi” u Mladenovcu nije bila samo još jedna promocija – već je simptom šire, porazne stvarnosti bivše države, konkretno Srbije, u kojoj su sve lokacije mineralnih bogatstava bile utvrđene još za vrijeme Jugoslavije, zahvaljujući temeljitim geološkim istraživanjima.
No, kako je na tribini istaknuto, geološke karte iz bivše države nestale su 1990-ih, a danas strane korporacije, često uz blagoslov vlade, “noću upadaju u posjede” i izvode vlastita ‘istraživanja’ kako bi stekle pravo prvenstva eksploatacije. Mladenovac je tek jedan od mnogih primjera – degradirano beogradsko predgrađe bez infrastrukture, kanalizacije i perspektive, koje postaje poligon za rudarske projekte.
Dok vlast urušava institucije i mijenja zakone u korist stranih kompanija, lokalni aktivisti poput udruženja “Dogovor za Mladenovac” i Centra za politike emancipacije (CPE) pokazuju da borba nije uzaludna – iako su resursi mali, a moćnici veliki.
Naš suradnik Slavko Stilinović donirao je ovaj tekst našem i vašem portalu u trenutku kada su nam smanjena sredstva financiranja. I ovim putem mu iskreno zahvaljujemo na podršci i solidarnosti.
Ako želite da i dalje objavljujemo više ovakvih kvalitetnih članaka, možete donirati — a sva prikupljena sredstva idu izravno na honorare autorica i autora.
Foto: Slavko Stilinović, Rio Tinto
Preporučite članak: