Što je zajedničko časnoj sestri, branitelju, saborskom zastupniku, motoristu, Maji Sever, studentu, policajcu, Radi Šerbedžiji i Darku Milinoviću? Svi su u subotu prešli pet kilometara u Gospiću na “Hodu za Liku”.
Na prosvjedu se, prema procjenama, okupilo oko dvije tisuće ljudi. Kako je moj kolega Dominik Šarić već pisao, Gospićani se već duže vrijeme suočavaju s dvije ekološke prijetnje, ilegalnim odlagalištem od 35.000 tona opasnog i infektivnog otpada kod gospićkih silosa te izgradnjom tvornice za preradu litija u Smiljanskom polju, za koju je nadležno ministarstvo prvotno apsurdno procijenilo da nije potrebna studija o utjecaju na okoliš.
Iako je ta odluka povučena zbog pritiska građana i inicijative "Gospić je naš dom", koja je i organizirala prosvjed, sanacija otpada još nije ni započela, a analize tla nisu objavljene. Zato su Gospićani, umorni od zanemarivanja i praznih obećanja, odlučili poduzeti konkretne korake pa su se u subotu, 27. lipnja, okupili na prosvjednom hodu "Hodaj za Liku", sa kojeg vam, također kao Ličanin, donosim dojmove.
Nisu uspjeli zaustaviti prosvjed
Dva dana prije prosvjeda, u Gospić su stigli predstavnici državnih institucija, Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije, Fonda za zaštitu okoliša i Instituta za vode „Josip Juraj Strossmayer”, te su na konferenciji za novinare obećali kako će sanacija ilegalnog odlagališta biti financirana „po prioritetu” i „u najkraćem roku”. Procjene govore da bi taj posao državu mogao koštati oko 50 milijuna eura.
No, građanska inicijativa „Gospić je naš dom” tu je najavu dočekala s nepovjerenjem, ističući da je riječ o očajničkom pokušaju sprječavanja prosvjeda – jer je, kako kažu, „godinu i pol dana ničega, bez odgovora, bez analiza, bez obvezujućih rokova”.
Taj oštar ton pratila je i sama prosvjedna akcija. U subotu, 27. lipnja, nekoliko tisuća ljudi okupilo se na početnoj točki – kod Silosa PPK Velebit, na mjestu ilegalnog odlagališta opasnog plastičnog i medicinskog otpada. Odatle je krenula prosvjedna povorka duga oko pet kilometara, trasom koja je simbolički povezivala dva epicentra ekološke ugroze: od silosa do tvornice litija u Smiljanskom polju.
Organizatori su poručili da se na taj način „simbolično povezuju dvije lokacije koje obilježava isti obrazac – donošenje odluka o zdravlju i budućnosti Like bez građana, transparentnosti i poštovanja procedura”. „Lika je danas pokazala što znači biti zajednica. Znamo što je zakopano ispod naše zemlje. Znamo da se to skriva. Šutnja više nije opcija”, poručili su organizatori.
Istaknuli su i kako prosvjed ne nosi stranačke nego isključivo ljudske zahtjeve – prava koja, kako su naglasili, „ne bi trebala biti predmet pregovaranja ni u jednoj civiliziranoj državi”. Inicijativa se prije prosvjeda također jasno ogradila od svake političke instrumentalizacije.
Ekološki zahtjevi
Građani su u povorci nosili transparente s oštrim porukama, a njihovi zahtjevi bili su jasni i nedvosmisleni: javnu objavu svih analiza tla i cjelokupnog otpada te provedbu neovisnih analiza tla, otpada i podzemnih voda; konkretan i vremenski obvezujući plan sanacije cjelokupne količine otpada; ukidanje građevinske dozvole za tvornicu litija i donošenje rješenja o obvezi izrade Studije utjecaja na okoliš te provedbu javne rasprave; procesuiranje odgovornih za sve nepravilnosti i nezakonitosti. Rok za ispunjenje prvog zahtjeva (objavu svih analiza) postavljen je do 15. srpnja.
Organizatori su posebno apostrofirali i logički nekonsekventan odnos države prema ovom slučaju: „Ako je u slučaju Vjesnik bilo moguće provesti postupak javne nabave kroz pregovarački postupak odmah, a osnova za to bila je ugroza za zdravlje i živote, zašto životi stanovnika cijele Like vrijede manje?”, pitaju se iz organizacije prosvjeda.
Prosvjed su, osim mještana Like, podržale i brojne udruge iz cijele Hrvatske – među njima i Zelena akcija, inicijativa Siščani ne žele biti smetliščani, udruga Una i Maksimir za Zagreb. Bio je organiziran i besplatan prijevoz iz Zagreba za sve koji su željeli podržati prosvjed.
Dok su prosvjednici hodali, iz tvrtke Jedro DS Innovation, vlasnika pogona za preradu litijevih soli u Smiljanskom polju, stigla je reakcija, naime poručili su kako je njihov pogon siguran za okoliš. No, za prosvjednike to nije bilo uvjerljivo. Inicijativa „Gospić je naš dom” već mjesecima upozorava da je tvornica izgrađena bez studije utjecaja na okoliš i zakonite građevinske dozvole.
Što kažu Gospićani?
Ako bi zaokružili broj prosvjednika na dvije tisuće, a stanovništvo grada Gospića na deset, prosvjed istih omjera bi u Zagrebu okupio oko sto pedeset tisuća ljudi! No, o nezadovoljstvu građana ne govori sama brojnost, već i sadržaj transparenata, na kojima su najčešći pojmovi bili “izdaja” i “trovanje”.
Gospićanin u tridesetima s kojim sam razgovarao mi je rekao da se pridružio prosvjedu “zato što se tiče sviju nas građana Gospića i da se taj problem s otpadom počne rješavatI jer se već dugo na to čeka. Bio sam i na tribinama na tu temu prije par mjeseci, a tada nisam ni mogao sanjati o tome da će se okupiti toliki broj ljudi na prosvjedu”, zaključio je.
Jedan stariji čovjek je komentirao kako ne pamti ovakav prosvjed u Gospiću. I uistinu, prosvjed "Hodaj za Liku" po svojoj masovnosti, geografskom dosegu i medijskoj pozornosti nadmašio je sve slične događaje do sada, koji je mobilizirao građane na način koji Lika nije vidjela.
Tako su se prosvjedu pridružili ekološki osviješteni građani iz cijele Like ali i Hrvatske. Sreo sam, između ostalog, i dva mladića koja su došli sa drugog kraja Like, točnije sa sjevera, podržati svoje zemljake u prosvjedu. Kako kaže jedan od njih za RP: “Došao sam da pokažem solidarnost sa stanovnicima Gospića u zajedničkoj borbi protiv kapitalističke oligarhije kojoj je bitnije okrenuti pare i profitirati nego to što će, ne daj Bože, netko umrijeti od raka danas, sutra ili za 10 godina.”
I uistinu, što se tiče tvornice litija, ulagač Aleksandar Devčić uporno tvrdi da pogon smanjuje ovisnost EU-a o uvozu litija te da je "prilika za Hrvatsku" u kontekstu zelene tranzicije.
Tvrtka je dobila pozitivna mišljenja od desetak javnopravnih tijela, uključujući rješenje o prihvatljivosti za ekološku mrežu Ličko-senjske županije, dok gradonačelnik Gospića Darko Milinović tvrdi da je Grad za postojanje tvornice saznao slučajno prije tri godine, na temelju upita jednog građanina, te da je nailazio "na ogluhe" u ministarstvu.
Požežanin s kojem sam razgovarao mi je rekao kako je prvenstveno došao jer je lički zet pa da izrazi podršku djevojci i njezinoj obitelji. "S druge strane samo postojanje potrebe za prosvjedom ovakvog tipa ponovni je dokaz nebrige državnog aparata za Lijepom našom. Jednu Liku koja je bila osnovni pojam za čistu prirodu zagadili su sa trideset i pet tisuća tona otpada, dalje ne treba.”
Prosvjednici nisu samo došli sa istoka zemlje, već i sa juga. Jedna Splićanka s kojom sam razgovarao mi je rekla kako je “saznala preko svojih kolega i prijatelja Ličanina” i kako smatra “da to nije samo stvar Gospića ni Like, već cijele Republike Hrvatske.
"Jedan od naših rijetkih koliko toliko netaknutih resursa je priroda, pa sam smatrala važnim doći i poduprijeti građane Gospića u njihovoj borbi.” Na moje pitanje o dojmovima s prosvjeda kaže da je “ostala jako ugodno iznenađena brojem ljudi na prosvjedu, posebice jer je Gospić mali grad.
"Iskreno mi je bilo lijepo vidjeti ljude iz svih slojeva društva i različitih političkih orijentacija ujedinjene u sprječavanju uništavanja prirode.”
Za kraj mi je još ispričala jednu anegdotu iz svog kraja: “Relativno nedavno je i u Splitu bio prosvjed vezan za potencijalnu ekološku katastrofu, a to je sanacija broda s azbestom.
Mislim da je u većim gradovima lakše zaustaviti takve inicijative jer je jednostavno pred većom količinom ljudi teže sakriti malverzacije.” No, uz ovakav val solidarnosti, cijela zemlja sada zna što je zakopano u Gospiću.
Borba se nastavlja
„Hodaj za Liku“ nije bio samo prosvjed nego i trenutak u kojem je lička tišina pukla. Masovni odaziv, bez obzira na stranačke, dobne, regionalne ili nacionalne razlike, poslao je nedvosmislenu poruku: Lika ne pristaje biti ničije odlagalište ni pokusni poligon. Dok su državne institucije godinama nizale obećanja bez rokova, građani su pokazali da su spremni preuzeti odgovornost tamo gdje sustav zakazuje.
Njihovi zahtjevi – objava analiza, sanacija otpada, ukidanje dozvole za tvornicu litija – nisu tek lokalni interesi, već temeljna prava koja vrijede za svaki kutak Hrvatske i Europe. Prvi rok istječe 15. srpnja, a hoće li on biti prekretnica ili još jedna u nizu iznevjerenih nada, ovisi o tome hoće li se odluke donositi u duhu transparentnosti i odgovornosti, a uz dosadašnja razočarenja, razloga za optimizma nema mnogo. Bez obzira na ishod, Gospićani su pokazali da više neće šutjeti, što je možda i najvažnija poruka cijelog događaja.
Objavu ovog teksta podržala je Agencija za elektroničke medije sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
Foto: Slavko Stilinović
Preporučite članak: