Štrajk radnica i radnika ZET-a i Zagrebačkog holdinga, koji je od 28. do 30. rujna paralizirao javni prijevoz i odvoz otpada u Zagrebu, mediji i gradonačelnik Tomislav Tomašević nazvali su najvećim štrajkom u povijesti grada. S oko 9.200 sudionika i potpunim prekidom ključnih gradskih usluga, riječ je bez sumnje o najvećem štrajku u posljednjih nekoliko desetljeća.
Slijedi kronologija štrajka, od prvih pregovora do sudske zabrane, nakon čega se kritički osvrćem na tri teze koje su dominirale javnim prostorom: da iza štrajka stoji HDZ, da gradska vlast manipulira radnicima i da je Vlada utjecala na sudsku odluku.
Pregovori o novom kolektivnom ugovoru i povećanju plaća između sindikata ZET-a i Zagrebačkog holdinga s jedne strane te gradskih uprava s druge strane trajali su tjednima bez pomaka. Sindikati su prvotno tražili povećanje osnovice plaće za 19 posto u Holdingu i 15 posto u ZET-u, uz sklapanje kolektivnog ugovora na dvije do tri godine.
Poslodavac je nudio 4,5 posto od 1. rujna, a konačna ponuda gradskih uprava, prema riječima gradskog vijećnika Možemo Damira Bakića, iznosila je oko 14 posto kada se zbroje ranije povećanje, indeksacija i novo povećanje osnovice. Sindikati su 25. rujna dobili većinsku podršku članstva. Prema čelniku sindikata, 75 posto radnika izjasnilo se za štrajk, koji je najavljen za ponedjeljak, 28. rujna, u 3:30 ujutro.
Što se tražilo, što se nudilo i kolike su plaće
Sindikati Zagrebačkog holdinga prvotno su tražili povećanje osnovice za 19 posto u Holdingu i ZET-u. Tijekom mirenja su u Holdingu spustili na 12, u ZET-u na 15. Tražili su i kolektivne ugovore na dvije do tri godine, veće dodatke za noćni rad i drugu smjenu te naknadu za vanjski prijevoz.
Gradska vlast nudila je 4,5 posto odmah, uz ranije povećanje od 4,4 posto i indeksaciju, što je kumulativno iznosilo oko 14 posto do siječnja 2027. Tomašević je tijekom štrajka ponovio da ponuda od 4,5 posto odmah ostaje, uz dodatnih 4,5 posto s obzirom na inflaciju, ukupno oko 9 posto u nekoliko mjeseci.
Kontekst plaća: medijalna neto plaća u ZET-u u srpnju 2026. bila je 1.942 eura, vozači su prosječno primali 1.992 eura, radnici Čistoće 1.851 euro, a osnovica radnika u Čistoći iznosila je 1.121 euro. Prosječna neto plaća u Hrvatskoj je 1.540 eura.
Ključni pravni problem pojavio se već u pripremnoj fazi: arbitraža o takozvanim „nužnim poslovima" (minimalnom opsegu poslova koji se moraju obavljati tijekom štrajka kako bi se osigurala sigurnost i zdravlje građana,) nije bila završena. Gradonačelnik Tomislav Tomašević kasnije je upravo to istaknuo kao glavni razlog nezakonitosti štrajka.
Štrajk je započeo u ponedjeljak ujutro. Tijekom tri dana, javni prijevoz u Zagrebu bio je gotovo potpuno zaustavljen. Vozila ZET-a nisu izlazila na ulice, a odvoz otpada bio je znatno otežan. Građani su se snalazili kako su mogli: dijeljenjem automobila, pješačenjem ili radom od kuće. Iz Grada su zahvalili građanima na strpljenju i odgovornom ponašanju, istaknuvši da je izbjegnut „najgori prometni scenarij" jer se broj automobila povećao za samo 15 posto.
Iz gradske uprave nisu štedjeli kritike na račun sindikalnih čelnika zbog odluke da krenu u štrajk prije završetka arbitraže o nužnim poslovima, nazvavši to „neodgovornim" i „sramotnim". S druge strane, sindikalni čelnici tvrdili su da su zahtjevi opravdani. Katarina Peović iz Radničke fronte, koja je javno podržala štrajk, istaknula je da osnovna plaća radnika u Čistoći iznosi svega 1121 euro, „tek malo više od hrvatskog minimalca", te da radnici koji obavljaju „teške, nepopularne, iscrpljujuće poslove" zaslužuju dostojanstvenu plaću.
Ključni trenutak dogodio se u srijedu, 30. rujna. Županijski sud u Zagrebu proglasio je štrajk nezakonitim u oba poduzeća. Prema obrazloženju suda, sindikati su počeli štrajk „a da nisu osigurali nužne poslove, čime su prekršili zakon". Sud je također utvrdio da u ZET-u trenutno ne postoji kolektivni ugovor te da se ne primjenjuje pravilo o socijalnom miru.
Odvjetnik sindikata ZET-a Boženko Lozo najavio je žalbu Vrhovnom sudu, ustvrdivši da je presuda „nezakonita" i da je sud od tri osnove po kojima je ZET osporavao pravo na štrajk dvije odbio, dok je treću (nužne poslove) utvrdio kao dovoljan razlog za proglašenje štrajka nezakonitim.
Nakon sudske odluke, sindikati su istog dana u večernjim satima objavili da se štrajk privremeno zaustavlja i stavlja u mirovanje. Vozila su se postupno počela vraćati na ulice.
Gdje je gradska vlast pogriješila
Iako je Tomašević tijekom štrajka inzistirao na financijskoj neodrživosti zahtjeva učinio je i nekoliko poteza koji su ga politički skupo stajali. Primjerice objava plaća radnika. Tomašević je javno objavio podatke o plaćama, što je HSS-ov predsjednik Darko Vuletić nazvao „bahatim" i „ružnim", dodavši da „to nisu bili istiniti podaci" i da je to učinio „s namjerom". Retorika „neodgovornosti" i „sramote". Sindikalne čelnike nazvao je neodgovornima, a njihov potez sramotnim.
Iako je pozvao građane na poštovanje prema radnicima, poruka koja je odjeknula bila je ona o neodgovornim sindikalnim čelnicima – a granica između čelnika i radnika u javnoj percepciji lako se briše. Odluka da se dani štrajka ne plate će također imati posljedice. Tomašević je od prvog dana najavio da dani provedeni u štrajku neće biti plaćeni. Pravno možda utemeljeno (sud je štrajk proglasio nezakonitim), ali politički riskantno jer su radnici koji su štrajkali zbog niskih osnovica suočeni s dodatnim gubitkom.
Također se treba spomenuti propust ranijeg dijaloga. Pregovori su vođeni u tišini mjesecima, a eskalirali su u štrajk. Komunikacijski savjetnik Krešimir Macan ocijenio je da je štrajk „djelovao ishitreno jer mu nije prethodila javna kampanja" što implicira da je i gradska vlast mogla biti proaktivnija. Iako su sindikati inzistirali da je štrajk isključivo socijalne prirode, političke špekulacije nisu izostale.
U javnom prostoru dominirale su tri teze
Teza 1: HDZ stoji iza štrajka kako bi oslabio Možemo!
Ovu tezu najizravnije je iznijela saborska zastupnica Dalija Orešković, koja je ustvrdila da se „u pozadini štrajka vidi rukopis HDZ-a". Kao „karika" koja povezuje HDZ sa štrajkom navodila se činjenica da je otac zastupnika Armina Hodžića (dio saborske većine) Mumin Hodžić, predsjednik Sindikata komunalnih radnika i vozača Čistoće.
Mumin Hodžić oštro je odbacio te tvrdnje: „Jedina veza Armina Hodžića sa štrajkom je to što mu otac zarađuje plaću u Zagrebačkom holdingu i na njega je ponosan. Svoje političke odluke donosi samostalno i ima svoj politički put, a njegov otac svoj radni i sindikalni put". Dodao je da „nikada nije glasao za HDZ i nikada vjerojatno neće".
HDZ-ov glavni tajnik Krunoslav Katičić također je odbacio insinuacije, ali je istovremeno upozorio da će „zbog najavljenog štrajka nastati kolaps u gradu" te da „stranka Možemo! mora preuzeti odgovornost", dok je bivši zagrebački zastupnik i nekadašnji politički partner aktualne vlasti Renato Petek ocijenio da „spin ne drži vodu" jer HDZ-u jačanje sindikata ne odgovara.
No, dok su teze o organizaciji štrajka ostale nepotvrđene, HDZ je od prvog dana najave štrajka aktivno koristio situaciju za političke napade na Tomaševića. Saborski Klub HDZ-a prozvao je Tomaševića u Saboru, a Marija Vrhovski poručila mu je: "Nakon pet godina odgovornost je isključivo vaša. Ne stoji grad zbog radnika koji traže veću plaću, stoji zbog pet godina ignoriranja brige o komunalnoj infrastrukturi."
HDZ je tako štrajk, neovisno o tome je li ga potaknuo, koristio kao političko oružje protiv gradske vlasti.
Ocjena: Neutemeljeno, iako, HDZ je to pa je i razumljivo da se ova teza pojavila.
Teza 2: Gradska vlast manipulira radnicima
Bivši Tomaševićev suradnik Petek iznio je i oštru kritiku na račun vladajućih. U objavi na društvenim mrežama ustvrdio je da su „protiv desnice sindikati partneri, a čim traže prava od ljevice, postaju 'opstruktori' i 'ucjenjivači'". Dodao je i da su „čistači i vozači preko noći proglašeni 'HDZ-ovcima' ili 'Bandićevim kadrovima'", te da „HDZ-u nikako ne odgovara jačanje sindikata jer i njih čekaju pregovori".
Petekova tvrdnja o političkom etiketiranju nije bez uporišta u javnim istupima: tijekom štrajka iznesene su tvrdnje o političkoj pozadini prosvjeda i povezanosti dijela sindikalnog vodstva s HDZ-om. Istodobno je Zagrebački holding u javnost izlazio s podacima o plaćama pojedinih skupina zaposlenih, dok su sindikati odgovarali da takva komunikacija ne odražava njihove stvarne materijalne probleme i da ih dodatno učvršćuje u zahtjevima.
Međutim, iz tih činjenica ne proizlazi dokaz da gradska vlast provodi sustavnu kampanju diskreditiranja radnika niti da njima „manipulira“. Taj dio Petekove tvrdnje ostaje politička interpretacija. Ono što se može utvrditi jest da se sukob oko plaća i kolektivnog ugovora vrlo brzo proširio iz radno-pravnog spora na politički teren, pri čemu su se zahtjevi sindikata počeli tumačiti i kroz njihove navodne veze s političkim protivnicima gradske vlasti.
Iako postoje javne izjave dužnosnika Možemo! koje povezuju štrajk s HDZ-om, nema dokaza o sustavnoj kampanji, pa Petekove tvrdnje ostaju njegova osobna interpretacija, ali ukazuju na stvarnu napetost između gradske vlasti i sindikata.
Ocjena: Moguće, ali nedokazano.
Teza 3: Vlada je utjecala na sudsku zabranu
Treća spekulacija ticala se same sudske odluke. Zastupnik ekstremno desne stranke DOMiNO Igor Peternel ustvrdio je da „ne treba isključiti mogućnost da je Vlada 'podzemnim kanalima' utjecala na zabranu štrajka u Zagrebu preko suda". Kao temelj za sumnju naveo je činjenicu da je o zabrani štrajka odlučivala sutkinja Lidija Bošnjaković, supruga bivšeg HDZ-ovog ministra pravosuđa Dražena Bošnjakovića, kao i „ciničnu izjavu premijera" Andreja Plenkovića.
Peternel je istovremeno ocijenio da je "štrajk inicijalno išao u prilog HDZ-u", ali da je "sinkroniziranom akcijom medija" i okretanjem građana počeo nanositi štetu HDZ-u. Ta procjena, neovisno o njezinoj točnosti, ukazuje na to da je HDZ percipiran kao politički akter koji ima interes u ishodu štrajka, što je kontekst bez kojeg se ni sudska odluka ne može u potpunosti razumjeti.
Plenković je, komentirajući odluku suda, također izjavio: „Jedna od sutkinja u vijeću je supruga bivšeg HDZ-ovog ministra i ustavnog suca Bošnjakovića pa smo mi utjecali na odluku suda, šalim se". Peternel je zaključio da se premijer „možda nije šalio". Sutkinja je odbacila optužbe o pristranosti: „Ja sam sutkinja s 40 godina staža i cijelo vrijeme nepristrano obavljam svoju dužnost. (…) Takvo izvještavanje predstavlja nedopušten pritisak na sud", pa teza do daljnjeg ostaje spekulacija bez dokaza.
Sutkinja je izabrana nasumičnom automatskom dodjelom predmeta, a sud je odlučivao u vijeću, ne samostalno. Plenkovićeva izjava bila je sarkastična, iako je necinično izrečena, pa je možda i bila lapsus.
U tom je kontekstu važno i da o svim sudskim odlukama vezanim uz štrajk nije odlučivala ista sutkinja. Dok je u jednom predmetu odlučivalo vijeće kojem je predmet dodijeljen automatskim putem, o zahtjevima vezanim uz štrajk u Zagrebačkom holdingu odlučivala je sutkinja Ksenija Jakovčević.
Dan prije odluke o zakonitosti štrajka Jakovčević je odbila zahtjev Zagrebačkog holdinga za njegovu privremenu zabranu. Holding je tvrdio da bi štrajk mogao prouzročiti ozbiljnu štetu i ugroziti funkcioniranje grada, ali sud je ocijenio da takva opasnost nije dovoljno konkretizirana niti je učinjeno vjerojatnim da prijeti nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta. Time nije odlučeno da je štrajk zakonit, nego samo da nisu ispunjeni uvjeti za njegovu hitnu zabranu prije odluke o glavnoj stvari.
Već sljedećeg dana ista je sutkinja u prvostupanjskoj presudi štrajk proglasila nezakonitim. Sud je zaključio da je sporazumom od 29. srpnja nastavljena primjena prava i obveza iz kolektivnog ugovora, uključujući obvezu socijalnog mira, te da Holding nije kršio preuzete obveze. Zbog toga je štrajk ocijenjen preuranjenim i protivnim Zakonu o radu. Riječ je o prvostupanjskoj presudi, protiv koje je dopuštena žalba.
Ocjena: Neutemeljeno, ali, opet, HDZ je to, pa nije isključeno.
Što slijedi?
Štrajk je stavljen u mirovanje, ali pitanja su ostala otvorena. Sindikati su najavili žalbu Vrhovnom sudu, a arbitraža o nužnim poslovima nastavljena je, prvi sastanak završio je bez konkretnog dogovora. Pregovori o plaćama i kolektivnom ugovoru trebali bi se nastaviti, ali u ZET-u kolektivni ugovor trenutno ne postoji, što dodatno komplicira situaciju.
Gradonačelnik Tomašević poručio je da „neće govoriti jezikom pobjednika i poraženih", ali je istovremeno najavio da dane provedene u štrajku radnicima neće platiti. Sindikati su upozorili da neisplata plaća može biti razlog za novi štrajk. Ako se to dogodi, pitanje nužnih poslova (koje je i dovelo do sudske zabrane) morat će biti riješeno prije nego što radnici ponovno odu s posla.
Ono što je štrajk pokazao jest da je HDZ, bez obzira je li imao svoje prste u organizaciji, bio njegov najaktivniji politički korisnik. Od saborskih prozivki Tomaševića do priopćenja zagrebačkog HDZ-a i Katičićevih upozorenja o "kolapsu", štrajk je HDZ-u poslužio kao platforma za napad na gradsku vlast.
No, kako je primijetio čak i Peternel, ta se računica na kraju možda i obila o glavu onima koji su je pokušali iskoristiti. Grad je dobio predah, ali sukob između radnika, gradske vlasti i političkih aktera koji su se na štrajk nadovezali neće nestati.
Foto: Pexels
Preporučite članak: