U Voltinom naselju zadnjih je nekoliko večeri tiho. Ispred derutne Sahare gore svijeće. Ljudi lagano donose nove. U kvartovskom kafiću Super Hrvoje skupljaju se donacije za sprovod Ivice Lake Lakija, za mnoge "dobre duše kvarta".
Laki je preminuo u utorak navečer u 73. godini života. U Voltinom naselju proveo je više od pola od tih godina. Od 1980-ih živio je u tzv. Sahari. Radi se o zgradi koju je tvornica Končar izgradila za potrebe svojih radnika 1950-ih, kao samački hotel. Sahara je mladim migrantskim radnicima iz čitave Jugoslavije bila jeftin smještaj i novi dom u Zagrebu. Kapacitet hotela bio je 110 soba, 210 ležaja. U prizemlju je bio frizer, gostionica, kasnije i ribarnica, a 1970-ih glavni kvartovski disko. Nakon 1990-ih je, privatizacijom tvornice i njenog stambenog fonda, u Sahari ostalo svega nekoliko stanara, koje se uporno pokušavalo deložirati iz oronule zgrade. Da su mogli otići drugdje, vjerojatno bi otišli, ali za takvo nešto nisu imali novaca. Među onima koji su ostali u ruševnoj zgradi bio je i Laki, koji je prije nego što je postao poznat kao plesač iz Noćne more, bio radnik Končara.
Kao zadnji jahač apokalipse iz Sahare živio je na četvrtom katu zgrade u 16-ak kvadrata. U jednom kutu sobe bio mu je krevet, u sredini sobe stol, u drugom kutu rešo na kojem je kuhao svoje skromne obroke. Skoro svakoga dana odlazio je u kvartovski kafić, koji ga se ovih dana sjeća i prikuplja novac za njegov sprovod. U Super Hrvoju je volio popiti pivo i lagano cupkati nogom u ritmu muzike. I dalje se ponekad, kao i mnogo puta u Noćnoj mori, kad bi ugledao razne glavešine na televiziji i u novinama, znao naglas zapitati: "Tko je taj?". U odlasku natrag u svoju sobu u Sahari korak mu je uvijek bio lak. Laka ti zemlja, Laki.
Naslovna fotografija: Svijeće ispred "Sahare", Foto: Ivana Perić
Vijest napisala:
Preporučite članak: