Jeste li možda u gradu ugledali naljepnicu ili oznaku na biciklu koje vas podsjećaju na popularne dostavljačke platforme, ali ipak su malo drugačije? Gleovo i Izwolte puno su važniji od dostave, oni su dio projekta Graditi grad zajedno.
Projekt je okupio talentirane umjetnice, novinarke, dizajnere, sociologe i volontere koji vrlo dobro znaju što su migranti koji dolaze u Hrvatsku – ljudi kao i mi. Još u vrijeme ljetnih vrućina u prostorima MaMa u Zagrebu voditeljica Društveno-kulturnog kluba MaMa Marija Krstanović objasnila je o kakvom je projektu riječ.
„Njime smo pokušali na neki način informacije metnuti ljudima pod nos, koji se nužno ne bi interesirali za njih sami od sebe, a mislimo da bi trebali. Riječ je o radničkim pravima platformskih radnika, odnosno dostavljača Wolta i Glova."
Igor Marković, izvršni producent Multimedijalnog instituta, dodaje kako su projektom htjeli gastarbajterima u Hrvatskoj pružiti mogućnosti komunikacije, određenog sigurnog prostora i određene pomoći. „Ono što smo mi dobili kroz jedan kolektivni rad sa svim akterima, dakle, govorimo i o organizacijama i o pojedincima stranim radnicima je puno boljeg razumijevanja njihovih problema i puno boljeg razumijevanja situacije u koju su došli“, istaknuo je.
Kako bi dobili bolji uvid u probleme s kojima se susreću još su prošle godine organizirali susret s nepalskim radnicama i radnicima. Na tom susretu bila je i naša suradnica Dženana Kalamujić, njezinu reportažu možete pročitati ovdje.
Marija Krstanović pojašnjava kako im je želja bila povezati migrantske radnice i radnike s ljudima koji se bave radničkim pravima i migracijama. Tako u projekt ulazi i novinarka Faktografa Matea Grgurinović. Pojašnjava da da su joj aktivnosti koje je MaMa organizirala bile izvrsna prilika za saznati više o problemima s kojima se strani radnici susreću.
Njihov put je težak i neizvjestan
Matea mi je u razgovoru opisala kako to izgleda u praksi.
"Dakle, postoji radnik u Nepalu, onda postoji agencija u Nepalu, onda postoji i posrednik i onda na kraju agencija u Hrvatskoj koja je posrednik između radnika i poslodavca u Hrvatskoj.“
I što im rade?
"Pa znači, postoji više posrednika - između agencije u Nepalu i agencije u Hrvatskoj, dok agencija u Hrvatskoj dovodi ljude ovdje i zapravo spaja poslodavce i radnike.“
Znači kao neki Uber za radnike?
"Pa možemo to tako reći, da, ima hrpa posrednika i taj broj posrednika se usložnjava i povećava, jer svi žele udio novca."
I uzimaju njima? I koliko im uzmu?
"Prema informacijama koje ja imam, obično se plaća između 7500 do 10000 eura, s tim da nitko ne zna sad koliko točno uzima koja agencija ili posrednik.
Odakle im novac?
"Pa ljudi se zadužuju, a ponekad novce prikuplja cijela obitelj. Nekada cijelo selo. Vrlo često se i dižu krediti. Tako da zapravo kad ljudi dođu u Hrvatsku, oni moraju financirati svoj život ovdje i obitelji doma. Vrlo često su to muškarci koji financiraju supruge, djecu, majke, očeve, ali moraju plaćati te kredite. Tu isto ima svega, zato što recimo zna se često desiti da ljudi dođu na jedan posao, pa toga posla više nema, ponekad zato i jer je cijeli proces ishodavanja vize trajao dugo.
Postoje situacije kad se radnicima ne javlja poslodavac ili ih nitko ne dočeka na aerodromu. Pritom se dozvola za rad i boravak izdaje za konkretno radno mjesto, što znači da, radnici, ako pronađu drugi posao, moraju ponovo ići sve prijavljivati. Mnogi toga nisu svjesni“, opisuje Matea.
dostava.mi2.hr
Sve sudbine koje zabilježi netko od novinara spremaju se na mrežnu stranicu dostava.mi2.hr. Na njoj strani radnici mogu pronaći i korisne linkove koji im mogu pomoći u ostvarivanju njihovih radničkih prava. Drugi dio projekta, naljepnice i oznake za bicikle upravo adresiraju problem izrabljivanja. Matea objašnjava u kojim djelatnostima ima najviše stranih radnika. I ne, nije dostava, ali dostava je nekako najvidljivija.
"Ima naravno i ok poslodavaca, ali nekako moj dojam je da ima puno eksploatacije. Djelatnosti koje najviše zapošljavaju su turizam i ugostiteljstvo, građevina, industrija, čak i u trgovini se zapošljavaju ljudi, i industrija. Dostavljači, tj. djelatnosti prometa i veza, su na četvrtom mjestu. Sve su to zapravo djelatnosti koje karakteriziraju loše plaće i teški uvjeti rada.
Kada govorimo o dostavljačima, u velikoj većini slučajeva platforme ne zapošljavaju radnike izravno, nego ih zapošljavaju ti takozvani agregatori. Radi se opet o posrednicima, ovaj put između platforme i radnika. Znači, radnik se ulogira na platformu i radi za Wolt, Glovo ili što već, ali plaću isplaćuje agregator. Jako je teško saznati kako sve to točno funkcionira.
Radnici potpišu ugovor, ali pitanje je na koju plaću (vrlo vjerojatno minimalac). Kako se ostvaruju bonusi? Koliko zarađuju mjesečno? Koliko sati rade? Puno je neodgovorenih pitanja. Dostavljači i jure kao ludi po gradu jer se gleda samo obavljanje posla, ne gleda se vrijeme koje provedu u čekanju. Platforme su na početku nudile bolje uvjete, bolje cijene za rad, i bolje uvjete za kupce i korisnike. Kada unesu kaos na tržište, onda zapravo mogu i napraviti neku vrstu monopola. Onda mogu što žele.“
Reciklažom do osvještavanja
Kako bi upozorili na ovaj problem projektni tim krenuo je u prikupljanje Wolt i Glovo torbi i jakni koje su reciklirali u nove proizvode i malo rebrandirali, objašnjava Marija koja je zavirila u dosta gradskih kontejnera u potrazi za materijalom.
"Poanta je bila izraditi novu biciklističku opremu od recikliranih materijala. Wolt je postao Izwolte, a Glovo je postao Gleovo. Na taj način smo htjeli vizualno se približiti i uhvatiti oko ljudi na ulici. Na svima se nalazi veliki QR kod koji vodi na stranicu projekta.“
Igor dodaje da su vizuali vrsta urbane intervencije, gerile, Banksy tip u krajnjoj liniji. "Mi smo se ovdje odlučili za ovaj jedan specifičan način. Hakiranje javnog prostora.“
