Odgovor na pitanje iz naslova pokušat ćemo dobiti analizirajući marksizam kao filozofiju djelovanja. Ono što je sigurno svakom radniku milo čuti je jedna od ideja marksizma - potpuno ukidanje rada!
Marksizam je filozofija djelovanja. Jedna od Engelsovih popularnih simplifikacija marksističke filozofije glasi: u početku bijaše djelo. Marksistička filozofija svoj metafizički temelj ne gradi na pitanjima postoji li čovjek neovisno od svijeta, ili postoji li svijet neovisno od čovjeka, već upravo kroz njihovo ispreplitanje putem djelovanja.
Čovjek sebi svojstvenom spoznajom svijeta i načinom djelovanja konstantno mijenja stvarnost i sebe. Svijet je determiniran čovjekom koji ga i kroz njega spoznaje, a čovjek je determiniran svijetom kroz kojeg djeluje, što znači da bi jednako tako mogli zaključiti, kada izvedemo to ispreplitanje do kraja, da je svijet determiniran svijetom, a čovjek čovjekom, odnosno primjećujemo da ne postoji nešto fundamentalno različito između svijeta i čovjeka; oni se međusobno prožimaju kroz djelovanje.
Radi se o vrlo dinamičnoj i promjenjivoj filozofiji dijalektičkog monizma, u kojoj niz navodno različitih bića, koja se međusobno prožimaju i ne zna se točno gdje koje počinje, a koje završava, uzajamnim djelovanjem oblikuju jedinstvenu i promjenjivu stvarnost. To je novost naspram mehanicističke dualističke filozofije s početka moderniteta poput Descartesove koja čovjeka smatra metafizički samostalnim subjektom koji spoznaje objekt kao nešto različito od sebe.
U marksističkoj filozofiji djelovanje je metafizički temelj svega što postoji, a promjena koja uvijek iznova nastaje smatra se temeljnim obilježjem stvarnosti. Stoga u marksizmu ne postoje statični identiteti – Hrvat, žena, radnik, queer osoba, cis osoba, osoba crne boje kože, itd - već je sve što postoji u vječnoj mijeni. Odnosno, marksizam povijesno kontekstualizira svaki identitet kroz specifično djelovanje, kao što je nastanak kapitalizma, države, kapitalističkog imperijalizma, roda u kontekstu socijalne reprodukcije vrijednosti, itd. Kada bi se spomenuto djelovanje zamijenilo nekim drugim, navedeni bi identiteti nestali, a iz njihovog bi se pepela rodili neki novi.