Hrvatska do 7. lipnja 2026. mora uskladiti svoje zakonodavstvo s europskom Direktivom o transparentnosti plaća, a riječ je o području koje velik broj poslodavaca još uvijek nema jasno uređeno ni dosljedno provedeno.
Dakle, u praksi brojne firme, korporacije ili druge organizacije još uvijek nisu jasno uredile sustav transparentnosti plaća.
Naravno da tome nismo ni približno ozbiljno pristupili niti s razine hrvatskog zakona jer Vlada još uvijek nema gotov nacrt Zakona o transparentnosti plaća, a najvjerojatnije će ga uključiti u postojeći Zakon o radu kroz izmjene istoga.
Kada imamo osjećaj da nas zakon ne štiti, naravno da ćemo i mi prirodno nositi uvjerenje da se nemamo pravo niti izboriti za sebe. No, dok čekamo zakone i, još važnije, njihovu primjenu tu uskače asertivna komunikacija i zauzimanje za sebe na radnom mjestu!
Posljednje tri godine provodim radionice nenasilne komunikacije u poslovnim odnosima kroz koje je prošlo više od 1000 sudionica i sudionika i ono što sam u praksi vidjela jest da:
- većina ljudi na radnim mjestima radije šuti ili komentira na kavi nego da kaže što ih muči
- većina ljudi misli da se ništa neće promijeniti čak i ako nešto kažu
- otkaz je najveći okidač iza straha da se zauzmu za sebe
- ne znaju kako se zauzeti za sebe
Kada uzmemo sve ovo u obzir, vrlo je jasno da odgovor ne leži samo u zakonima, koji su jako bitni, ali pored njih trebamo i edukaciju radnica i radnika na temu njihovih prava - ne samo odgovornosti.
Većina ljudi zna od prvog dana što moraju raditi, ali gotovo nikada ne govorimo radnicima na što imaju pravo ili kako se zauzeti za sebe.
Strah od otkaza jedan je od najjačih razloga zašto ljudi šute. No paradoks je da šutnja dugoročno često dovodi do još lošijih uvjeta rada: sve više zadataka, sve više prekovremenih sati i sve manje prostora za pregovore u vezi uvjeta rada.
Asertivna komunikacija znači jasno i smireno izraziti svoje potrebe, granice i očekivanja, bez napada na drugu osobu ili osobe. Ona nije agresivna, ali nije ni pasivna. Radi se o sposobnosti da bilo koji zaposlenik kaže: “Ovo je problem koji vidim i ne mogu ga ignorirati“ ili „Ovo mi je potrebno da bih mogao/la raditi svoj posao.“
Radnička prava ne postoje samo na papiru. Ona postoje u svakodnevnim situacijama:
- kada pitamo za objašnjenje obračuna plaće
- kada odbijemo raditi neplaćene prekovremene sate
- kada tražimo jasne uvjete rada.
U tim situacijama način komunikacije često odlučuje hoće li radnik/ca odustati ili će ustrajati.
Asertivna komunikacija na radnom mjestu može izgledati vrlo jednostavno. Evo nekoliko primjera:
- „Trebala bih dodatno pojašnjenje oko obračuna plaće."
- „Ovi zadaci nisu dio mog ugovorenog radnog mjesta - možemo li razgovarati o prioritetima koji su bitni za moje radno mjesto?“
- „Ne mogu danas ostati prekovremeno, jer to nije unaprijed dogovoreno.“
Iz gornjih primjera možete vidjeti da odlučna i asertivna komunikacija nije samo „soft skill“ o kojem brojni predavači i konzultanti govore. Ona je dio radničke pismenosti. I ona je jasnoća u vezi vlastitih granica, odgovornosti i prava.
Kao što radnice i radnici moraju znati što piše u njihovom ugovoru o radu, moraju znati i kako jasno izraziti svoje potrebe, postaviti zdrave granice i postavljati pitanja.
Zakoni mogu otvoriti prostor za zaštitu radnika - ali tek kada na njihovoj primjeni radnici počnu inzistirati u svakodnevnim razgovorima na radnom mjestu, ta prava postaju stvarna.
Naša suradnica Ana Tomić, donirala je ovaj tekst našem i vašem portalu u trenutku kada su nam smanjena sredstva financiranja. I ovim putem joj iskreno zahvaljujemo na podršci i solidarnosti.
Ako želite da i dalje objavljujemo više ovakvih kvalitetnih članaka, možete donirati — a sva prikupljena sredstva idu izravno na honorare autorica i autora.
Foto: Pexels
Preporučite članak: