Ovaj tekst nastao je u sklopu suradnje Pravne klinike (njene grupe za zaštitu prava radnika) i portala Radnička prava, te je jedan u nizu tekstova kojima će se nastojati pružiti osnovne informacije o pravima, mjerama i zakonima vezanim uz područje rada i njegovu regulaciju.

 

Riječ sindikat dolazi od grčke riječi syndikos/zastupnik. Sindikati su se kao organizacije radnika i službenika počeli javljati potkraj 18. st. Cilj tih ranih sindikata bio je zaštita radnika od samovolje poslodavaca i teških, eksploatacijskih uvjeta rada. To je bio period kada se zahtjev za osmosatnim radnim vremenom smatrano radikalnim pa je razumljivo da je jedan od prvih zahtjeva ranih sindikata bio taj za ograničenjem radnog vremena. Uz to važni zahtjevi bili su ukidanje dječjeg rada, poboljšanje teških uvjeta rada i pravo na socijalnu, zdravstvenu i mirovinsku zaštitu.

Povijest sindikata i sindikalnog udruživanja u Hrvatskoj vraća nas u 1867. kada je u Osijeku osnovano Opće radničko obrazovno društvo koje se smatra prvom organizacijom tog tipa na našim prostorima. Tri godine kasnije u Zagrebu je osnovano Potporno obrazovno društvo zagrebačkih tipografa. Zanimljivo je da se osnivanje ovog društva uzima kao početak djelovanja današnjeg Sindikata grafičara koji broji 152 godine aktivnog djelovanja.

Moderni sindikati u RH

Danas je sindikalno udruživanje u Republici Hrvatskoj uređeno odredbama Zakona o radu (ZOR; NN 93/14, 127/17, 98/19) s utemeljenjem u Ustavu Republike Hrvatske (NN 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14) i Konvenciji Međunarodne organizacije rada koje je Republika Hrvatska potpisnica. Ustav nam, kao vrhovni akt države, donosi odredbu da svi zaposleni imaju pravo radi zaštite svojih gospodarskih i socijalnih interesa osnivati sindikate i slobodno u njih stupati i iz njih istupati. Sindikati mogu osnivati saveze i udruživati se u međunarodne sindikalne organizacije (čl. 60. Ustava). Zakon o radu produbljuje normiranje sindikalnog udruživanja i pruža nam širi uvid u sve aspekte područja koja prije ili kasnije utječu na prava svih građana Republike Hrvatske. Područja koja uređuje Zakon o radu, a izravno se tiču sindikata su:

• udruge radnika i poslodavca (čl. 165. – čl. 170. ZOR-a)
• utemeljenje i registracija udruga/sindikata (čl. 171. – čl. 180. ZOR-a)
• imovina udruga/sindikata (čl. 181. – čl. 182. ZOR-a)
• djelovanje udruga/sindikata (čl. 183. – čl. 189. ZOR-a)
• ukidanje udruga/sindikata (čl. 190. – čl. 191. ZOR-a)
• kolektivni ugovori (čl. 192. – čl. 204. ZOR-a)
• štrajk i rješavanje kolektivnih radnih sporova (čl. 205. – čl. 220. ZOR-a)
• gospodarsko-socijalno vijeće (čl. 221. ZOR-a)

U Hrvatskoj postoje tri vrste sindikata: sindikati djelatnika određenog poduzeća, granski/strukovni sindikat (npr. sindikat medicinskih sestara) i opći sindikati koji okupljaju radnike kroz različite sektore (Novi sindikat, Regionalni industrijski sindikat i sl.). Prema popisu Ministarstva rada i mirovinskog sustava, u Republici Hrvatskoj je trenutno aktivno 328 sindikata. Većina sindikata okupljena je u četiri glavne središnjice:

1. Savez samostalnih sindikata Hrvatske (prva i najveća središnjica, broji oko 100 000 članova i djeluje od 1990. godine):
2. Nezavisni hrvatski sindikati
3. Matica hrvatskih sindikata
4. Udruga radničkih sindikata Hrvatske

Osnivanje i svrha sindikata

Prema Zakonu o radu i Ustavu, radnici u Republici Hrvatskoj samostalno odlučuju žele li utemeljiti sindikat. Sindikati se mogu slobodno osnivati i za to nije potrebno prethodno odobrenje neke treće strane (čl. 165. ZOR-a). Jedini uvjet za osnivanje sindikata je taj da je za njegovo osnivanje potrebno najmanje deset punoljetnih poslovno sposobnih fizičkih osoba (čl. 171. st. 1. ZOR-a). Također, sindikati moraju biti registrirani, tj. upisani u registar koji vodi tijelo izvršne vlasti. Poslodavci i njihove udruge ne smiju nadzirati osnivanje i djelovanje sindikata, niti smiju ni na koji način podupirati sindikate i obrnuto (čl. 183. st. 1. ZOR-a).

Jedna od temeljnih zadaća sindikata je predstavljanje radnika/članova i poboljšanje radnih uvjeta putem kolektivnog pregovaranja. Kolektivno pregovaranje je proces pregovora između sindikata koji predstavlja radnike i poslodavca radi postizanja dogovora o poboljšanju radnih uvjeta. Radna prava koja su propisana Zakonom o radu kolektivnim ugovorom detaljnije se uređuju i razrađuju. Iz toga proizlazi da je cilj sindikata ugovoriti višu razinu prava od one koja je zajamčena zakonom. Osim toga, kolektivnim se ugovorom uređuju i druga pitanja koja nisu izričito propisana zakonom.

Članstvo u sindikatu

Svaki radnik ima pravo slobodno odlučiti želi li pristupiti nekom sindikatu ili istupiti iz njega. Radnika se zbog takvih odluka ne smije diskriminirati niti ga se smije staviti u nepovoljniji položaj od ostalih radnika (čl. 166. ZOR-a). Taj posebno važan status autonomije i zaštite radnika prilikom njegove odluke o članstvu u sindikatu vidimo i iz odredaba Zakona o radu kojima je poslodavcu izričito zabranjeno da:

• radniku uvjetuje potpisivanje ugovora o radu sudjelovanjem ili nesudjelovanjem u sindikatu ili obavljanjem/neobavljanjem sindikalnih aktivnosti izvan radnog vremena
• radniku uvjetuje potpisivanje ugovora o radu stupanjem ili istupanjem iz sindikata
• otkaže radniku ugovor o radu zbog članstva u sindikatu/istupanja radnika iz sindikata
• stavi radnika u diskriminirajući i nepovoljniji položaj od ostalih radnika zbog članstva u sindikatu
• koristi prisilu u korist ili protivno bilo kojeg sindikata
• na temelju radnikovog članstva u sindikatu temelji odluku o promjeni poslova koje radnik obavlja, mjesta rada gdje obavlja posao, stručnom obrazovanju, napredovanju, plaćanju i socijalnim davanjima za radnika.

Sindikati imaju pravo na štrajk, ali ga moraju najaviti poslodavcu, odnosno udruzi poslodavaca protiv koje je štrajk usmjeren (čl. 205. ZOR-a). Sindikati smiju provesti štrajk zbog:

• zaštite i promicanja gospodarskih i socijalnih interesa članova
• neisplate plaće, dijela plaće ili naknade plaće

Najvažnija zadaća i cilj sindikata je zaštita prava članova koju prvenstveno ostvaruju vođenjem kolektivnih pregovora i organiziranjem štrajkova. Uz to, sindikati za svoje članove organiziraju razne edukacije i sportske igre, pružaju pravnu pomoć tako da zapošljavaju pravnike koji imaju ovlasti zastupati njihove članove pred sudovima u radnim sporovima, sindikati svojim članovima osiguravaju članske iskaznice koje im donose brojne popuste i pogodnosti, a uz to sindikati imaju kase pomoći gdje članovi mogu pozajmiti novce bez plaćanja kamata. Uz to neki sindikati isplaćuju i solidarnu pomoć članovima koji se nađu u teškoj situaciji. Kako bi to sve bilo moguće, sindikati svojim članovima naplaćuju članarinu, a njezina visina određena je statutom sindikata. U skladu s uputama sindikata, a uz prethodnu pisanu suglasnost radnika koji je član, zadaća poslodavca je obračunavati i iz plaće radnika odvajati sindikalnu članarinu te je redovito uplaćivati na račun sindikata. S obzirom na istraživanje provedeno 2021. godine od Saveza samostalnih sindikata Hrvatske o informiranosti i stavovima javnosti o kolektivnom pregovaranju i sindikalnom organiziranju, rezultati su pokazali pozitivan stav ispitanika. Rezultati pokazuju da 82 posto ispitanika podržava rad sindikata u Hrvatskoj.

Iako često možemo čuti da živimo u modernom dobu s bitno boljim uvjetima života i rada od onih prisutnih prilikom osnivanja prvih sindikata, realna je činjenica da smo tek na pola puta u ostvarivanju potpune jednakosti i minimalnih, obveznih prava radnika. I dalje svjedočimo velikom broju radnika koji se suočava s nepoštivanjem radnog vremena, neplaćenim prekovremenim radom, neadekvatnim i teškim uvjetima rada, neisplatom plaće, nepoštivanjem prava na godišnji odmor i bolovanje, uvjetovanjem sklapanja i otkazivanja ugovora o radu, radom „na crno“ i sl. Te i mnoge druge probleme s kojima živi velik broj ljudi u našem modernom svijetu sindikati svojim djelovanjem nastoje ukinuti i promijeniti. Od samih početaka i ranih srednjovjekovnih obrtničkih udruga, preko današnjih sindikata – vidljivo je da su radnici objeručke prihvatili ovakav način udruživanja jer su u njima vidjeli značaj, utjecaj i koristi koje nisu mogli ostvariti sami. Kroz godine i godine svog djelovanja, sindikati su radnicima, osim zaštite njihovih radničkih prava i interesa, poboljšanja odnosa s poslodavcem, napredovanja kolektivnog ugovaranja, pružali osjećaj zajedništva i socijalne povezanosti, a uz to su pozitivno utjecali i na psihološki aspekt rada jer su se radnici na taj način mogli uključiti u raspravljanje i donošenje odluka koje izravno utječu na njihov rad i dobrobit.


Pravna klinika Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu*
Palmotićeva ulica 30, 10 000 Zagreb
klinika@pravo.hr

*Pravna klinika u Zagrebu pruža besplatnu pravnu pomoć u prvom redu osobama slabijeg imovnog stanja i pojedinim odabranim, osobito ranjivim socijalnim skupinama. Građani kojima je potrebna pravna pomoć mogu se obratiti Pravnoj klinici radi dobivanja općih pravnih informacija i savjeta u obliku pravnih mišljenja. - https://klinika.pravo.hr/

Naslovna fotografija: Mohamed Hassan/Radnička prava
Autorica teksta: Nikolina Filipović

Pravna klinika

Preporučite članak: