U Zagrebu se sinoć dogodio prosvjed. Bio je to jedan od onih na kojem su se prosvjednice i prosvjednici stiskali na stazi da ne bi zakoračili na cestu, čekali zeleno svjetlo da istu prijeđu na svom prosvjednom putu. Poslovično nervozni zagrebački vozači trubili su. Ali ne zbog nervoze, nego za Palestinu.
"Nitko ne reagira i svi se pravimo slijepi, cijeli svijet je slijep, nitko ne želi pomoći da se genocid nad nedužnim ljudima zaustavi", govori mi gospođa Slavica dok čekamo početak Marša solidarnosti s Palestinom ispred Filozofskog fakulteta u Zagrebu.
Odbija nametnuti narativ da je kritiziranje postupaka Izraela antisemitizam. "Istrebljuje se jedna nacija i mi to sve gledamo uživo."
Njezina prijateljica Danijela dodaje: Ide live na Tik Toku, što od Palestinaca što od izraelskih vojnika koji objavljuju na Tik Toku i Instagramu strahote koje rade i za to imaju gomilu pristaša, to je strašno!".
Svo troje nas u razgovoru nije uspjelo pronaći odgovor na pitanje kako jedan narod koji je preživio strahotu zvanu Holokaust nije ništa naučio i kako sada istu stvar radi drugima.
Filozofski nije bez razloga izabran kao početna točka Marša. Na tom fakultetu djeluje inicijativa Studentice za Palestinu. Jedna od članica, inače i suradnica Radničkih prava, Eva Marija Jurešić u govoru je upozorila:
"Preko godinu dana, Izrael ruši palestinske škole, fakultete, knjižnice. Ubija učenike, učitelje, studente i profesore. U Gazi od 12 sveučilišta nema više nijednog, a po zadnjim podacima ubijeno je preko 12 000 studenata i studentica.
Reakcija naših sveučilišta je šutnja koja traje već 14 mjeseci. Šutnja koja nije neutralna. Koja nije "ne-miješanje". Šutnja je sudjelovanje. Zašto postoji sveučilišta? Ako ne služe kritici političkih odluka, ako ne služe pozivanju na istinu i pravdu, ako ne služe odgovornom odnosu prema svijetu, naši fakulteti ne služe ničemu!"