Ovog 1. maja čitateljicama i čitateljima Radničkih prava želimo sretan Međunarodni praznik rada. Želimo ga svima koji rade, traže posao, rade previše, rade za premalo, rade na određeno, rade preko platformi, rade bez sigurnosti, bez zaštite, bez slobodnog vikenda, bez plaćenog prekovremenog rada ili bez glasa na radnom mjestu.
Želimo ga i svima koji su u mirovini, svima koji su radili cijeli život, a danas teško žive, kao i svima koji tek ulaze u svijet rada i vrlo brzo shvaćaju da se radnička prava ne dobivaju sama od sebe.
Današnji dan nije samo praznik odmora. On je podsjetnik da je sve ono što danas često uzimamo zdravo za gotovo – osmosatno radno vrijeme, pravo na odmor, godišnji odmor, bolovanje, zaštita na radu, kolektivno pregovaranje, sindikalno organiziranje – izboreno dugim i teškim borbama radnica i radnika.
Prvi zajednički Prvi maj kao međunarodni praznik rada obilježen je 1890. godine, nakon velikih radničkih borbi za osmosatni radni dan i događaja povezanih s Haymarketom u Chicagu 1886. godine.
Zato 1. maj nije samo datum u kalendaru. On je pitanje: koliko danas vrijedi rad? Koliko vrijedi čovjek koji radi? I zašto, unatoč gospodarskom rastu, tehnološkom napretku i stalnim pričama o “produktivnosti”, toliko ljudi i dalje jedva spaja kraj s krajem?
Prema posljednjim podacima Državnog zavoda za statistiku, prosječna neto plaća u Hrvatskoj za veljaču 2026. iznosila je 1.527 eura, ali medijalna neto plaća bila je 1.282 eura. To znači da je polovica zaposlenih primala manje od tog iznosa. Najniža prosječna bruto plaća zabilježena je u proizvodnji odjeće, 1.314 eura, dok je zakonska minimalna plaća za 2026. određena na 1.050 eura bruto.
Istodobno, rizik od siromaštva u Hrvatskoj i dalje nije marginalna pojava. DZS za 2025. bilježi stopu rizika od siromaštva od 19,5 posto, dok je među zaposlenima stopa rizika od siromaštva 6,1 posto. Drugim riječima, ni posao sam po sebi više nije jamstvo sigurnog i dostojanstvenog života. Radnička nesigurnost ne mjeri se samo plaćom. Mjeri se i ugovorima na određeno, intenzitetom rada, pritiskom rokova, radom vikendom, neplaćenim prekovremenima, iscrpljenošću i strahom od otkaza.
Europska agencija za sigurnost i zdravlje na radu upozorila je da više od 40 posto radnika u Europi prijavljuje snažan vremenski pritisak, a 29 posto stres, depresiju ili anksioznost povezanu s radom. Na globalnoj razini, Međunarodna organizacija rada upozorava da se tržišta rada i dalje suočavaju sa sporijim otvaranjem kvalitetnih radnih mjesta, nejednakostima i padom udjela rada u ukupnom dohotku. U izvješću iz 2025. navodi se da je udio dohotka od rada pao s 53,0 posto u 2014. na 52,4 posto u 2024., što dodatno povećava pritisak nejednakosti.
Zato današnja čestitka nije samo formalna. Ona je i poziv! Poziv da se organizirate. Da se učlanite u sindikate. Da se borite za kolektivne ugovore. Da ne pristajete na ucjene, poniženja i lažnu zahvalnost poslodavaca koji radnike hvale samo dok šute. Podsjećam da nijedno radničko pravo nije palo s neba i da se nijedno pravo neće samo od sebe sačuvati.
Sretan 1. maj svim radnicama i radnicima. I ne zaboravimo: radnička prava nisu poklon. Ona su rezultat borbe. I zato ih treba braniti svaki dan!
Foto: Pexels
Preporučite članak: