Između 11 i 15 posto zaposlenih u privatnom sektoru pokriveno je kolektivnim ugovorima. U mnogim privatnim tvrtkama ne smije se ni spominjati sindikat. Jer valjda poslodavci znaju što je najbolje za radnike. Koliko poslodavcima ne odgovara sindikalno udruživanje radnika možda najbolje pokazuje primjer INA-e.
Na konferenciji za medije u povodu Dana dostojanstvene plaće predsjednica Nezavisnog sindikata radnika Hrvatske Marina Palčić iznijela je zanimljive podatke o redistribuciji dobiti nacionalne naftne kompanije u većinskom vlasništvu mađarskog MOL-a.
Kaže tako da je 2023. INA ostvarila neto dobit od oko 250 milijuna eura, dok je 2024. taj rezultat i dalje bio preko 180 milijuna eura. Članovi Uprave primaju 10. 000 eura, a uz značajne bonuse i do 20.000 eura mjesečno (7 do 11. 000 eura neto).
Istovremeno, više od polovice radnika u maloprodaji radi za bruto plaće od 980 do 1300 eura – većina ih je tek za 10 eura iznad minimalne plaće koja iznosi 970 eura bruto, te ispod medijalne plaće, koja iznosi 1.400 eura bruto. U netu je to od 700 do 1000 eura.
"Radi se o sramotnom nesrazmjeru u kompaniji u kojoj država i dalje ima više od 44% vlasništva. To znači da Vlada Republike Hrvatske nije samo promatrač, već i suodgovorna za ovakvu raspodjelu bogatstva u tvrtki koja je izgrađena zahvaljujući javnim ulaganjima i radu generacija radnika", rekla je.
Na konferenciji za medije, koja je organizirana zajedno sa strankom Možemo, Marina Palčić je apostrofirala kako u privatnom sektoru u Hrvatskoj postoji velik prostor za rast plaća, posebno u granama poput energetike, telekomunikacija, trgovačkih lanaca, u bankarskom sektoru.
"Ako to ne napravimo, nastavit će se spirala iseljavanja, daljnje urušavanje socijalne kohezije i reprodukcija nejednakosti. Vrijeme je da država aktivno preuzme odgovornost, ojača sustav kolektivnog pregovaranja i osigura da radnici dobiju pravedan udio u bogatstvu koje stvaraju", upozorila je.