Large img 0801

Zagrebački kvart Trešnjevka u povijesti je poznat kao radnički kvart. O povezanosti socijalne strukture stanovništva i zaraznih bolesti, kao i o hrvatskim pionirima socijalne medicine riječi je bilo na kvartovskoj turi "Od nezdravog stana do Doma zdravlja - tuberkuloza na Trešnjevci". Na turi je bila i naša Anamaria Soče.


“Zbog načina širenja, tuberkuloza je socijalna bolest”, istaknuto je u popratnom tekstu ture Od nezdravog stana do Doma zdravlja – tuberkuloza na Trešnjevci, “vjerni pratilac lumpenproleterijata koji napučuje gradsku periferiju radeći u zagušljivim tvornicama i do 12 sati, a živeći u jednosobnim stanovima, prašini i vlazi”. Iz socijalnog karaktera zaraze slijedi da borba protiv tuberkuloze zahtijeva, uz medicinski, i gospodarski i politički razvoj. Ana Kutleša i Dunja Kučinac, voditeljice te urbane ture, prikazale su kako se u zagrebačkom kvartu Trešnjevka u ove svrhe razvila socijalna medicina, grana medicine “koja istražuje međuovisnost zdravstvenoga stanja stanovništva i socijalno-ekonomskih prilika u određenoj zajednici”, prema Hrvatskoj enciklopediji. Trešnjevka je povijesni primjer borbe protiv zarazne bolesti, ali i kvart u kojem je, kako kaže Kutleša, “niknuo radnički pokret”.

Klasna diferencijacija Trešnjevke u odnosu na ostatak Zagreba uočljiva je na uvjetima života njenog pretežito radničkog stanovništva: visoka gustoća naseljenosti, loša i često ilegalno izgrađena infrastruktura, te nezadovoljavajući higijenski uvjeti doveli su do savršenog temelja za širenje tuberkuloze. Zbog toga je, kako kažu voditeljice, došlo do toga da, “na 100 stanovnika Tratinske, Nove ceste, Samoborske i Magazinske, njih 9 umre od tuberkuloze.”

Na turi su sudionicima predstavljeni pioniri borbe protiv tuberkuloze koji su redom bili svjesni utjecaja socijalnih uvjeta života stanovništva na razvoj ove, ali i drugih bolesti. Prvo značajno ime je Vladimir Čepulić, osnivač prvog antituberkuloznog dispanzera u kontinentalnoj Hrvatskoj, a u borbi protiv tuberkuloze stavio je naglasak na obrazovanje i unapređenje životnih uvjeta radništva. Uz Vladimira Čepulića, važno ime u borbi protiv tuberkuloze je i Andrija Štampar, zagovornik zdravstvenog obrazovanja i utemeljitelj socijalne medicine u Hrvatskoj. Štampar je, kako kaže Kutleša, držao do postulata da “liječnik mora biti ekonomski neovisan o pacijentu, odnosno o naknadi koju mu daje pacijent te da se zdravlje ne može promatrati izolirano kao liječenje bolesti, već da se mora razmišljati o prevenciji, o edukaciji i o izlasku na teren među one najugroženije slojeve stanovništva, a to su radništvo i seljaštvo”.

Foto: Matea Božić


Kada govore o edukaciji radništva kao elementu socijalne medicine, Kutleša i Kučinac ističu važnost medicinskih sestara (koje su se tada nazivale sestrama pomoćnicama), zdravstvenih djelatnica koje su radile direktno sa ugroženim slojevima društva, izlaskom na teren i održavanjem raznih edukacija. “Jedan od osnovnih segmenata rada sestara pomoćnica bila je organizacija tečajeva upravo u kvartovima periferije (radničkim kvartovima), na temu higijene, pravilne ishrane i njege za djecu i dojenčad”, objasnila je Kutleša, istaknuvši kako su se tečajevi održavali, između ostalog, u Hreljinskoj ulici, jednoj od lokacija urbane ture.

Osim organizacije tečajeva, sestre su imale posao obilaženja privatnih kuća radnika, kako bi provjerile u kojem se stanju nalaze oboljeli od tuberkuloze i djeca na prehrani. Od posjeta koje su obavile, ostali su dopisi gdje sestre opisuju neprikladne uvjete u kojima su pronašle djecu i oboljele. U izvještajima su nudile i sugestije antituberkuloznom dispanzeru o rješenjima problema koje su našle u obilascima, između ostalog i povisivanje naknade za prehranu, zato što su ustanovile da naknada od 200 dinara nije dovoljna da se osiguraju prikladni uvjeti ishrane, smještaja i života. Dopise pročitane na turi ostavile su sestre Štefanija (Ana) Papailiopulos i Lujza Wagner-Janović, koje su bile iznimno važne u borbi protiv tuberkuloze te u razvoju sestrinstva u Hrvatskoj. Lujza Wagner-Janović jedna je od začetnica profesionalnog rada u socijalnoj skrbi, te je, kako piše Tihana Bertek, “potaknula osnivanje prve ustanove za sestrinsku patronažu i socijalni rad koja se zvala Središte sestara pomoćnica za socijalni i higijenski rad”.

U Antituberkuloznom dispanzeru radila je i Kornelija Sertić, prva žena koja je diplomirala na Medicinskom fakultetu u Zagrebu, nakon čega se specijalizirala za tuberkulozu i plućne bolesti. Voditeljice ture istaknule su kako su ove žene prepoznale značaj socijalnog pristupa liječenju koji je, tvrde, “neodvojiv od hvatanja u koštac s nejednakostima ugrađenima u same temelje društva.” Upravo zbog rada na terenu i posjeta, sestre su imale bolji uvid u živote pacijenata. Ipak, Kutleša naglašava kako, unatoč svom doprinosu, nisu uživale jednako poštovanje, “one su se oslovljavale imenima, dok je liječnike bilo nezamislivo ne oslovljavati prezimenom”.

Kutleša i Kučinac ovom su turom ukazale na značaj društvenog razvoja i borbe protiv siromaštva u suočavanju sa zaraznom bolesti. Postulati kojih su se držali Čepulić, Štampar, Papailiopulos, Wagner-Janović i Sertić i danas su potrebni. U pandemiji COVID-19 postalo je jasno da ona, poput tuberkuloze, snažnije pogađa upravo najugroženije društvene skupine i na taj način aktualizira pitanja socijalne medicine.

Jednako tako, tura Od nezdravog stana do Doma zdravlja – tuberkuloza na Trešnjevci ukazuje na važnost uloge medicinskih sestara u socijalnoj medicini. S obzirom na to da bismo iz povijesti trebali učiti, a ona nas je naučila da upravo medicinski radnici predstavljaju temelj borbe protiv zdravstvene krize, trenutni tretman medicinskih sestara i tehničara u Hrvatskoj iznimno je zabrinjavajuć. Stoga su ovakvi edukativni pogledi u prošlost važni za stručnu aktualizaciju postavki socijalne medicine.


Urbana tura dio je projekta "Tvornice (i) slova" koji provodi Tehnički muzeja Nikola Tesla u partnerstvu s BLOK-om i Hrvatskim društvom pisaca (pridruženi partner), uz podršku Ministarstva kulture i medija RH u sklopu programa koji potiču čitanje i razvoj čitateljske publike u Republici Hrvatskoj za 2021. godinu.


U nastavku možete pogledati fotogaleriju.

 

Autorica fotografija: Matea Božić
Tekst napisala:

Anamaria Soče

FOTO GALERIJA


    Preporučite članak: