Prijedlog najnovijeg HDZ-ovog partnera, Domovinskog Pokreta, koji predviđa masovno naseljavanje dijaspore iz Argentine u napuštena područja Hrvatske u prvom trenutku ne zvuči loše: U Argentini nikad gore, a u Hrvatskoj nikad bolje. Zašto onda ne bi omogućili „našim“ ljudima da pronađu bolji život u domovini svojih predaka? I onako nam treba (povoljne) radne snage, a ni za najžešće globaliste u vladi nije prihvatljivo da baš svaki taksist ili kuhar bude Nepalac ili Indijac, posebno ne u ruralnim krajevima čija se demografska slika lako promijeni.
Riječima DP-ovog saborskog zastupnika Maria Radića, koji je prije dva tjedna rekao na N1: „Najveća nam je šansa Argentina. Tamo su plaće 400 eura, u Boliviji i Venezueli još manje. Brojke su naših ljudi tamo velike, ima velikog interesa da se vrate u Hrvatsku. Nedopustivo je da po godinu i pol dana rješavaju svoju situaciju, a nemaju nijedan dokument dok netko tko dođe iz Nepala za mjesec dana riješi sve papire.“
Međutim, ta obećavajuća ideja već je provedena na velikoj skali u Njemačkoj od pedesetih godina prošlog stoljeća pa nadalje. Od tada u Njemačku masovno dolaze ljudi iz Rusije, Ukrajine, Kazahstana, Uzbekistana i drugih zemalja bivšeg Sovjetskog Saveza koji mogu dokazati da su njemačkog porijekla, takozvani „ruski Nijemci“ (Russlanddeutsche). Kulturno-povijesni pojam „ruski Nijemci“ opisuje skupinu čiji su se preci u 18. stoljeću preselili iz Njemačke u Rusko carstvo. Ekatarina Velika, koja je sama bila Nijemica, ih je pozvala i obećala posebne privilegije kao što su oslobođenje od vojne službe, vjersku slobodu i ograničenu samoupravu. Najmanje 150 godina ruski Nijemci mirno žive u Ruskom carstvu, a kasnije i u zemljama Sovjetskog Saveza. No, u 20. stoljeću njihova se situacija dramatično mijenja.
Naime, 1941. godine ruski Nijemci se stavljaju pod opću sumnju za suradnju s nacističkom Njemačkom. 100.000 ih je deportirano. 350.000 poslano u radne logore. Oko 150.000 ih umire kao posljedica toga. Do 1955. godine ruski Nijemci su pod strogim režimom progonstva. Mnogi nakon toga samo žele „natrag“ u Njemačku, zemlju svojih predaka. I Nijemci koji su ostali u Rusiji i oni koji su odselili iz Rusije nazivaju se ruskim Nijemcima. Do 1987. godine preselilo se oko 110.000 ruskih Nijemaca. No, pravi zamah u ovoj masovnoj migraciji dogodio se tek s raspadom Sovjetskog Saveza. Od tada je ukupno migriralo oko 2,3 milijuna ljudi, uglavnom iz Rusije i Kazahstana. Većina njih migrirala je od 1991. do sredine 2000-ih. Službeno se razlikuju Aussiedler (doseljenici), koji su preselili do 1993. godine i Spätaussiedler (kasniji doseljenici) od 1993. godine pa nadalje.
Prema njemačkom ustavu, samo doseljenici (prije 1993.) su privilegirani kao pripadnici njemačkog naroda u Saveznoj Republici Njemačkoj. Oni su dobivali njemačko državljanstvo uz relativno malo truda (što im mnogi zamjeraju) i od početka imaju sva građanska prava. Dugogodišnji kancelar CDU-a Helmut Kohl uvijek je naglašavao da će vrata za ruske Nijemce ostati otvorena, ali je u određenom trenutku uveo strože uvjete za naturalizaciju. I tako se na kasnije doseljenike (poslije 1993.) primjenjuju stroža pravila u vezi s dokazivanjem njemačkog podrijetla i poznavanja jezika, ali su i dalje privilegirani u usporedbi s drugim migrantima.