Large naslovna

Život u podstanarstvu ili kupnja vlastite nekretnine nisu jedine opcije kad je riječ o rješavanju stambenog pitanja. Što je stambena zadruga i kako ona funkcionira pročitajte u tekstu Martine Domladovac.

 

Rješavanje stambenog pitanja postao je jedan od najvažnijih društveno-političkih i ekonomskih problema diljem Europe, a iz godine u godinu nedostatak kvalitetnog i priuštivog stanovanja postaje sve veći problem i u Hrvatskoj. Stambena kriza posebno je “zakačila” mlade koji su najčešće podstanari na praktički nereguliranom tržištu, ili one koji su slučajno pomislili na kupnju prve nekretnine. Izvori krize stanovanja u Hrvatskoj višestruki su, a jedan od glavnih svakako je zamiranje javnih investicija u stambeni fond, iz čega proizlazi diktiranje visoke cijene stanova privatnih investitora, vođenih isključivo logikom tržišta i profita.

Mogućnosti rješavanja ili barem ublažavanja krize stanovanja u Hrvatskoj istražuje zadruga Otvorena arhitektura kroz model stambenih zadruga (kooperativa) koje su identificirane kao jedna od pozitivnih europskih praksi dostupnog i priuštivog stanovanja.

Kako bi javnosti predstavili neke od primjera zadružnog stanovanja, u suradnji s Društvom arhitekata Zagreba organizirali su tribinu Arhitektura i organizacija stambenih zadruga u Europi. Na tribini su svoje iskustvo rada na projektima zadružnog stanovanja predstavili krajobrazna arhitektica Vedrana Žalac iz stambene zadruge Wohngenossenschaft Zimmerfrei iz Basela te Carles Baiges Camprubí, arhitekt i sociolog iz arhitektonske zadruge Lacol iz Barcelone.

Stambene kooperative uglavnom se smatraju „trećim načinom“ stanovanja jer ne spadaju niti u kategoriju podstanarstva niti vlasništva nad nekretninom, a specifično je i donekle očekivano da takav oblik stanovanja počne cvjetati u razdobljima ekonomskih kriza i financijske nesigurnosti. Stambene zadruge kreiraju svojevrsnu alternativu tržišnom modelu stanovanja, omogućujući kvalitetno i pristupačno stanovanje svojim korisnicima. Pritom se pristupačnost prvenstveno postiže eliminacijom zarade od gradnje, korištenjem javnog zemljišta te drugim metodama koje će primjerice smanjiti troškove izgradnje i održavanja zgrade. Vlasnik zgrade je zadruga i njeni članovi koriste ju u skladu sa zajednički dogovorenim pravilima te ne postoji mogućnost prodaje stambenih prostora prema tržišnim cijenama. Time su onemogućene tržišne spekulacije i cijene zadružnih stanova ostaju stabilne.

Unatoč svim benefitima za stanare, stambene kooperative u Švicarskoj čine samo 4.5 posto svog stanovanja, i većinom su organizirane u velikim gradovima. U Španjolskoj pak 80 posto građana živi u vlastitoj nekretnini, dok je podstanarstvo loše regulirano i općenito se smatra lošijim načinom stanovanja. Camprubí ipak naglašava kako je u Španjolskoj broj stambenih zadruga u porastu. Bazelski Zimmerfrei počeo je kao kooperativa nekolicine prijatelja s prvotnom idejom da kupe staru, ruševnu kuću i obnove ju prema svojim potrebama. S obzirom na divljanje cijena nekretnina, nakon dvije godine shvatili su da im je jednostavnije izgraditi novu zgradu i javili su se na natječaj za dodjelu zemljišta u industrijskom dijelu grada gdje je započeto preuređenje.

Dug proces razvoja, planiranja i participativnih radionica rezultirao je zgradom koja danas ima tridesetak stanova i stotinjak stanara. Stambene jedinice različitih su veličina, a predviđene su za različite skupine ljudi i njihove specifične potrebe. Omogućena je i fleksibilnost stanovanja, odnosno promjene stambenih jedinica kako se potrebe stanara mijenjaju. Važno je da nitko nema previše ili premalo prostora, tako da se, ako se primjerice broj članova obitelji smanji ili poveća, prvom slobodnom prilikom trebaju preseliti u veći ili manji stan. U zgradu su tako uplanirane i male stambene jedinice koje se sastoje samo od spavaće sobe i sanitarnog čvora, a koriste ih prvenstveno adolescenti koji su na pola puta prema osamostaljivanju i ne planiraju se zadržati dugo u zgradi. Ovi stanovi pokazali su se posebno korisni u vrijeme pandemije kad su ih stanari koristili kao prostore samoizolacije ili kao primjerice uredske prostore.

Foto: Lacol arquitectura cooperativa


Osim participativnim planiranjem zgrade, koje je trajalo godinama, Zimmerfrei kooperativa najviše se ponosi zajedničkim prostorima koji su postali žila kucavica cijele zgrade. Upravo su zajedničke prostorije i želja za životom u zajednici čini se najveća prednost i ono što povezuje sve stambene kooperative.

Stambena zadruga La Borda u Barceloni također je organizirala prostore za kućanske poslove tako da budu prostrani i zajednički te su zamišljeni kao prostori druženja. Zemljište za izgradnju na sličan im je način ustupljeno od grada, a troškove izgradnje, koji su uvijek najznačajnija stavka ovakvih projekta smanjili su i različitim arhitektonskim zahvatima. Primjerice, kod gradskih su vlasti ishodovali dozvolu za gradnju zgrade bez podzemne garaže, koja je inače obavezna kod svih novih zgrada, kako bi se između ostalog doprinijelo održivosti i smanjenju automobila u gradu.

Ustupljivanje javnog zemljišta, obično na određeni broj godina, važna je stavka ukupnog smanjenja troškova izgradnje. Camprubí pritom naglašava kako se u Španjolskoj ne mogu osloniti samo na javna zemljišta jer su oskudna, zbog čega pritišću vlasti da stambene kooperative dobiju prednost prvokupa primjerice propalih hipoteka. Na taj bi način sporno zemljište došlo u ruke kooperativa umjesto npr. korporacija. „Potpora grada zapravo je nužna zbog dostupnosti zemljišta jer ako se zemljište kupuje, projekti postaju puno skuplji“, kaže Camprubí, te dodaje kako se nakon “završetka jedne zgrade stvari brzo zakotrljaju i slične kooperative počnu nicati svuda”.

Još jedna poveznica svih ovakvih projekata je i dug proces planiranja, ishodovanje dozvola i financiranja izgradnje koje je, čini se, beskrajno kompleksno. Za sam proces potrebno je puno strpljenja, znanja, ali i određena vrsta financijske stabilnosti jer izgradnja zgrade uvijek podrazumijeva početni kapital ili neku vrstu kredita suvlasnika. S obzirom na to da puno suvlasnika ima udjele u zgradi te različite vrste kredita, a treba uzeti u obzir i da se u svakom trenutku netko može povući iz projekta, održavanje financija dodatan je organizacijski izazov.

Kao što smo spomenuli, zadruga Otvorena arhitektura istražuje mogućnosti implementacije sličnih modela stanovanja i u Hrvatskoj, no za bilo kakve pomake trebaju se osigurati različiti preduvjeti – najviše od svega znanja i vještine osoba koje bi projekt trebale iznijeti.

Ipak, treba imati na umu da unatoč svim benefitima kooperativno stanovanje nije socijalno stanovanje i ne može zamijeniti javno stambeno zbrinjavanje, koliko god bi to jedinice lokalne samouprave možda htjele. Iz njihove perspektive, kooperativno stanovanje elegantno je rješenje gradnje priuštivih stanova za koje sami trebaju izdvojiti tek zemljište, dok se za sve ostalo, uključujući i održavanje zgrade, pobrinu sami stanari. S obzirom na to da su pod stalnim pritiskom samoodrživosti, mogućnost plaćanja stanarine uvjet je za stanovanje čak i u kooperativnoj zgradi. U suprotnom, stanari su prisiljeni iseliti se. Same zadruge mogu imati različite mogućnosti kreditiranja i međusobne pomoći, no financijska stabilnost i dalje je preduvjet stanovanja. Osim novca, bitan je i socijalni kapital, obrazovanje i samo okruženje, jer je proces izgradnje toliko kompliciran i dugotrajan da treba puno znanja i vremena samo da bi se projekt ostvario, što isključuje velike grupe ljudi, prvenstveno siromašne i druge slične marginalizirane skupine.

Stambene kooperative zato ne možemo gledati kao rješenje stambene krize. Ono na što mogu utjecati je kontrola cijene stanovanja u gradovima te sustavno podizanje ljestvice kvalitetnog i pristupačnijeg stanovanja. No možda najvažnije, stambene zadruge dobra su vježba u izgradnji zajednice. Proces izgradnje i vođenje kooperativnih zgrada pokazuje nam kakav bi suživot građana mogao biti kad bi o zajedničkom prostoru odlučivali participativno i kad bi u njemu svi jednako sudjelovali.


Objavu ovog teksta podržala je Zaklada Rosa Luxemburg - Southeast Europe sredstvima Ministarstva za vanjske poslove Savezne Republike Njemačke.

Naslovna fotografija: yeowatzup, Radnička prava
Tekst napisala:

Martina Domladovac


    Preporučite članak: