U sklopu Subversive Festivala i ove se godine održao sedmodnevni Antikapitalistički seminar. Od 1. do 6. lipnja 2025., polaznici seminara pohađali su predavanja o migrantskom radu, totalitarizmu, nacionalizmu, imperijalizmu, politikama solidarnosti, kvir feminizmu, borbenom filmu i srodnim radikalnim temama.
Predavanja i popratne diskusije proizlazile su kako iz kritike kapitalizma tako i iz promišljanja raznovrsnih mogućnosti društvene promjene, a zamišljena su bila kao sastavni dijelovi cjelovite „škole“ (“suvremene humanistike”) unutar koje stalna grupa polaznika zajedno gradi znanje uz pomoć posvećenih predavača_ica, ali i kolektivnih diskusija.
Seminar je otvorio mladi novosadski filozof Vladimir Milenković pruživši polaznicima grub ali kvalitetno strukturiran pregled različitih kritičkih teorija imperijalizma. Svim je teorijama zajedničko polazište problematizacija načina proizvodnje kao klice imperijalizma, što je u izravnoj opreci s dominantnim narativom u kojem se za destruktivne imperijalističke politike odgovornima drže isključivo „psihopati na vlasti“ čija potreba za širenjem utjecaja nastaje iz obijesti i pohlepe. Autori s čijim nas je radom Milenković upoznao imperijalizam ne tumače kao deformaciju već kao prirodni ishod razvoja kapitalizma.
Lazar Petković iz teorijsko-političkog kolektiva „Gerusija“, kojem pripada i Milenković, usredotočio se potom na kritiku teorije totalitarizma. Taj dozlaboga isprostituirani pojam sve je teže uhvatljiv u svojim konkretnim političkim implikacijama. Pojmom totalitarizma se, upozorava Petković, prije osuđivalo nego rasuđivalo. Na primjer, lijepljenje iste totalitarističke etikete na dijametralno suprotne pokrete kao što su fašizam i komunizam ne doprinosi konstruktivnom razmišljanju i/ili teoretiziranju nego zamagljivanju važnih razlika koje služi uglavnom liberalnim političkim interesima.
Maja Solar, stalna gošća Antikapitalističkog seminara i članica uredništva Slobodnog Filozofskog, postavila je važno pitanje o potencijalima solidarnosti kao politike. Iako će mnogima prva asocijacija na solidarnost biti empatija kao moralni princip, Solar tvrdi da ona nije osjećaj već (bi morala biti) konkretna politička praksa. Kroz brojne primjere takvih praksi kao što su različite mreže uzajamne pomoći, razmišljali smo o tome kako solidarnost može biti transformativna.
O transformativnom potencijalu filma govorila je umjetnica i kulturna radnica Karla Crnčević. Urednica zbirke tekstova i manifesta treće kinematografije Za nesavršeni film u izdanju BLOK-a ponudila je povijesni pregled pretežno latinsko-američke i blisko-istočne kinematografije kao i političku kontekstualizaciju proizvodnje i arhiviranja borbenog filma. Gledali smo pažljivo kurirane isječke filmova nastalih izvan zapadnih komercijalnih struktura i razgovarali o njihovoj radikalnoj snazi.
Nina Čolović, još jedna uhodana i voljena predavačica Antikapitalističkog seminara, održala je ove godine dva predavanja. U kontekstu isprepletenih problema nacionalizma i liberalnog feminizma uvela je polaznike u kritiku nacije kao mobilizacijske strategije te u emancipatorno polje kvir feminizma. Ni ljevica, primjećuje Čolović, nije imuna na nacionalizam koji ipak na kraju uvijek omogućava reprodukciju iste one opresije od koje pokreti za „nacionalno oslobođenje“ obećavaju bijeg.
Feminizam koji nije kvir, koji nije antikolonijalan i antikapitalistički, također nas ne može osloboditi od rodnog i orodnjenog nasilja u svim oblicima u kojima se ono manifestira na našim tijelima i umovima. Čolović uvjerljivo objašnjava zašto je ljevici nužno razmišljati i djelovati izvan okvira nacije i zašto je kvir feminizam neizostavno sredstvo političke borbe.
U lokalnom kontekstu goruću temu migrantskog rada pokrilo je predavanje prevoditelja i urednika Stipe Ćurkovića. Polazeći od osnovne Marxove analize kapitala i proizvodnje viška vrijednosti, Ćurković analizira specifičnosti unutar-klasnih sukoba i stratifikacije radničke klase uvelike facilitiranih upravo uvozom strane radne snage. Promišljali smo što za Europu i Hrvatsku znače migracije, kako su politički instrumentalizirane i što je ljevici činiti u sve heterogenijem društvenom kontekstu.
Pitanje što je ljevici činiti postavio je na vrlo eksplicitno kritičan način i crnogorski aktivist Jovan Džoli Uličević. On je u svom predavanju ocrtao razlike između savezništva (allyship) i saučesništva (accomplice-ship). Dok se prvo odnosi na podržavanje određenog političkog pokreta izvana, ili samo kratkotrajno iznutra, ali uvijek zadržavajući vlastite privilegije i ne kompromitirajući svoju društvenu poziciju ili resurse, drugo upućuje na zajedničko sudioništvo u „zločinu“ - dijeljenje odgovornosti i rizika, dugotrajnu borbu rame uz rame.
Možemo tako, primjerice, biti ally odnosno saveznik_ca kvir oslobođenja tako što se prošećemo u povorci ponosa ili podijelimo objavu na Instagramu, a možemo biti i njegov sudionik_ca ako svoje djelovanje usmjerimo onkraj površnog pružanja podrške, prema aktivnoj demontaži struktura koje perpetuiraju opresiju i eksploataciju kvir osoba.
Jedna od struktura koje potpomažu odnose moći između kvir i ne-kvir osoba, muškaraca i žena, muškaraca i muškaraca, žena i žena… jest maskulinitet kao režim roda. Ovaj kompleksni alat discipliniranja društva bio je tema predavanja pod nazivom Maskulinitet(i): rod, rad i disciplina koje je održao Stipe Nogalo. Iskusan u radu s mladim muškarcima, Nogalo je oplemenio teorijski dio svog predavanja primjerima iz razgovora sa srednjoškolcima koji su potaknuli posebno živu raspravu među polaznicima seminara.
Kulturni kritičar Leonard Jurić uronio je pak u istraživanje načina na koje specifične kategorije elemenata kulture prisutne u našoj svakodnevici korespondiraju s različitim afektivnim obrascima, kognitivnim strukturama, odnosima moći. U izazovnom ali i osvježavajuće zabavnom predavanju Jurić je polaznicima izložio vlastitu interpretaciju uloge kanona popularne kulture u kapitalističkom društvenom ustroju.
Posljednji dan Antikapitalističkog seminara posvećen je bio životima izgubljenima zahvaljujući europskim graničnim režimima. Polaznici su zajednički poslušali radijski dokumentarac Uzrok smrti: granica autorice Barbare Matejčić koji razotkriva brutalne uvjete u kojima migranti pokušavaju pronaći utočište u Europskoj Uniji prilikom čega su redovito izloženi nezakonitom, ponekad ubojitom nasilju. Razgovor nakon slušanja moderirala je Emina Bužinkić, istraživačica i aktivistica u poljima migracija, rase i transnacionalnih solidarnosti.
Dojmovi sa seminara
U nastavku donosimo razgovor s dvoje polaznika ovogodišnjeg Antikapitalističkog seminara - Sarom i Matkom - kako bi dobili bolji dojam o atmosferi i potencijalno se i sami prijavili sljedeće godine.
Možete li nam se ukratko predstaviti i reći nam što vas je ponukalo na prijavu?
Sara: Studentica sam diplomskog studija novinarstva na Fakultetu političkih znanosti te se bavim aktivizmom. Volontiram na Radio Studentu, članica sam feminističkog kolektiva Faktiv, volontiram u Klubu studenata Fakulteta političkih znanosti te sam angažirana u šibenskim aktivističkim krugovima. Na prijavu na antikapitalistički seminar me ponukala želja za boljim razumijevanjem na koje je načine kapitalizam premrežen s raznoraznim sferama života. Također, u zadnje vrijeme često upadam u razgovore prilikom kojih zaključim da ljudi borbe često zatvaraju u kalupe te ne shvaćaju koliko je važno vidjeti kako raznorazni događaji (koncepti) utječu jedni na druge te kako su međusobno ovisni i isprepleteni. LGBTQ prava se odvajaju od kapitalizma, feministička borba se odvaja od trans borbe, antifašizam se na ovim našim prostorima odvaja od partizanske i komunističke prošlosti te se pokušava uvezati u domoljubni ključ pri kojem nam glavne i esencijalne informacije izmiču iz radara. Ukratko, htjela sam se više informirati o kapitalizmu koji se podlo uvukao u svaku poru našeg života te sam ponajviše željela poraditi na vlastitoj argumentaciji određenih tema.
Matko: Osim zbog važnosti i aktualnosti samih tema koje Antikapitalistički seminar otvara i pokriva, prijavio sam se jer me kao nekadašnjeg studenta filozofije ponekad ulovi potreba za seminarima i slušanjem mišljenja drugih u nekom zajedničkom prostoru, pa čak i za onim situacijama kad netko uspije kvalitetno zabrijati u pitanju/komentaru. Prethodnih godina bih uglavnom kapnuo na poneko predavanje na Seminaru pa sam se ovaj put službeno prijavio da stvorim neki osjećaj obveze.
Je li se seminar odvio u potpunosti u skladu s vašim očekivanjima ili vas je neki od njegovih elemenata iznenadio - bilo pozitivno bilo negativno?
Sara: Seminar se odvio u skladu s mojim očekivanjima. Svidio mi se koncept predavanja, interaktivni dio gdje je svatko imao priliku za pitanje ili komentar. Nastavno na ranije rečeno, ono što me iznenadilo je zapravo bio profil nekih ljudi koji su pohađali seminar. Seminar je bio otvoren za širu javnost, što smatram da je skroz validno s obzirom da se u ovom kapitalističkom dobu teško možemo obvezati na tjedan dana uzastopnog slušanja predavanja, te nije čudo da se na predavanjima pojave i ljudi koji nisu politički istomišljenici. Upravo su ti glasovi dokaz zašto i dalje trebamo govoriti o ovim temama i beskompromisno braniti vrijednosti za koje se zalažemo.
Matko: Seminar se u velikoj mjeri odvijao u skladu s mojim očekivanjima. Posebno mi se svidjela opuštenost formata – i s organizacijske i s predavačke strane – u smislu da nije bilo neke akademske ukočenosti ili formalnosti, već je stvoren prostor da se ljudi osjete slobodnima uključiti u rasprave.
Koja biste predavanja (perspektive, uvide...) istaknuli kao posebno inspirativne?
Sara: Osobno su mi najzanimljivija bila predavanja Nine Čolović o radikalnom kviru i kritici nacije i nacionalnih država te predavanje Jovana Džolija Ulićevića o (lažnoj) solidarnosti i savezništvima koja su sve samo ne to. Bilo mi je iznimno zanimljivo slušati o historijatu nacionalnih država i njihovoj nemogućnosti da budu emancipatorne. Držim kako je o toj temi potrebno često govoriti, naročito u današnjem kontekstu bujanja radikalne desnice koja se grčevito drži za naciju i prezentira je kao nešto pozitivno u čijem bi okrilju svi trebali biti sretni i zadovoljni, a realna slika pokazuje i dokazuje kako je to nemoguće. Jovanovo predavanje mi je bilo iznimno korisno jer me dovelo do preispitivanja vlastitog aktivističkog djelovanja te me potaknulo na konkretnije promišljanje o aktivističkoj sceni u Hrvatskoj. Držim kako je važno, ali i izazovno, promišljati o mogućnostima vlastitog djelovanja i pritom pokušati ne upasti u priče kvazi solidarnosti koje su svrha same sebi, bez nekog konkretnog učinka i pomoći grupi s kojom se solidariziramo.
Matko: Posebno mi se svidjelo predavanje Jovana Džolija Uličevića: "Savezništva i/ili saučesništva – mogućnosti i izazovi". Bilo je poticajno jer je otvorilo pitanja o stvarima koje se često podrazumijevaju u ljevičarskim krugovima, osobito online, gdje određeni pojmovi funkcioniraju kao označitelji bez puno sadržaja: što danas uopće znači solidarnost, kako razlikovati savezništvo, tj saučesništvo, od puke retoričke bliskosti, na koje načine dominantni sustav kooptira emancipatorske pojmove i prakse itd.
Koja je, po vašoj procjeni, razina predznanja potrebna za uspješno praćenje predavanja i sudjelovanje u diskusijama? Jeste li u nekim trenucima zapinjali u razumijevanju?
Sara: Smatram da se za shvaćanje predavanja trebalo zaroniti u literaturu koja nam je ranije poslana i kako je za razumijevanje tema ipak trebalo određeno predznanje. Međutim, i bez ranije navedenoga pažljivim slušanjem moglo se doći do konteksta i na taj način shvatiti makar osnovne stvari o kojima se govorilo i uhvatiti osnovnu bit. Također, kao što sam i ranije spomenula, nakon predavanja je slijedila rasprava gdje se uvijek moglo postaviti pitanje ako je nešto ostalo nerazjašnjeno.
Matko: Rekao bih da je za praćenje predavanja svakako korisno imati barem osnovno snalaženje u teorijskim pojmovima iz marksizma i suvremenih kritičkih teorija – ne nužno takozvano formalno obrazovanje, ali neku vrstu prethodnog čitanja ili bavljenja nekim tipom teorijskog teksta, pa makar i na društvenim mrežama, čisto da samo pojmovlje ne zvuči kao nešto potpuno strano. No mislim da je interes ipak najvažniji.
Gdje se inače politički obrazujete? Kakvim biste izvorima političke edukacije voljeli imati pristup?
Sara: Politički se obrazujem na fakultetu, studiram novinarstvo na Fakultetu političkih znanosti te često upisujem kolegije koji su mi interesantni na Filozofskom fakultetu. Također čitam literaturu koja me zanima i često o njoj diskutiram s prijateljima. Upisujem seminare poput antikapitalističkog seminara i često odlazim na predavanja koja se organiziraju na teme koje me zanimaju. Za kraj, kao jedan od načina političkog obrazovanja definitivno bih uvrstila razgovor s drugovima i drugaricama iz raznoraznih kolektiva koji mi uvijek da neki novi uvid u temu i otvori novi kut gledanja do kojeg sama ne bih mogla doskočiti. Lijep primjer mi je upravo ovaj seminar nakon kojeg smo se ostajali družiti i komentirati teme o kojima smo slušali taj dan te otvarali nove perspektive i prevodili teorijske okvire predavanja na životne situacije u kojima se nađemo prilikom vlastitog aktivističkog djelovanja i općenito participiranja u društvu.
Matko: Politički se obrazujem dosta raspršeno – kroz preveliku hrpu newslettera i RSS feedova na koje sam subskrajban, linkova, tekstova koji iskrsnu na društvenim mrežama ili u razgovorima i neformalnim edukacijama. Pratim i dosta medija koji se bave tehnološkom kritikom (preporuke za podcast su This Machine Kills i The Syllabus newsletter). Nema tu jasne strukture, više se radi o stalnom pokušaju da ne "otupim" i da ostanem u nekom kontaktu s marksističkom teorijom. Ne odmaže ni kompulzivna želja za praznim inboxom.
Antikap 2026.!
Uz Subversive Festival, za organizaciju seminara zaslužan je i portal Slobodni Filozofski. Predavanja i radionice održani su u prostoru SKC Prosvjeta, a seminar su koordinirale Karolina Hrga, Andrea Vuljević, Nina Čolović i Eva Marija Jurešić.
U planu je nastavak Antikapitalističkog seminara u sklopu idućeg izdanja Subversive festivala za koji se prijave otvaraju na proljeće 2026. godine.
Obavijesti o narednom seminaru bit će objavljene na web stranici i društvenim mrežama Subversive festivala.
Objavu ovog teksta podržala je Agencija za elektroničke medije sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
Foto: Subversive festival
Preporučite članak: