„Radi kako ti mi kažemo. Ak’ ti ne paše, naći ćemo drugoga“ – rečenice su koje studenti često čuju prilikom traženja poslova. Koliko je teško naći studentski posao koji je moguće uskladiti s obavezama na fakultetu istražila je naša Matea Grgurinović.
"Nacionalni centar za vanjsko vrednovanje obrazovanja traži studente/ice za rad u Infocentru. Potrebna znanja i vještine:
komunikacijske vještine, interpersonalne vještine, tehničke vještine (rad na računalu), timski rad
Radno vrijeme: radnim danom od 8:00 do 16:00 sati, zbog obaveza na fakultetu tolerira se najviše dva sata dnevno i jedan dan u tjednu."
Dio je to oglasa objavljenog u Facebook grupi „Tražim/nudim studentski posao“.
Nije tajna da poslodavci na puno radno vrijeme zapošljavaju studente. S obzirom na oglas, način na koji je pisan te činjenicu da nije jasno traže li studente za puno radno vrijeme, obratili smo se i Nacionalnom centru za vanjsko vrednovanje obrazovanja.
Četiri studenta i jedan radnik zaposlen temeljem ugovora o radu
Zanimalo nas je, između ostaloga, koliko je studenata zaposleno u Infocentru NCVVO-a te koliko je osoba zaposleno na ugovor o radu. Iz NCVVO-a su nam odgovorili da „na poslovima pružanja informacija pristupnicima vezano za polaganje ispita državne mature trenutno radi četvero studenata te da je na poslovima pružanja informacija pristupnicima vezano za polaganje ispita državne mature temeljem ugovora o radu zaposlena jedna osoba“.
Studenti u Infocentru NCVVO-a obavljaju, kako su nam kazali, poslove pružanja informacija pristupnicima vezano za polaganje ispita državne mature uključuju telefonsku komunikaciju, komunikaciju elektroničkom poštom, ažuriranje podataka o pristupnicima u bazama podataka, evidentiranje u bazama osoba uključenih u postupak provedbe državne mature i ostale poslove u vezi s provedbom državne mature. "Potreba za radom studenata koju navodite iskazana je na internetskoj stranici Studentskog centra Sveučilišta u Zagrebu u siječnju 2022, temeljem čega je angažiran jedan student za rad od 3. veljače 2022.", također su kazali, referirajući se na oglas za posao oglašen u Facebook grupi.
Zanimalo nas je i traži li NCVVO da studenti za rad budu dostupni osam sati dnevno, pet dana u tjednu. "Studenti rade ovisno o potrebama i dinamici pružanja informacija i ostalih poslova vezanih za državnu maturu", odgovorili su nam na to pitanje.
Na naš upit o radnom vremenu, s obzirom na to da je u oglasu za posao, između ostaloga, navedeno i da je radno vrijeme između 8 i 16 sati te da se "zbog obaveza na fakultetu tolerira se najviše dva sata dnevno i jedan dan u tjednu", napisali su nam da je "u navedenom oglasu bilo navedeno da je radno vrijeme radnim danom od 8 do 16 sati". Iz odgovora NCVVO-a, dakle, nije jasno ništa više nego što je bilo nakon čitanja oglasa te i dalje ostaje nepoznanica radi li se o radnom opterećenju od osam sati dnevno ili se radi o tome da se na posao može doći u tom vremenskom periodu.
U praksi teško kombinirati fakultet i posao
Radnička prava su u više navrata pisala o problematici studentskog rada. Bavili smo se, između ostaloga, i studentskim radom u pandemiji koronavirusa kada su mnogi studenti prepušteni sami sebe ili izgubili studentski posao ili su čak na posao morali dolaziti i kada su bili u samoizolaciji.
Kao studentica moram raditi i do tri posla. Zanemarujem obaveze jer ne stižem studirati, fizički ni psihički. Uz sve to, prihodi koje ostvarujem su i dalje manji od minimalne plaće što jako utječe na kvalitetu mog života i akademski uspjeh. Dio je to stvarnosti studentice koja ja s našim Marjanom Klišaninom razgovarala u članku koji se bavio upravo studentskim radom za vrijeme pandemije.
S obzirom na to da je za Radnička prava pisao o toj temi, ali i sam ima bogato iskustvo studentskog rada, Klišanina smo i mi upitali kako je studentima usklađivati posao i fakultetske obaveze. „U praksi je dosta teško kombinirati fakultet i posao. Prvenstveno je tomu tako zato što većina profesora (iz osobnog iskustva) inzistira na prisustvovanju nastavi te ne postoji nikakav način da se raspored i obaveze na fakultetu usklade za studente radnike. Veliki broj profesora ne razumije zašto studenti moraju raditi te često studentski život svedu na obavezu studiranja. Iz toga se može steći dojam da profesore sistemski nije briga o statistikama vezano uz studente radnike, te se većina njih nema nikakvu volju za informiranjem o stanju radnika studenata“, kazao nam je. Međutim, pravo pitanje nije zašto je većina profesora neprilagodljiva i ne želi izaći u susret studentima koji rade, već zašto si studenti radom u punom radnom vremenu moraju financirati troškove školovanja i stanovanja te zašto se ne mogu posvetiti studiju, dok poslodavci u isto vrijeme iskorištavaju “jeftiniju”, fleksibilniju i manje zaštićenu radnu snagu.
Poslodavci su, pak, druga priča, dodaje Klišanin, s obzirom na to jako vole zapošljavati studente te ih tretirati kao redovne radnike. “U praksi je ponuda poslova dosta široka, ali, ako od toga izuzmemo uvjete o minimalnom broju sati i zahtjeve za radom u punim smjenama, možemo uvidjeti kako sama ponuda poslova i nije nešto bajna”, smatra.
Zakon o obavljanju studentskih poslova vrlo malo štiti studente
Potpredsjednica Upravnog odbora Mreže mladih Hrvatske (MMH) Kaja Pavlinić za Radnička prava rekla je da „zbilja nije teško naići na oglase za posao u raznim grupama na društvenim mrežama u kojima se traže studenti na puno radno vrijeme. Ipak, nismo uočili da su toliko česti kao part-time prilike ili prilike s manjim brojem sati“.
S obzirom na oglas koji je objavio NCVVO, Pavlinić smo upitali kako rad u punom radnom vremenu utječe na studente koji moraju time balansirati radne i fakultetske obaveze. „Svakako je full-time posao uz studiranje veliki izazov, no neki su fakulteti fleksibilniji i obaveze su nešto drugačije, pa studenti u teoriji i mogu imati neke full-time angažmane. Ipak, vjerujemo kako je uspostava takve dinamike svakodnevice vrlo opasna za mentalno zdravlje studenata i može dovesti do burnouta“, odgovorila je Pavlinić.
Međutim, ona ne bi „isključivo svalila krivnju na poslodavce, već je generalno regulacija studentskog rada vrlo zastarjela i nije u doticaju s aktualnim stanjem na terenu“, dodala je Pavlinić. „Zakon o obavljanju studentskih poslova vrlo malo štiti studente, čime smo mogli svjedočiti i tijekom pandemije, kada nije postojala niti jedna zapreka za poslodavce da otkažu suradnju studentima, pa čak i onima koji kod njih godinama rade“, kazala je i istaknula da smo svjedoci „raznih manipulacija vezano uz studentske ugovore, gdje na poslodavčevu inicijativu studenti odrade puno više sati nego što je navedeno u ugovoru, pa je deklarativno satnica velika, a u praksi student radi za satnicu manju od minimalne zakonske. Naravno da svi mogu reći kako se studenti u tom slučaju trebaju žaliti, no takav argument ne funkcionira jer većina studenata radi kako bi imala kakvu-takvu egzistenciju i svaka žalba im istu ugrožava“.
Studentski rad bi trebao biti opcionalan
Pavlinić smatra da je dobro da studenti tijekom studiranja steknu bar neko radno iskustvo, pogotovo ako je to vezano uz njihovu struku. "Osobno me studentski rad pripremio za tržište rada i pružio mi puno korisnih znanja i iskustava. Ipak, nije pozitivan pokazatelj da studenti rade isključivo zato jer bez rada ne mogu ni studirati. Studentski rad bi trebao biti opcionalan i omogućiti studentima viši standard ili nešto više džeparca kojeg onda mogu uložiti u daljnje učenje, rad na sebi, putovanja i druge stvari, a ne biti sredstvo preživljavanja", zaključuje.
Klišanin, pak, ističe da poslodavci često ne izlaze u susret studentima „s obzirom na to da je velik broj studenata u nezahvalnoj poziciji te im je posao nužan. Stoga nisu ni u poziciji za pregovaranje boljih uvjeta i rasporeda koji bi im odgovarao.“ Klišanin sam za sebe kaže da je imao sreće jer je „konačno uspio naći dovoljno fleksibilan posao, pa ga mogu uskladiti s obavezama na fakultetu. Do sada sam radio na mjestima koji su zahtijevali pune smjene te, kada bi im došao s upitom oko manjeg broja smjena, u praksi to znači da posao više nećeš imati. Upravo je to jedan od najčešćih vidova izrabljivanja studenata. Radi kako ti mi kažemo. Ak’ ti ne paše, naći ćemo drugoga. To što smo mi primarno studenti, a ne radnici očigledno nikoga ne zanima. Ako u to uračunamo i nebrigu profesora i akademske zajednice o ovom problemu (te nezainteresiranost politike za ovaj problem), možemo primijetiti kako je biti student radnik veoma teško“, zaključuje Klišanin.
Objavu ovog teksta podržala je Zaklada Rosa Luxemburg - Southeast Europe sredstvima Ministarstva za vanjske poslove Savezne Republike Njemačke.
Naslovna fotografija: Tea Radović, Radnička prava
Tekst napisala:
Preporučite članak: