Militarizacija se s političkih pozornica konstantno predstavlja kao nešto što opravdava samo sebe – “moramo se osigurati, jer živimo u vremenima bez presedana” – tako nešto otprilike. Tako je globalna vojna potrošnja premašila povijesnih 2,7 bilijuna (2700 milijardi) dolara.
Obaraju se i drugi rekordi. U aktualnoj godini, globalne temperature dosegle su povijesnih 1,45 °C iznad predindustrijskog prosjeka, a 2,3 milijarde ljudi (28 % svjetske populacije) se suočava s umjerenom ili teškom nesigurnošću izvora hrane i vode.
Kako bi imali ikakvu šansu za razumjeti stanje u kojem je naš svijet, moramo promatrati klimu, klasu i rat ne kao odvojene ili slučajne procese, već kao rezultat reprodukcije i proširenja kapitala – time niti ne možemo promatrati klimatske promjene kao “kolektivni grijeh” cijelog čovječanstva, već, primarno, kao rezultat aktivnosti unutar kapitalizma, uključujući klasni sukob.
Danas, najbogatijih 10% populacije u svijetu odgovorno je za otprilike polovicu svih globalnih emisija ugljika i uzrokovalo je dvije trećine globalnog zatopljenja od 1990. godine.
Kako piše Murat Arsel (2022): "Razdoblje ljudi kao dominantne vrste na planetu (antropocen) nije samo geološki koncept, već ga je potrebno promatrati unutar okvira povijesne političke ekonomije"
Militarizacija je konstantna prilika za profitom, biznis koji stvara preduvjete za novi biznis, kapital par excellence. Ratovi uništavaju ekosustave i oslobađaju goleme količine stakleničkih plinova, čime ubrzavaju klimatske promjene koje zatim uzrokuju nestabilnosti, odnosno, preduvjete za nove ratove. Vojni sukobi u periodu klimatskog kolapsa su praktički zagarantirani – time je zagarantiran i profit.
Marksov koncept prvobitne akumulacije objašnjava povijesni proces kojim su se proizvođači (poput seljaka) nasilno odvojili od svojih sredstava za proizvodnju (poput zemlje), pretvarajući se u najamne radnike, a sredstva proizvodnje su pretvorena u privatno vlasništvo. Prvobitni kapital stečen je nasilno, kroz ratove, pljačke, ropstva – odnosno, kroz klasni rat. Bolje rečeno, proces prvobitne akumulacije je konstantan, a njegove najočitije žrtve su područja globalne periferije.
Klasifikacija zemalja prema razini dohotka, World Bank Group. Iako nesavršena, iz ove karte možemo okvirno iščitati podjele na svjetske jezgre, periferije i polu-periferije.
Imperijalizam
Imperijalizam je proces putem kojeg dominantna sila kontrolira trgovinu, investicije, radnu snagu i prirodne resurse u zemljama u razvoju. Uloga prirodnih resursa je ključna u globalnoj akumulaciji kapitala – bez njih nema kapitalističke industrijalizacije u razvijenim zemljama (jezgri). Kroz nejednak razvoj, jezgra crpi ogromnu vrijednost iz periferija, a zatim je ponovno izvozi kao kapital (kao investicije u infrastrukturu, mašineriju, tehnologiju, znanje).
Jezgra nastavlja monopol nad kapitalom tako da je periferija u konstantom kaosu ratova, dugova i općenite nerazvijenosti. Demokratska Republika Kongo je resursima najbogatija zemlja na svijetu, s procijenjenom vrijednosti sirovina od preko 24 bilijuna dolara. DR Kongo sadrži preko 50% poznatih globalnih rezervi kobalta, oko 70% do 95% svjetskih rezervi koltana, 10% svjetskih rezervi bakra, i dijamante. Sirovine iz DR Konga koriste se u svemu, od automobila, građevinarstvu, u mikroprocesorima i baterija za pametne telefone – i u vojnim sustavima.
Više od 70% stanovništva DR Kongo živi ispod granice siromaštva. Na ljestvici BDP-a po stanovniku, od 215 zemlja i teritorija, DR Kongo je na 200. mjestu.
Početkom 2025. godine Pokret M23 je zauzeo gradove Gomu i Bukavu na istoku zemlje, što je izazvalo bijeg stotina tisuća civila. Pokret M23 ima izravnu potporu Ruande, preko kojeg Ruanda prisvaja sirovine iz DR Kongo, i prodaje ih na svjetskom tržištu. Putem “mirovnog sporazuma” Ruande i DR Kongo u Washingtonu, SAD je za sebe i svog saveznika osigurao dominaciju na istočnom dijelu zemlje, bogatom sirovinama koji su neophodni za američke vojne sustave. Regija Kolwezi (centar industrije kobalta) opisana je kao “žrtvovana zona” s trajno zatrovanim rijekama, jezerima i tlom.
Većina radnika u industrijskim rudnicima u DR Kongu imaju plaće od $110 do $270 mjesečno (troškovi života jednog čovjeka u Kinshasi procjenjuju se na $1133). S druge strane, iPhone 16 Pro u maloprodaji košta između 999 i 1.749 dolara. Kina prerađuje gotovo 80% svjetskog kobalta u kemikalije pogodne za baterije. Golema većina financijske marže ostvaruje se u fazi kemijske prerade, nakon što sirovina napusti Afriku.
Afrika je činila oko 20% ukupnog kineskog izvoza oružja u svijetu između 2009. i 2018. godine. Približno 70% svih afričkih vojski danas koristi kineska oklopna vozila.
Klimatska cijena, klimatski profit
Ratovi na Bliskom istoku, radi kojih skače cijena nafte (preko $100 po barelu), stvaraju rekordne profite za američku naftnu industriju. Najveći pojedini potrošač fosilnih goriva na svijetu je - američka vojska. Američka vojska u prosjeku troši oko 269.000 do 360.000 barela nafte dnevno, time je i među najvećim zagađivačima u svijetu.
U američkoj vojnoj industriji, prema najskromnijim procjenama, zaposleno je pet milijuna ljudi. Proračun američke vojske u 2026. sveukupno iznosi $961.6 milijardi. Oko 35,9 milijuna Amerikanaca živi ispod službene granice siromaštva (oko 10,6 % stanovništva). Oko 80 % punoljetnih Amerikanaca ima neki oblik duga. Oko 50 % Amerikanaca izjavljuje da ima poteškoća s kupnjom osnovnih namirnica i potrepština (odnosno, ne može si priuštiti hranu i gorivo). Američka ekonomija ovisi o globalnim, eksplorativnim ratovima. Istovremeno, ogroman broj Amerikanaca živi u egzistencijalnoj nesigurnosti.
Zatvaranjem hormuškog tjesnaca i ratom u Ukrajini (koji je prisilno raselio 10 milijuna ljudi) najveći “pobjednici” su američki fosilni giganti ExxonMobil, Chevron i ConocoPhillips, koji su se plasirali kao alternativan izvor energetika spram Rusije i Bliskog istoka. Europske i azijske zemlje ujedno su postale i mnogo trgovinski ovisnije o SAD-u.
Zemlje Bliskog istoka pak masovno naručuju američke sustave protuzračne obrane (Patriot, THAAD) te borbene avione kako bi osigurale svoju infrastrukturu. Ekološki oporavak od štete izazvane napadom na Iran mogao bi trajati desetljećima – uz nestašicu vode u Iranu, milijunima ljudi prijeti raseljavanje zbog ratno-ekoloških katastrofa.
Informatički-sigurnosni sektor
Genocid u Gazi se pokazao kao vrhunska prilika za testiranje UI sustava – ovi eksperimentalni sustavi identificiraju mete, i prema vlastitoj procjeni, ponekad neovisnoj od ljudskog operatera, automatski bacaju bombe! Slični sustavi (npr. Maven Smart System) korišteni su u američkom bombardiranju škole u Iranu, gdje je pobijeno 168 civila, od kojih su 100 djeca mlađa od 12 godina.
Igrom slučaja, Elon Musk je postao najbogatiji milijarder na svijetu nakon što je SpaceX, njegova tvrtka za rakete i umjetnu inteligenciju, izašla na burzu. U jednom scenariju, procjenjuje se da će do 2050. biti milijardu klimatskih izbjeglica – uz to što će, zahvaljujući klimatskim kolapsima, dijelovi planeta postati nenastanjivi.
Militarizacija, očvršćivanje granica i ulaganje u podatkovne centre (koji pohranjuju i obrađuju sve naše podatke!) je tek prvobitna investicija u budućnost. Proračun Frontexa u 2026. godini iznosi preko 1,2 milijarde eura, a za razdoblje od 2028. do 2034. predložen je proračun od 11,9 milijardi eura – Frontex sebe opisuje kao “najveću i najbrže rastuću agenciju EU-a.”
Američki ICE trenutačno ima veći proračun od većine vojski na svijetu – s proračunom koji doseže $39 milijardi, nalazi se u top 20 “vojski” svijeta, iznad Turske i Nizozemske.
Strategija ili ludilo?
Buržoazija nije homogena skupina, no svojom klasnom pozicijom uvjetovana je postupati u okviru reprodukcije i proširenja kapitala. Time je i upitno postoji li stvarno ikakav konkretan “plan” između svjetskih lidera po pitanju klimatske krize (izuzev što si grade bunkere). Unatoč svim obećanjima o "zelenoj tranziciji" i bezbrojnim humanitarnim apelima koji prilijevaju iz progresivnijih ogranaka svjetskih lidera, u našem globalnom sistemu ne postoji kapacitet za vizije koje kontriraju cirkulaciji novca.
Ukoliko stvarno nedostaje urgentnosti po pitanju klimatskog kolapsa – to je zato jer je kolaps “business as usual”. U uvodnom poglavlju knjige Reason in Revolt, Alan Woods i Ted Grant predlažu da buržoazija prolazi kroz "krizu identiteta" pošto vlada nad načinom proizvodnje koji je postao ne samo povijesno defektan, već aktivno prijeti nastavku ljudskog života na planeti.
Svaka vladajuća klasa je (ideološki, mentalno itd.) ograničena samom sobom i svojom vremenskom epohom, odnosno, ne može niti zamisliti, a kamoli stvoriti svijet u kojem više ne postoji kao vladajuća klasa. U određenom smislu, kolaps ne prijeti cijelom čovječanstvu, već buržoaziji.
Klimatski kolaps i klasna borba su, u suštini, jedno te isto – spazmi prije smrti, izazvani monstruoznim, neprirodnim i anti-povijesnim načinom proizvodnje – i prestat će tek kada radnici ukinu klasne odnose, a na Zemlji, umjesto klasa, ostanu ljudi, bića koja se ostvaruju kroz suradnju i održivost, svjesni svoje pozicije u prirodi.
Do tada, u bolnom procesu kolapsa, iako se budućnost ne može predvidjeti – predvidimo da radnicima slijede izbjeglištva, ratovi, mizeran rad i životi u gradovima koji su praktički vojne enklave, pod konstantnim okom najnovijih nadzornih sustava (à la Gaza). Pouka je jasna – ljudi će završiti rat, ili će rat završiti ljude, a solucija je jedna: hrana, a ne oružje.
Foto: Pexels, Unsplash
Preporučite članak: