Izbori 2024., koji se gotovo simultano odvijaju u većini država svijeta, prikazani su kao politička prekretnica za mnoga pitanja. Hoće li se rast populizma na periferiji Europe proširiti u središte, u Njemačku i Francusku? Hoće li Velika Britanija prekinuti niz nespretnih torijevaca? Hoće li se, s druge strane oceana, Donald Trump vratiti na vlast i nastaviti koroziju američke demokracije? Godina 2024. je također važna politička prekretnica za klimatske promjene. Problem je kompleksan, ali može se sažeti na jedan broj - 1.5 stupnjeva Celzijusa.
On se možda doima neznačajno ili sitno, no ako Zemljino zagrijavanje prijeđe taj broj, ljudi će biti suočeni s nepovratnim i katastrofalnim posljedicama za Zemljin ekosustav i šanse da ljudska vrsta u njemu opstane bit će znatno smanjena. U ovom trenutku, u lipnju 2024, nalazimo se na 1.2 stupnjeva zagrijavanja. Međuvladin panel o klimatskim promjenama (IPCC), tijelo Ujedinjenih Naroda koje je zaduženo za praćenje klimatskih promjena, proglasio je da je jedini način da svijet izbjegne prelaženje praga od 1.5 C, da smanji emisije stakleničkih plinova za 50% do 2030. godine. Trenutne prognoze ukazuju da će se do te godine emisije udvostručiti!
Izbori 2024. su stoga bitni jer će ljudi izabrani na njima držati mandate do 2028. ili 2029., dakle vladat će u ovom presudnom periodu za klimatske promjene. Odluke donesene u ovom vremenskom razdoblju utjecat će na budućnost globalnog ekosustava te ljudsko opstajanje u njemu (ako će to uopće biti moguće).
Upravo ovo zadnje pitanje jest tema ovog članka, no na razini Hrvatske. Kako je hrvatsko društvo postavljeno naspram klimatskih promjena? Koji su odgovori izabranih stranaka na navedene probleme? Kako izgleda budućnost Hrvatske u sklopu klimatskih promjena? Dobro bi bilo početi s uklanjanjem stereotipa. Treba se okaniti binarnog pogleda na politiku kao polja na kojemu operiraju pro-fosilna desnica i anti-fosilna (odnosno zelena) ljevica. Na mjestu pro-fosilnih desničara stoje ljudi koji žele održati hrvatsku energetsku mrežu, održati ideju rasta i razvoja (koja je pogotovo primamljiva za društvo koje sebe smatra malenim), pa su neskloni razmišljati, a kamoli implementirati, energetsku tranziciju. Naravno, ima i onih koji o cijeloj temi ne znaju skoro ništa, a vode ministarstva koja bi se time trebala baviti. Ako u Hrvatskoj postoji otpor prema obnovljivim izvorima energije, on postoji najviše zbog privrženosti ideji gospodarskog rasta koju može održati jedino redovan unos fosilnih goriva.
S druge strane, na mjestu anti-fosilne ljevice stoje ljudi koji kao politički kandidati zagovaraju ekološke ideje, a koji su potom kao izabrani političari suočeni s manjkom potpore, manjkom konkretne podloge za provođenje svojih ideja (najčešće u obliku nedostatka infrastrukture ili izuma). Sukobljeni su najviše s gotovo nemogućim zadatkom da provedu konkretnu promjenu u konzumaciji energije i gospodarenju otpadom, a da u njoj ljudi ne izgube niz privilegija srednje klase koje garantiraju fosilna goriva - avionski letovi, jednokratna odjeća, mesna ishrana i slično. Problem hrvatske ljevice je dakle u prijeporu između ekološkog idealizma formiranog izvan političke scene i makijavelijevske naravi politike, u kojoj sijaset različitih interesa dopušta tek djelomičnu primjenu ideala.
Ovaj tekst bit će orijentiran oko konkretnih problema s kojima se Hrvatska suočava u dobu klimatskih promjena i što stranke prisutne na posljednjim izborima planiraju učiniti oko njih. Kako izgledaju klimatske promjene na području Hrvatske? Mogli bismo ih opisati kao nečujnu krizu, jer se ne radi o kataklizmičkim događajima koji nose nebrojene mrtve (kao drugdje u svijetu) već o sporoj, postupnoj i nepovratnoj promjeni hrvatske klimatske slike.
To se ne smije krivo shvatiti kao blagost problema, Hrvatska je ranjivo područje. Europska agencija za okoliš (EEA) procijenila je da je Hrvatska (uz Mađarsku i Češku) zemlja gdje je šteta uzrokovana klimatskim promjenama najveća. Najugroženije područje je jadranska obala, dapače cijeli Mediteran je jedno od žarišnih točaka globalnog zagrijavanja, što znači da je tamo povišenje temperature više od globalnog prosjeka. Govori se čak i o širenju Sahare iz Sjeverne Afrike na područja Južne Europe, pa zemlje poput Grčke, južne Italije i Španjolske počinju ličiti na pustinje (nestašice vode, suše, toplinski valovi, požari).
Ti fenomeni vrijede u nekoj mjeri i za obalnu Hrvatsku. No obalna Hrvatska nije jedina ugrožena. Oko 15% površine pati od rizika čestih poplava, koje će postati intenzivnije i češće u budućnosti. Poljoprivreda je ugrožena, jer učestalost suša dovodi do slabije dostupnosti hrane. Najvažnija grana hrvatske ekonomije, turizam, koji zapošljava trećinu radnika i predstavlja četvrtinu BDP-a, ugrožena je jer će toplinski valovi, suše i podizanje razine mora smanjiti interes turista za Jadransku obalu. Kako je izgledao odnos hrvatskih stranaka prema ovom problemu, uoči parlamentarnih izbora u travnju 2024.? Pregled njihovih programskih knjižica koje su izašli prije izbora pokazuje nam dvije stvari. Prva je to da, ako je vjerovati programima, svaka je stranka u Hrvatskoj zelena stranka! Najveći bauk hrvatskih ekoloških organizacija, HDZ, u svojem programu ima sljedeću rečenicu: ”Svi mi imamo samo jedan, ovaj planet, a našu smo predanost cilju smanjenja emisije štetnih stakleničkih plinova i doprinos zelenoj tranziciji potvrdili u relevantnim međunarodnim forumima.”
Njihov glavni politički protivnik, SDP, želi stvoriti gospodarstvo koje proizlazi iz “obogaćivanja prirodnog kapitala, (…) a ne uništavanja prirodnih resursa i zagađenja okoliša u kojemu živimo.”
Stranka Most je u sučeljavanju koje je organizirala Zelena akcija netom prije izbora izjavila da su spremni uvesti ekocid u kazneni zakon, dok u programskoj knjižici pokazuju potpuno neznanje ekoloških tema jer navode namjeru proširenja LNG-a i plinskih elektrana, s neuvjerljivim obrazloženjem da posjeduju nove tehnologije koje će plin učiniti “zelenim.” Čak i stranka koja nema apsolutno nikakve veze s ekologijom, Domovinski pokret, u svojoj programskoj knjižici iskazuje namjeru za “snažno uključivanje obnovljivih izvora energije”. Doduše, u spomenutom sučeljavanju predstavnik DP-a Igor Peternel, koji sada sjedi u Hrvatskom Saboru, izjavio je da nema civilizacije bez fosilnih goriva (izvor: Dora Sivka, Novosti).