Large studentski rad

Nakon gotovo godine dana od stupanja na snagu novog zakona o obavljanju studentskih poslova, istražili smo kako se izmjene koje je donio, provode u praksi.

 

Iako su izmjene zakona usmjerene na poboljšanje položaja studenata na tržištu rada i bolju regulaciju njihove pozicije, veliki dio posla ostaje na institucijama koje nadgledaju poslodavce i provedbu zakona. U Republici Hrvatskoj poslodavcu je financijski isplativije zaposliti studenta nego radnika. Razlog tome su obveze koje poslodavac ima u vidu plaćanja doprinosa. 

Doprinosi na studentski ugovor iznose 17,5 posto, što je mnogo manje od regularnih radničkih doprinosa. Također, studente je mnogo lakše "otpustiti", odnosno otkazati im suradnju, jer uglavnom potpisuju ugovore iznimno kratkog trajanja. Iako je određena razina fleksibilnosti temeljna i nužna karakteristika obavljanja studentskog rada, ona, zajedno sa smanjenim doprinosima, ostavlja veliki prostor poslodavcima za manipulaciju. Naime, veliki dio oglasa za studentske poslove traži od studenata da rade puno radno vrijeme, 5-6 dana u tjednu, što znači da se radi o prikrivenom radnom odnosu, a ne posliću “za džeparac”. Iako maksimalno radno vrijeme studenata nije zakonom propisano, ono je jedno od glavnih problema studentskog rada.

Poslodavci koji od studenata traže da rade puno radno vrijeme, čine to uglavnom jer im je tako jeftinije od zapošljavanja radnika putem regularnog ugovora o radu. No, studentski rad originalno je zamišljen kao povremeni i pomoćni rad za što postoji više razloga. Pretpostavka je da studenti imaju obavezu studiranja te da najveći dio svog vremena moraju provoditi obavljajući fakultetske obaveze. Stoga, student, ako redovno izvršava svoje fakultetske obveze,  u pravilu nije u mogućnosti raditi puno radno vrijeme.

Jedna od glavnih promjena u sklopu zakona je proširenje definicije studenta. Naime, u prijašnjem zakonu student je bila isključivo osoba koja pohađa redoviti studij, čime su izvanredni studenti bili isključeni. Novi zakon osigurao je da izvanredni studenti koji nemaju zasnovani radni odnos mogu raditi putem posredništva student servisa. Dakle izvanredni studenti su, za razliku od redovnih, i prije imali mogućnost uspostavljanja radnog odnosa - to je i bila primarna svrha uvođenja te kategorije, da se radnicima/radnicama omogući studiranje uz rad. Novom mjerom dodatno se povećao bazen studentske radne snage koja može raditi putem "povlaštenih" ugovora, sa 120 na 160 tisuća. Također, može se očekivati da će poslodavci sad, kako bi uštedjeli, izvanredne studente koji su već imali ugovor o radu ili koje su planirali preko takvog ugovora zaposliti, sada sve jednostavno zapošljavati putem jeftinijeg, studentskog ugovora.

S obzirom na strukturu izvanrednih studija, izvanredni studenti u mogućnosti su obavljati posao na puno radno vrijeme, što stvara još veći pritisak na radnike naspram studenata. Kako je konkurencija glavna vodilja kapitalističkog tržišta rada, a studenti odmah u startu imaju povoljniji položaj na tržištu, ovakve izmjene zakona mogle bi dovesti do toga da studenti upisuju studij kako bi mogli raditi (pošto je potražnja za studentskim ugovorima zbog njihove jeftinoće vrlo velika). Naime, novim zakonom propisano je da svaki student koji je u prethodnoj godini ostvario samo 1 ECTS bod, već može raditi putem studentskog ugovora. S druge strane, spomenute izmjene radnicima su dodatno pogoršale položaj na tržištu, s obzirom na to da je dodatnih 40 tisuća studenata dobilo pravo da rade putem studentskih ugovora.

Sljedeća važnija novost je povećanje minimalne studentske satnice na 23,44 kune. Ova mjera ipak je poboljšala položaje studenata u svijetu rada. Za vrijeme prijašnjeg zakona, satnice su mogle iznositi čak manje od 15 kn/h. 

No, kako nam je jedan naš sugovornik koji je odlučio ostati anoniman ispričao, poslodavci su našli nova rješenja za zaobilaženje ove mjere. Neki od njih manipuliraju brojem odrađenih sati kako bi isplatili manje novaca od onoga što je ugovoreno za obavljeni posao (npr: ugovor je napravljen na 20 sati po 30 kn po satu= 600 kn, no u realnosti student odradi 30 sati po 20 kn). Također, isti sugovornik nam je otkrio kako od uspostave novog zakona nadležna tijela poput student servisa imaju veće ovlasti u zaštiti prava studenata. Kao prvo, novim je zakonom propisano ispunjavanje studentskog ugovora prije izvođenja posla, no ta se mjera teško može nadgledati u provođenju pa je se lako zaobilazi. Drugo, posrednik je dužan pisati opomene poslodavcima koji nisu platili ispostavljeni račun u roku. On također ima dužnost prijavljivanja takvih slučajeva nadležnim institucijama odnosno inspektoratu rada.

Ovakvo uređenje studentskog radnog odnosa donosi sa sobom i određene "nepredviđene" posljedice poput situacije u jednom proizvodnom pogonu u Zagrebu kojoj je svjedočio naš drugi sugovornik, student, koji je također odlučio ostati anoniman. Naime, u proizvodnom pogonu te tvrtke, za vrijeme njegovog radnog odnosa, radnice i radnici koji su u toj tvrtki radili više od 20 godina imali su manju satnicu od one minimalne koju propisuje zakon o obavljanju studentskih poslova. Time je naš sugovornik bio bolje plaćen za svoj rad, neovisno o njegovom iskustvu i predanosti radu za tu tvrtku. 

Povećanje plaće radnicima nosi sa sobom i povećanje iznosa doprinosa pa se iz perspektive poslodavaca, koji teži što više smanjiti troškove, čini nelogičnim više plaćati radnike. Isplativije mu je povećati broj studenata, gdje god je to moguće. Možemo za primjer uzeti telekomunikacijske kompanije koje većinski zapošljavaju studente u odjelima korisničke podrške ili telefonske prodaje. Naime, u 2017. godini u HT-u je bilo zaposleno 3.700 radnika te 2.000 studenata, a broj agencijskih radnika varirao je između 1.000 - 1.500. Iz ovih podataka uočavamo kako su studenti činili skoro trećinu ukupne radne snage. Ovako oblikovano tržište rada stavlja studente i radnike u antagonistički odnos te otežava bilo kakvu suradnju ili prakticiranje solidarnosti. Rješenje ovog kompleksnog problema zasigurno nije zaživjelo u novom zakonu o obavljanju studentskih poslova. Ono bi se moglo zamisliti u vidu regulacije broja sati koje student može mjesečno obavljati i u mnogo rigoroznijoj kontroli poslodavaca koji većinski zapošljavaju studente.


Izvor naslovne fotografije: BRID-ov prilog o studentskom radu
Tekst napisao:

Ivan Poschko

Tagovi:

studentski rad



    Preporučite članak: