U utorak, 18. kolovoza 2026., preminula je spisateljica i žena koja se nikada nije plašila reći što misli. Napustila nas je Vedrana Rudan.
Bila je više od književnice i kroničarke našeg vremena. U našem medijskom prostoru – a i šire – bila je žena čije su se rečenice dočekivale s olakšanjem. „Jebote, nisam lud!“ ljudima bi prolazilo kroz glavu kada bi pročitali neki novi tekst ili ulovili dio gostovanja u nekoj emisiji.
Uvijek je pogađala u bit. Dok su analitičari i intelektualci oprezno i u rukavicama objašnjavali neki društveni fenomen, ona bi ga u rečenicu, dvije, tri secirala i ogolila, najčešće kruto i uz salvu vulgarizama. A opet elegantno.
Naši ju portali pamte kao književnicu „kontroverznih istupa“. Njeni su romani prevedeni i postavljeni na kazališne daske u Srbiji, Poljskoj i SAD-u. Dvije godine patila je od rijetkog raka žučnih kanalića, razmatrala je eutanaziju u Švicarskoj. Na njenom službenom Facebook profilu osvanuo je status kako je „otišla u područje bez signala“. Uskoro je obitelj potvrdila smrt.
Vedrana Rudan zaslužuje da se ponove neki od njenih hrabrih, točnih i neuljepšanih citata koje je izgovarala ili pisala na svojem blogu, nakon što joj je većina medijskog prostora bila zatvorena. Blog je postao toliko popularan da su brojni portali nerijetko preuzimali čitave njene tekstove, a televizije su je ponovno počele zvati u svoje udarne termine.
Ovo je proizvoljna i nepotpuna kronika. Prije 17 godina, Nova TV otkazuje joj suradnju nakon prvog priloga u emisiji In magazin, gdje nonšalantno pita polako rašpajući nokte: „Zašto je dim iznad Auschwitza vječan dim, a dim iznad Gaze je pizdin dim?“ Biva proglašena antisemitom, a u svojoj maniri šalje kratki dopis HINA-i, u kojem navodi: „Ja, Vedrana Rudan učinila sam strašan zločin. U jednoj TV emisiji objavila sam imena i prezimena ubijene palestinske dječice iz Gaze. Zbog toga sam dobila otkaz. Bojim se. Molim one koji su mi dali otkaz da budu milostivi. Ne ubijte mi djecu, ne razvalite mi kuću raketom. Zahvalna Vedrana Rudan.“
Često je pisala o problemima građana koji su podigli kredite u švicarskom franku. Svoju udrugu (ne znam je li bila stvarna) o kojoj je pisala nazvala je UŠ.
O Baracku Obami: „On je crni lutak na vrpci bijelog kapitala.“ Odjeknulo je i njeno gostovanje u HRT-ovoj emisiji Branimira Bilića 2012. godine, u kojem je bockanjem voditelja uspješno izbacila iz takta i sukobila se sa splitskim profesorom Markom Marušićem, po kojem se u Hrvatskoj nikad nije bolje živjelo. Držala je tada da su građani opsjednuti „borbom za goli opstanak“.
„Kako da žena koja radi u Konzumu za, da ne kažem za koliko para… šta on može s time? K vama doć', po razliku?“ Netko je kompilaciju njenih izjava iz te emisije učitao na YouTube pod nazivom Hrvatska TragiKoMedija. Istaknuta rečenica: „Mi ćemo i konje uvest' za širenje demokracije“.
Ovo mi je kazala prije 13 godina, govoreći o medijima, novinarima i novinarstvu: „Ne postoji medij kojem možete vjerovati. Sve su to lažljivci u službi svojih gospodara.“ Dodala je kako mi je pametnije da se bavim dilanjem nego da pokušavam raditi kao novinar. Tada nisam znao što je mislila, kasnije sam shvatio.
Pisala je o zlostavljanim ženama, starcima i mirovinama, pod zadnje dane o medicinskom osoblju koje je o njoj u riječkoj bolnici brinulo te uvjetima u kojima rade.
Za vrijeme pandemije, vodila je dnevnik svega što je pojela i koliko je puta oprala ruke. Cijepila se u Srbiji. Korona joj je napala vid. Negdje u to vrijeme, sukobila se s portalom Faktograf, kojeg je prozvala hrvatskim Ministarstvom istine.
Sve to, kao i raniji tekstovi iz danas nekih propalih hrvatskih tiskovina, dostupni su na njenom blogu rudan.info. Nameće se, međutim, tjeskobno pitanje: tko će popuniti prazninu iza nje? Tko će biti glas koji će običnom puku uz debelu dozu humora donijeti malo olakšanja? Počivala u miru. Nedostajat ćeš nam.
Naš suradnik Emil Čančar donirao je ovaj tekst našem i vašem portalu u trenutku kada su nam smanjena sredstva financiranja. I ovim putem mu iskreno zahvaljujemo na podršci i solidarnosti.
Ako želite da i dalje objavljujemo više ovakvih kvalitetnih članaka, možete donirati — a sva prikupljena sredstva idu izravno na honorare autorica i autora.
Foto: Rino Gropuzzo, Wikimedia
Preporučite članak: