Prije otprilike godinu dana studenti i studentice Filozofskog fakulteta primijetili su brojne probleme svojeg faksa te ih odlučili riješiti. S jedne strane, genocide i skolasticid koji Izrael provodi u Gazi izazvao je nastanak prve sveučilišne propalestinske organizacije u Hrvatskoj – Studentice za Palestinu, a s druge, novi prijedlog o naplaćivanju apsolventske godine potaknuo je studente da se ponovno organiziraju u Plenum.
Godinu dana kasnije, troje studentica i studenata bivaju suspendirani s fakulteta u sklopu „privremene mjere“. Stegovni sud ipak je odbio suludu dekanovu tužbu, a svima postaje jasno da problem nije ograničen ni na naplatu apsolventske, ni na dekana Domagoja Tončinića, ni samo na naš fakultet. Nekima od nas to je bilo jasno i na samom početku.
Dolaskom na fakultet otišao sam na čitalački kružok koji su organizirale Studentice za Palestinu. Ranije su postavile pamflete sa zahtjevima po cijelom fakultetu. Tako sam i saznao za ovu incijativu. To je bio u neku ruku i prvi javni istup SzP-a.
Nakon toga održali smo prosvjednu akciju na fakultetskom božićnom domjenku. Dekan je rekao da neće osuditi genocid u Palestini i pozvao je kolegice i kolege profesore na gozbu plaćenu fakultetskim novcem.
Mi smo se pojavili i krenuli zviždati dok smo držali transparente. Poslije igara moći dekana i prodekana, domjenak se razišao. Nakon dugo vremena otvorena opstrukcija vraćena je u repertoar studenata prosvjednika. Do dana današnjeg nitko ne zna što je dekan govorio dok smo mi zviždali, no njegovi kolege su mu itekako pljeskali!
U studenome iste godine kolegice i kolege studenti iz Srbije započeli su nevjerojatnu blokadu sveučilišta potaknutu padom nadstrešnice i smrću 16 ljudi. Uspjeli su Plenumom - tj. zajedničkim tijelom direktne demokracije ne samo studenata, već i svih ljudi koje je SNS-ov režim ostavio obespravljene i frustrirane - obustaviti djelovanje srpskih sveučilišta; do ispunjenja zahtjeva.
Studentice i studenti su na Filozofskom fakultetu u Zagrebu organizirali su minutu šutnje za poginule u padu nadstrešnice i kao čin podrške prema onima koji se bore za pravdu. Srbi su bili nada koju smo svi osjećali.
2025. – godina reorganizacije Plenuma
Fakultetska uprava počela je spontano (kao klinac koji ne želi da se roditelji na njega naljute pa smirenim glasom i opuštenog lica navodi glupost koju je napravio u školi) govoriti kako se po novom pravilniku apsolventske ili van-nominalne godine zapravo trebaju naplaćivati. To je bila kompletna laž koju su studenti, naravno, jako brzo raskrinkali te o njoj krenuli pričati.
Dana 10.2.2025. zastupnici u Studentskom vijeću pozvali su sve studente na izvanrednu sjednicu studentskog vijeća u D7, time organiziravši prvi neformalni Plenum. Ne znam je li zbog inspiracije srpskim otporom ili zbog povijesnog nasljeđa blokade ili do samih nedjela uprave, ali D7 je, kao u kadrovima iz filma o blokadi 2009. koje nam je pustio profesor, bio prepun.
Zahtjev za oslobođenje studenata od plaćanja apsolventske je usvojen, makar spada pod zahtjev usvojen prije 15 godina za slobodno i besplatno obrazovanje, a plenum je kao koncept studentskog (građanskog) tijela izravne demokracije objašnjen u detalj. Od tada do danas, plenumi se opet redovito organiziraju. Nedjela uprave su se od tada samo gomilala.
Prvo su zabranili koncert i smanjili radno vrijeme Kluba Studenata Filozofskog Fakulteta tako da se zatvara u 22 sada, zatim maknuli prostor za studente sa invaliditetom kako bi dodali još aparata (u tom trenutku tih aparata je na fakultetu bilo više od 20), a sve to uz brojne osebujne komentare, poput tvrdnje da se ponašamo neljudski zbog akcije na božićnom domijenku.
Ubrzo su se organizirali Skripta, mala knjižica u kojoj su objavljivani tekstovi studenata, i Skriptinar, seminar političke edukacije, prvenstveno tematike otpora ili strukturalne represije. Studenti su, nakon što je Plenum zahtjev Studentica za Palestinu prihvatio kao svoj, čak uspjeli uvjeriti vijećnike u Fakultetskom vijeću da se lektorici koja je pet godina služila kao komandantica dronovske divizije u IDF-u ne treba produžiti ugovor. Nakon toga pa do kraja akademske godine većih akcija nije bilo.
Nova akademska godina – nove borbe
Početak nove akademske godine morao je biti glasan, a odjek glasniji, Plenum je htio privući nove studente i istovremeno spriječiti izglasavanje naplate apsolventskih bilo to po prijedlogu uprave bilo po prijedlogu rektora, s kojim je uprava po pitanju participacija bila u komunikaciji. S njim je u komunikaciji bio i Plenum, no nakon njegovog prijedloga kompromisa i nekoliko nesvrhovitih sastanaka s upravom i rektorom komunikacija je splasnula.
S već iskorištenim vetom na prethodnom sastanku vijeća, znajući da će uprava uvrstiti svoj prijedlog u dnevni red Fakultetskog vijeća, ostala je nešto riskantnija opcija - blokiranje sjednice. Tako su studenti upali na sjednicu Fakultetskog vijeća s bubnjevima, zviždaljkama, transparentima i megafonom, obavještavajući prisutne da napuste prostoriju jer “bez studentskog glasa nema odluke” te ih podsjetili da “znanje nije roba”, nešto na što se u administraciji fakulteta zaposlene na žalost i dalje treba podsjećati.
Nakon što su (gotovo) svi napustili prostoriju, dogovoreno je da će se marširati hodnicima u znak prosvjeda, sada kada je fakultetska uprava otišla u svoje urede, za svoje laptope, naručila pizzu i najavila online sastanak. Tako je organizirana prva “šetnja” po Filozofskom. Kako god, ovo je bilo kratkoročno riješenje koje je tek odgodilo donošenje odluke. U kratkom roku Plenum je morao odlučiti ide li se na kompromis ili nastavljamo borbu do besplatne apsolventske godine.
U pokušaju da što više ljudi bude oslobođeno plaćanja participacije i da je što manje plate, Plenum je privremeno uzeo rutu kompromisa zahtijevajući da se studente na apsolventskoj oslobodi plaćanja 75% obračunate participacije, što bi značilo da studenti plaćaju ¼ iznosa koji je predlagala Uprava fakulteta. Taj kompromis Uprava je prihvatila, te ga počela promovirati kao izvrstan primjer duha suradnje.
Plenum je pak počeo raditi na novim planovima i novim smjerovima djelovanja, zadržavajući na umu pitanje participacija. Nekoliko tjedana nakon kompromisa, trima studentima i studenticama došao je mail na Outlooku. Naravno, Outlook je vječno zatrpan mailovima, ali kada je jedna od studentica otvorila mail, otkrila je da joj prijete stegovnom mjerom te da ne smije djelovati na fakultetu na bilo koji način sljedeća tri mjeseca ili do kraja razriješenja stegovnog spora. Ubrzo su mail pročitali i ostali studenti.
Tončinić u medijima – Tončinić u gov**ma!
Nakon što je napokon, makar privremeno, s Plenumom došao na zelenu granu i progurao naplaćivanje participacija, gospodin-dekan Tončinić je došao na izvrsnu ideju – započeti stegovni proces nad troje aktivnih i umreženih studenata koji nema stegovnu i pravnu osnovu te postati prvi dekan koji prijeti izbacivanjem zbog mirnog prosvjeda. U očima gospodina-dekana Tončinića ti studenti su vršili fizičko nasilje; bubnjanjem, u očima medija dekan Filozofskog fakulteta proizvoljno suspendira studente zbog odupiranja njegovim politikama. Troje studenata je davalo izjave po radijima i televizijama, a Zagreb i Hrvatska su saznali što se odvija na Filozofskom – ni manje ni više nego administrativni teror.
Tijekom Fakultetskog vijeća neposredno nakon suspenzije studenata, profesori su bili obavješteni o tome što se dogodilo, a brojni su reagirali. Pretežno sociolozi, od kojih je prvi bio Kruno Kardov, objavili su mailove podrške studentima, a Kardov je studente obavijestio da je spreman predavati im i van fakulteta „ako drukčije ne bude moguće“. Organiziran je Skriptinar na kojem bi gostovali Kruno Kardov, profesor etnologije i kulturne antropologije, Ivona Grgurinović te bivši blokaderi (aktivni tijekom blokade 2009.) Andrea Milat i Nikola Vukobratović.
Odsjek za sociologiju objavio je pismo podrške studentima, a ubrzo su mu se pridružili i Odsjek za komparativnu književnost i Odsjek za fonetiku. Kasnije su se i kolege iz Srbije u blokadi pridružili te nam pružili podršku u našem otporu upravi i naplaćivanju obrazovanja. Na Skriptinaru se pojavilo više ljudi nego što sam očekivao. Govorilo se o tome što je strukturno nasilje i kako je ono formativni kontekst svih formi nasilja u danom sistemu – ono je izvor sile koja se zatim ili reproducira ili okreće protiv tog izvora, protiv samih struktura radi kojih mora postojati.
Govorilo se i o tome što je studentima dalje za raditi, a većina se složila da to znači dizati zahtjev „za razinu apstrakcije“, time konkretizirajući rješenje. Jer, kad bi se izborilo nenaplaćivanje participacija, kao konkretan zahtjev, ono bi se moralo izboriti svaki put kad ga uprava (ova ili sljedeća) stavi na dnevni red, a time bi rješenje tog konkretnog zahtjeva bilo tek asptraktno, tj. formalno.
Kad bi se pak izborilo slobodno obrazovanje kao apstraktniji zahtjev na višim administrativno-političkim razinama, ono se ne bi moglo tek tako „ukinuti“ od strane dekanata ili rektorata dok naplaćivanje participacija nikome uopće ne bi bilo na pameti, a time bi ispunjenje tog apstraktnog zahtjeva bilo konkretno i čvrsto. Na posljednjem održanom Plenumu nismo došli do konsenzusa po pitanju zahtjeva za slobodno obrazovanje, ali se radi na "manifestu" slobodnog obrazovanja i ide se u tom smjeru.
Neovisno o ishodu dogovora, znam da su studenti sada sigurni oko barem jedne stvari: ne smijemo stati na upravi koju rektorat u potpunosti podržava i ne smijemo stati na rektoratu kojeg ministar Radovan Fuchs u potpunosti podržava. Naša borba se proteže od dekanovih potrčka, preko dekana-potrčka i sve do Vlade. Naša borba, u svim njezinim inačicama, jedna je.
Jedan svijet, jedna borba!
Objavu ovog teksta podržala je Zaklada Rosa Luxemburg – Southeast Europe sredstvima Ministarstva za vanjske poslove Savezne Republike Njemačke.
Foto: Sudionica Plenuma
Preporučite članak: