Large 2 sea watch 1 lores 01 1

“Rješavanje nehumanog tretmana izbjeglica kao, recimo to bez imalo ustezanja, prvorazredne civilizacijske sramote neće se riješiti bez suradnje svih europskih država”, piše naš Mateo Ivčević u tekstu o obratu u pravnom tretiranju pomoći izbjeglicama u nekim europskim zemljama.

 

Slika utopljenog trogodišnjeg sirijskog dječaka Aylana Kurdija, jednog od tisuću djece koje se utopilo u Mediteranu, u mnogima je izazvala posebnu mučninu i šok. Već te 2015. godine bilo je razvidno da nešto s europskom migracijskom politikom nije u redu, jer bi u svim drugim slučajevima obalna straža spasila dječaka.

Prije nepune dvije i pol godine njemačka kapetanica i ujedno volonterka nevladine organizacije Seawatch Carola Rackete odlučila je napraviti ono što je i definirano Međunarodnom konvencijom o traganju i spašavanju na moru – pomoći ljudima u nevolji. Iako su joj talijanske oružane snage zabranile uplovljavanje u luku Lampedusa, odlučila je prkositi tim naredbama. Brodom Seawatch 3 zabila se u patrolni čamac, oslobodivši tako put za sigurni pristanak na kopno za 41 izbjeglicu. Kako tadašnji ministar vanjskih poslova Matteo Salvini nije smio prekršiti odredbe Konvencije i talijanskog pravnog poretka, poslužio se provjerenom argumentacijskom vratolomijom zamjene teza, rekavši da je samim činom zabijanja u patrolni čamac ugrozila živote migranata. Međutim, Salvinija je sustigla zaslužena pravosudna pljuska kada je sutkinja Alessandra Vella presudila u korist Rackete i naredila njeno hitno puštanje iz kućnog pritvora. U siječnju 2021. Visoki kasacijski sud u drugostupanjskom je postupku potvrdio Vellinu odluku i dodao da je Rackete zapravo nezakonito uhićena, čime je Salvini optužen za kazneno djelo zlouporabe ovlasti. Time su nakon dugo vremena aktivisti za prava izbjeglica i humanitarne organizacije izborili iznimno važnu pobjedu.

No, priče o neustrašivim pojedincima neprikosnovenog morala koji čovječanstvo guraju prema naprijed često zanemaruju činjenicu da su, uz takve odvažne poteze, još važniji i veliki kolektivni napori. Carolin čin jednostavno ne bi bio moguć bez mukotrpnog rada tisuće ostalih volontera koji su je podržavali. A primjer jednog takvog napora dolazi iz Ujedinjenog Kraljevstva. Nakon višegodišnjih agitacija za prava izbjeglica, pomorski sindikat Nautilus International uspio je ispregovarati da se u nacrtu Zakona o državljanstvu i granicama, čiji je predlagatelj konzervativna ministrica unutarnjih poslova Priti Patel, iz popisa kaznenih djela izuzme spašavanje unesrećenih osoba na moru. Budući da je samo u 2021. godini kanalom La Manche prešlo rekordnih 28 395 izbjeglica, jasno je zašto je ovo izuzeće vrlo važno. Da se kojim slučajem zakon usvojio bez tog amandmana, olakšavanje ulaska tražitelja azila u britanske luke postalo bi protuzakonito, za što bi maksimalna kazna dosezala čak i doživotni zatvor.

Nažalost, Nautilusov amandman samo je jedna protupožarna mjera. Početkom prosinca, tijekom prvog čitanja u Donjem domu, sedmero laburističkih zastupnika zakon je ocijenilo kao u potpunosti ksenofoban i dehumanizirajuć prema izbjeglicama. No njihova inicijativa da se zakon rezolutno odbaci nije naišla na širu podršku političkog establišmenta. Zastupnik Clive Lewis izjavio je da zakon zapravo “diskriminira izbjeglice koji nemaju drugog izbora nego ući u Ujedinjeno Kraljevstvo neregularnim rutama”, čime se uopće ne postiže svrha tog prijedloga zakona, što je trebalo biti kažnjavanje krijumčara.

Foto: Wikimedia


Ni u ostatku Europe situacija s izbjeglicama nije ništa bolja. Slično kao i britanska mornarica, Agencija za europsku graničnu i obalnu stražu (Frontex) Europske unije provodi tri operacije čiji je formalni cilj navodno razbijanje lanaca krijumčara – operacija Themis (središnji Mediteran), operacija Posejdon (istočni Mediteran), operacija Indalo (zapadni Mediteran). No, na to da se ta praksa nimalo ne razlikuje od britanske ukazala je nevladina organizacija Human Rights Watch. Frontexov „vrtoglav rast kao dijela europske izvršne vlasti, čime je zadobio veliku moć, mogućnost financiranja i samim time velike pravne odgovornosti, obvezuje ga da osigura temeljna ljudska prava“ ocijenila je istraživačica HRW-a Eva Costa. Drugim riječima, agencija je prema članku 46. europske regulative, odnosno Zakona o Frontexu, bila dužna prijaviti svoje časnike za ozbiljna kršenja ljudskih prava na moru. Frontex je to napravio samo jednom, i to nakon što je bio prisiljen od Europskog suda za ljudska prava.

Rješavanje nehumanog tretmana izbjeglica kao, recimo to bez imalo ustezanja, prvorazredne civilizacijske sramote neće se riješiti bez suradnje svih europskih država. Međutim, nemaju sve države isti utjecaj na europsku migracijsku politiku. Savezna Republika Njemačka, kao ekonomski najmoćnija država, za vrijeme mandata Angele Merkel najviše je bila u potrazi za migrantskom radnom snagom, dok je istovremeno provodila politiku nasilnog obračunavanja s ilegalnim ulaskom izbjeglica na granicama Europske unije. I zato je pred novom njemačkom vladom na čelu s kancelarom Olafom Scholzom ispit koji jednostavno ne smije pasti. Koalicijski sporazum između Socijaldemokratske partije, Saveza 90/Zelenih i Slobodnih demokrata predviđa reformu čitavog sustava azila, u kojoj se posebno ističe „sloboda kretanja“. Mnogi su to ispravno protumačili kao mig Hrvatskoj, ali i drugim zemljama izvan šengenskog prostora, da je s prijašnjom praksom nezakonitih pushbackova na granici kao vizi za Schengen gotovo. Savez 90/Zeleni, najagilnija stranka iz takozvane „semafor koalicije“, kao sankciju za nepoštivanje migracijskih zakona spominje i blokadu ulaska u šengenski prostor. Ostaje jedino za vidjeti hoće li vlada, pogotovo zelena ministrica vanjskih poslova Annalena Baerbock, ispoštovati predizborno obećanje i pokušati utjecati na europsku migracijsku politiku. Sudeći prema nedavnim potezima, ministrica ne pokazuje volju da ovu temu postavi kao prioritet svoje vanjske politike. A čekanje povoljne političke klime za ljude na morskim i kopnenim granicama “Tvrđave Europe” znači daljnju eskalaciju nasilja, uskraćivanja temeljnih ljudskih prava i smrti.


Objavu ovog teksta podržala je Zaklada Rosa Luxemburg - Southeast Europe sredstvima Ministarstva za vanjske poslove Savezne Republike Njemačke.

Izvor naslovne fotografije: Sea Watch

Tekst napisao:

Mateo Ivčević


    Preporučite članak: