Natpis „Kvar“ na ZET-ovim tramvajima u zadnje vrijeme viđamo gotovo neprestano, a kašnjenja ili nepojavljivanje autobusa zbog kvarova uobičajena su stvar, pa se često događaju prometni kolapsi. Stanje u javnom prijevozu je alarmantno i ukazuje na infrastrukturne nedostatke o kojima su nam više rekli predstavnici dvaju ZET-ovih sindikata, jedini od osam sindikata unutar ZET-a koji su se odazvali našoj molbi za razgovor.
ZET-ov vozni park broji oko 260 tramvaja i oko 400 autobusa prosječne starosti osam godina, o kojima brine šestotinjak radnika zaposlenih u ZET-ovim servisima i petnaestak radnika tvrtke Končar. Tramvajski servisi i radione nalaze se na nekoliko lokacija u gradu: ZET ima dvije radione – jednu za autobus i jednu za tramvaj, obje na Remizi, potom dva tramvajska servisa u Dubravi i na Trešnjevci i tri autobusna servisa – u Podsusedu, Dubravi i Velikoj Gorici.
Končarevi radnici obavljaju kompjuterske popravke i servis elektronskih dijelova tramvaja za one tramvaje koje je proizvela ta tvrtka sredinom devedesetih (vozila TMK 2100, koja prometuju na liniji broj 5 Prečko – Dubrava) i dvijetisućitih (TMK 2200 i TMK 2300, npr. nova devetka na liniji Ljubljanica – Borongaj). ZET-ovi serviseri stručnjaci su za mehaniku i održavaju „češka vozila“ (ČKD – npr. stara četvorka koja vozi na liniji Savski most-Dubec) i tzv. „katicu“, tj. tramvaj Tatra KT4, dvodijelnu trojku na liniji Ljubljanica-Savišće, proizvedenu sedamdesetih i osamdesetih, te stara vozila Đure Đakovića proizvedena još u šezdesetima.
Anto Jelić, predsjednik Udruge sindikata vozača i prometnih radnika (USVPRH) i Sindikata vozača i prometnih radnika ZET-a (SVPRZZ), kaže da su uvjeti u ZET-ovim servisnim hangarima katastrofa: "Nismo ništa uložili zadnjih godina u hangare, imamo tokarski stroj napravljen za vrijeme Austro-Ugarske, sve je staro i razrušeno. Nema rezervnih dijelova, nema alata, opreme... kad jedan mehaničar mora gumu od autobusa ručno vući i postavljati, onda možete zamisliti kakva je situacija.“ „Hangari nemaju vrata, pa su radnici na propuhu ili na zimi, a ljeti su velike vrućine. Većinom su to i stariji radnici, jer su samo oni ostali, svi su otišli. Nisu zadovoljeni ni minimalni uvjeti, a plaća je mala, oko 800-900 eura.