Sabor je ovoga mjeseca prihvatio Prijedlog novog Zakona o elektroničkim medijima. O zakonu se raspravljalo isključivo u kontekstu sankcioniranja govora mržnje, a zanemareni su drugi problemi koje Zakon donosi - brisanje neprofitnih proizvođača audiovizualnog i/li radijskog programa, smanjivanje lokalne proizvodnje i ugrožavanje radnih mjesta novinara. “Tu su i problemi freelancera i ‘atipičnih’ radnika. Bolju zaštitu i njih i drugih radnika u medijskom sektoru treba jačati putem kolektivnih ugovora, i taj put treba podržati u zakonskoj regulativi”, kaže nam Maja Sever, predsjednica Sindikata novinara Hrvatske.

U javnoj raspravi novi je prijedlog Zakona o elektroničkim medijima bio od veljače prošle godine, no zbog izvanrednih pandemijskih okolnosti tek je krajem godine dospio do Sabora. Nakon početnih krugova čitanja i plenarnih rasprava, na saborskoj sjednici 5. veljače donesen je zaključak da se prihvaća Prijedlog zakona (76 glasova "za", 53 "protiv", 2 "suzdržana").

Ne razmišlja se o infrastrukturi za rad

O novom Zakonu o elektroničkim medijima u medijima se najviše diskutiralo u kontekstu sadržaja koje generiraju korisnici na elektroničkim publikacijama, odnosno komentara čitatelja na Internetu. To je pitanje uređeno predloženim člankom 93., prema kojem bi nakladnici bili odgovorni i za sadržaj komentara koje pišu posjetitelji, a u slučaju da ne moderiraju taj sadržaj adekvatno, mogli bi biti kažnjeni opomenom Vijeća za elektroničke medije ili novčanom kaznom. Taj je članak u javnosti ispao najproblematičniji dio novog ZEM-a.

S jedne strane, nakladnici su se žalili da nemaju mogućnost pratiti i nadzirati sav sadržaj koji korisnici postave u komentarima, ističući kako im pravovremeno reagiranje na komentare predstavlja puno dodatnog rada i velike troškove. S druge strane, kritike na navedeni članak upućene su i zbog strahovanja da bi takvo “policiranje” moglo dovesti do ograničavanja javne riječi i potpunog ukidanja komentara (u slučaju da nakladnici ne mogu zaposliti moderatora). Dodatno je istaknuto kako govor mržnje nije precizno definiran pa je komentare u takvim okolnostima teško precizno moderirati.

U raspravi uoči izglasavanja Zakona i sami su članovi saborskog Odbora za informiranje, informatizaciju i medije najviše pozornosti posvetili upravo članku 93., te su zaključili da je “potrebno pronaći ravnotežu između suzbijanja govora mržnje i slobode izražavanja”, iako ostaje nejasno kako će se to postići, pogotovo kad se o infrastrukturi za rad ne razmišlja. O ostalim je člancima novog ZEM-a Odbor za informiranje, informatizaciju i medije puno manje ili nimalo raspravljao.

Brisanje neprofitnih proizvođača audiovizualnog i/li radijskog programa

Uoči izglasavanja novog ZEM-a Hrvatsko novinarsko društvo (HND) podsjetilo je na prijedloge i primjedbe koje su iznijeli prvo sudjelujući u radnoj skupini za izradu ZEM-a, a zatim i nakon izlaska iz nje, zbog neslaganja sa samim prijedlogom te radom radne skupine.

“Problemi su ti da smo mi, na primjer, u zadnjih nekoliko godina ostali bez 50 posto zaposlenih u medijima, da su radni uvjeti novinara sve teži. Da ne spominjemo krizu i otpuštanja koja se već događaju, a uvjetovana su COVID krizom. Zato nam je potpuno nelogično da Ministarstvo kulture i medija donosi zakon koji te probleme niti detektira niti ih pokušava riješiti”, poručili su tada iz HND-a.

HND-ova radna grupa napravila je u međuvremenu detaljnu analizu Prijedloga ZEM-a, u kojoj su istaknute brojne opasnosti i šteta koju će novi zakon napraviti već degradiranoj novinarskoj struci. Posebno su upozorili na Članak 3. prijedloga ZEM-a (zapravo pojmovnik Zakona), iz kojeg su po novome izostavljeni neprofitni proizvođači audiovizualnog i/li radijskog programa.

“Prema Knjizi neprofitnih proizvođača audiovizualnih i/li radijskih programa Agencije za elektroničke medije, u Hrvatskoj trenutačno postoji 59 neprofitnih proizvođača koji su proteklih sedam godina proizveli brojne kvalitetne medijske sadržaje i time bitno pridonijeli medijskom pluralizmu. Njihovo ‘brisanje’ iz ZEM-a značit će i brisanje vrijednih ljudskih i tehničkih resursa koje su neprofitni proizvođači razvili tijekom proteklih godina djelovanja. Ovo ‘brisanje’ značilo bi ujedno da neprofitni proizvođači audiovizualnog i/li radijskog programa više nemaju pravo prijave na natječaj za sredstva Fonda za pluralizam, što smatramo nedopustivom diskriminacijom ove skupine medijskih aktera, koji, kao što i praksa pokazuje, proizvode isključivo medijske sadržaje od javnog interesa”, istaknuli su iz HND-a.

Budući da se sve više pokazuje kako kapaciteti domaćih oglašivača, posebno u vrijeme internetskog oglašavanja, nisu dovoljni za održivo financiranje medijske proizvodnje i aktualnog broja radija na lokalnoj i regionalnoj razini, iz HND-a su predložili da se kao cilj politike radiofrekvencijskog spektra odredi da trećina radijskih frekvencija bude na raspolaganju neprofitnim radijima. Taj prijedlog nije uvažen.

Zakon koji se ne bavi radnicama i radnicima

HND je upozorio i na predviđeno smanjenje obveze objavljivanja vijesti i obavijesti s područja koncesije – s dosadašnjih 10 posto na svega 4, 5 ili 7 posto (stavak 5., 6. i 7.), što će nanijeti veliku štetu građanima koji žive u manjim mjestima i kojima su lokalni mediji glavni izvor informiranja u zajednici. “Osim što će se ovim drastičnim smanjivanjem unazaditi informativna kvaliteta lokalnih i regionalnih medija, ono će dovesti i do dodatnoga gubitka radnih mjesta novinara i ostalih medijskih radnika u lokalnim sredinama”, zaključuju iz HND-a.

Kada je riječ o spajanju medijskih kuća, iz HND-a smatraju da bi glavni kriterij za ocjenu predstavlja li neka medijska konvergencija prijetnju medijskom pluralizmu trebalo biti očuvanje redakcija i produkcijskih pogona, odnosno radnih mjesta novinara i medijskih radnika. Ako postoji opravdana bojazan da bi spajanje nekih medija u bliskoj ili daljoj budućnosti moglo dovesti do postupnog ili potpunog zatvaranja određenih poslova ili cijelih redakcija, onda bi to nadležno regulacijsko tijelo trebalo spriječiti.

HND-ovu analizu ZEM-a podržava i Sindikat novinara Hrvatske (SNH). “Smatramo da je ovakav način promjena pojedinih zakona krpanje rupa i nestrukturirani rad na rješavanju problema u medijima i da bez ozbiljne medijske politike, odnosno medijske strategije neće ništa napraviti. Ni ministarstvo ni mi za početak nemamo relevantne podatke, a podaci su osnova za analizu stanja, stvaranju politika, a onda i konkretne planove, projekte. Ovako, bez sustavno prikupljenih podataka i poštene analize situacije u medijima, ne znamo o čemu pričamo i ne možemo raditi planski i  smisleno”, komentira nam Maja Sever, predsjednica SNH-a.

Sever upozorava i na probleme koje je korona kriza samo produbila. “Tu su i problemi freelancera i ‘atipičnih’ radnika. Ponavljamo da bolju zaštitu i njih i drugih radnika u medijskom sektoru treba jačati putem kolektivnih ugovora, i taj put treba podržati i u zakonskoj regulativi. Uz to sustav mora pronaći način koji će podupirati neovisno, kvalitetno, istraživačko novinarstvo i to očekujemo od medijskog zakonodavstva. Borba protiv govora mržnje putem ZEM-a bez pratećeg sustava koji će dati podršku i potpore medijima da provedu članak 93. samo je novi udar na male, neprofitne medije”, zaključuje Sever.


Izvor naslovne fotografije: Youtube
Autorica teksta:

Ivana Perić


Preporučite članak: