Nakon dvije godine borbe, norveške frizerke i frizeri izborili su povećanje minimalnih plaća, veće dodatke za rad u nepovoljnim terminima te pravo na isplatu naknade za bolovanje, njegu i roditeljske naknade unaprijed.
Poslodavci su na njihove zahtjeve pristali tek kada je postalo jasno da su radnice i radnici spremni krenuti u štrajk.
Kako izvještava UNI Global Union, sindikat Fagforbundet, koji organizira norveške frizere, mjesecima se pripremao za mogući štrajk. Nakon 24 sata mirenja, 25. kolovoza postignut je dogovor, samo nekoliko sati prije nego što je prvih 165 radnika u Bergenu trebalo obustaviti rad. Štrajk se potom trebao postupno širiti na druge gradove.
Sindikat je pripremio još devet valova štrajka, a u konačnici je moglo sudjelovati gotovo 1.200 od približno 2.500 članova sindikata. U norveškom frizerskom sektoru ukupno radi oko 9.000 ljudi.
Jedan od glavnih zahtjeva bilo je pravo na isplatu naknade za bolovanje unaprijed. Dok većina norveških radnika takvo pravo već ima, brojni frizeri morali su čekati da im naknadu naknadno isplati državni sustav osiguranja.
Sindikalno istraživanje pokazalo je da je više od 90 posto članova to pitanje smatralo vrlo važnim, dok je više od 60 posto ispitanih imalo vrlo malo ili nimalo ušteđevine kojom bi mogli premostiti razdoblje čekanja na naknadu.
Vivian Jacobsen, frizerka s 26 godina iskustva i sindikalna čelnica koja je vodila pregovore, nakon postignutog sporazuma poručila je da je sindikat "pomaknuo planine". Kazala je kako su upravo isplata bolovanja unaprijed i ozbiljno povećanje minimalne plaće bili zahtjevi od kojih sindikat nije bio spreman odustati. Za razliku od uobičajenih kompromisa nakon pregovora, istaknula je, ovoga su puta sindikalni pregovarači bili potpuno zadovoljni rezultatom.
Prema Jacobsen, presudno je bilo to što su poslodavci znali da prijetnja štrajkom nije prazna. Sindikat je unaprijed provjerio atmosferu među članstvom, odabrao mjesta na kojima bi obustava rada imala najveći učinak i pripremio postupno širenje štrajka po zemlji.
Bergen je izabran kao početna točka jer se velik broj tamošnjih salona, posebno onih u trgovačkim centrima s dugim radnim vremenom, teško mogao održati bez sindikalno organiziranih radnica i radnika.
Pritisak je dodatno pojačala činjenica da su tijekom godine slična prava već izborili radnici u drugim sektorima. Hotelski i ugostiteljski radnici te čistači također su štrajkali zbog pitanja isplate naknade za bolovanje, dok su sindikalno organizirani radnici u trgovini i uredskim poslovima to pravo izborili nekoliko godina ranije.
Jacobsen je zato postavila jednostavno pitanje: ako to pravo već ima gotovo 80 posto radnika u norveškom privatnom sektoru i gotovo svi zaposleni u javnom sektoru, zašto bi frizeri bili iznimka?
Rezultat je važan i zbog šire situacije u frizerskom sektoru. Prema riječima Jacobsen, niske plaće, rad u nepovoljnim terminima i loši uvjeti zaštite zdravlja i sigurnosti čine zanimanje sve manje privlačnim mladim ljudima. Dodatan problem predstavlja velik udio plaće koji ovisi o provizijama.
Banke pri procjeni kreditne sposobnosti često uzimaju u obzir samo osnovnu plaću, zbog čega je mnogim frizerima teško planirati dugoročne životne troškove poput kupnje stana.
Jacobsen smatra da bi izborena prava zato mogla koristiti i samim poslodavcima jer sigurniji uvjeti rada mogu pomoći zadržavanju radnika u sektoru koji se suočava s velikom fluktuacijom zaposlenih.
Za nju poruka pregovora nadilazi norveški frizerski sektor: pobjeda bi, kaže, trebala pokazati frizerima u drugim europskim zemljama da se organiziranjem i zajedničkim pritiskom mogu izboriti bolji uvjeti rada!
Foto: Pexels, UNI Global Union
Preporučite članak: