Pritisak europskih sindikata urodio je plodom: Europska komisija početkom prosinca, u Planu za kvalitetna radna mjesta, prvi je put vrlo eksplicitno vezala buduću reformu pravila javne nabave uz jačanje socijalne odgovornosti – uključujući i širu upotrebu kolektivnog pregovaranja kao dijela rješenja protiv “najniže cijene” kao dominantnog kriterija.
Konkretno, Komisija najavljuje da će u reviziji direktiva o javnoj nabavi (najavljenoj za 2026.) istražiti kako bolje promicati društveno odgovornu nabavu, između ostalog kroz šire korištenje najboljeg omjera cijene i kvalitete (Best Price Quality Ratio) te kroz elemente povezane s kolektivnim pregovaranjem.
Europski sindikati već nekoliko godina pojačavaju pritisak na Europsku komisiju da reformom pravila javne nabave prekine praksu u kojoj se javni novac prečesto dijeli po jedinom kriteriju – najnižoj cijeni – uz posljedice koje osjećaju radnici u sektorima od skrbi do građevine. Europski parlament je tako 9. rujna 2025. usvojio vlastito izvješće o javnoj nabavi koje bi trebalo usmjeriti Komisiju prije najavljene revizije direktiva o javnoj nabavi.
U EU se kroz javnu nabavu godišnje potroši oko 14% BDP-a Unije (oko 2 bilijuna eura), i upravo zato sindikati ističu da nabava ne smije biti “utrka do dna”, nego alat za dizanje standarda rada i kvalitete usluga.
Europski parlament traži istodobno manje birokracije, ali i “visoke” socijalne standarde te sprječavanje socijalnog dampinga. Tako u izvještaju inzistira da se ugovori češće dodjeljuju prema najboljem omjeru cijene i kvalitete, uz “značajnu težinu” ne-cjenovnih kriterija (kvaliteta, održivost, socijalni standardi itd.).
EP traži jače i jasnije ugrađivanje socijalnih kriterija u nabavu: uključujući klauzule o radnim uvjetima, kolektivnom pregovaranju i poštivanju radničkih prava. Također traži reviziju koja istodobno smanjuje i pojednostavljuje pravila za naručitelje i ponuditelje, jača digitalne alate i standardizaciju postupaka (gdje ima dodanu vrijednost), te jača profesionalizaciju i obuku službenika za nabavu; pritom posebno naglašava lakši pristup za mala i srednja poduzeća i smanjenje administrativnih tereta.
Kada će kriterij "kolektivni ugovor" biti dio kriterija javne nabave?
Pitate se kada bi se javna nabava “uvezala” s kriterijem kolektivnih ugovora? Ono što je novo (i politički važno) jest da Komisija sada sama, crno na bijelo, stavlja “kolektivno pregovaranje” u kontekst reforme nabave i najavljuje reviziju direktiva u 2026. To ne znači da će sutra u natječajima osvanuti obvezno pravilo “bez kolektivnog ugovora nema posla”, ali znači da je tema prešla iz sindikalnih zahtjeva u službeni Komisijin plan rada.
U praksi, čak i uz tu ambiciju, realno je očekivati da od Komisijina prijedloga do konačnog usvajanja prođe oko 1,5 do 3 godine, ovisno o političkom prioritetu i spornim točkama. Ako Komisija doista isporuči prijedlog 2026., najranije usvajanje bi se moglo “uhvatiti” već u 2027.–2028. Nakon toga ide i rok za prenošenje u nacionalno pravo (često oko 2 godine). To znači da bi operativna primjena u državama članicama i dalje najčešće bila otprilike 2029.–2030., osim ako ne postave kraće rokove ili dio pravila ne krene ranije.
Što traže sindikati
Europska konfederacija sindikata (ETUC) poručuje da EU pravila moraju osigurati da se javni ugovori dodjeljuju samo tvrtkama u kojima su radnici obuhvaćeni kolektivnim ugovorima, te da se ukine mogućnost dodjele posla isključivo po kriteriju najniže cijene.
Traže i jaču kontrolu podugovaranja, uključujući solidarnu odgovornost i ograničavanje “lanaca” podizvođača, kao i to da se pravo na kolektivno pregovaranje i pošteni radni uvjeti postave kao obvezan uvjet u javnim natječajima.
Regionalni tajnik UNI Europa Oliver Roethig upozorava da sadašnja pravila “diskriminiraju dobre kompanije s pristojnim plaćama i radnim uvjetima”, dok glavna tajnica ETUC-a Esther Lynch upozorava da “europska razorena pravila javne nabave, koja najnižu cijenu stavljaju iznad svih drugih kriterija, guraju radnike prema malim plaćama i opasnim uvjetima rada.”
Hrvatska i kolektivni ugovori
Ova je tema za Hrvatsku dvostruko važna. Prvo, jer javni sektor tradicionalno ima znatno veću pokrivenost kolektivnim ugovorima, dok je privatni sektor fragmentiraniji i podložniji pritiscima cijene i podugovaranja. Drugo, jer EU Direktiva o primjerenim minimalnim plaćama uz cilj od 80% pokrivenosti kolektivnim pregovorima veže i obvezu izrade akcijskog plana u državama koje su ispod tog praga.
Koliko smo daleko od 80% ovisi o metodologiji, ali zajednička poruka pokazatelja je da je Hrvatska “u sredini” i da će bez jačanja kolektivnog pregovaranja u privatnom sektoru teško dosegnuti cilj Direktive. Prema pokazateljima, stopa pokrivenosti kolektivnim ugovorima je oko 60 posto. Ovdje je većinom riječ o kolektivnim ugovorima u javnom sektoru.
Istodobno, u publikaciji “Sindikati u Europskoj Uniji – skupljajući komadiće nakon neoliberalnog izazova” navodi se da je u javnim poduzećima pokrivenost kolektivnim ugovorima oko 75–80%, dok je u privatnim poduzećima značajno niža, oko 36%. Zabrinjava pak podatak o broju radnika/ca koji su članovi/ice sindikata - tzv. sindikalna gustoća je na razini od 16,9%.
Upravo zato sindikati javnu nabavu vide kao polugu kojom se standardi iz kolektivnih ugovora mogu širiti i stabilizirati u djelatnostima koje ovise o javnim ugovorima (čišćenje, zaštitarstvo, skrb, catering, građevina). Ako pravila nabave vežu ugovore uz poštivanje kolektivnih ugovora i radnih prava te ograniče lančano podugovaranje, sindikati dobivaju dodatni kanal pritiska uz pregovore i inspekcijski nadzor.
Na nacionalnoj razini država već ima infrastrukturne alate poput javnog portala i baze kolektivnih ugovora, ključno je pitanje hoće li ih povezati s pravilima tržišnog natjecanja i javne potrošnje, umjesto da javna nabava i dalje, u praksi, nagrađuje “najjeftinije” bez obzira na posljedice za radnike i kvalitetu usluga.
Foto: Pexels
Preporučite članak: