Šutnja u gotovo punoj Velikoj dvorani KD Vatroslav Lisinski u Zagrebu trajala je punu minutu. Šutjeli smo za više od 36 000 Palestinaca, većinom civila ubijenih u trenutnom genocidu koji izraelska vlada provodi u Gazi i tako započeli slušati 7. lipnja predavanje američke političke aktivistice i akademkinje Angele Y. Davis pod imenom „Sloboda je stalna borba“, što je i naziv njezine knjige iz 2016. godine Freedom is a Constant Struggle: Ferguson, Palestine, and the Foundations of a Movement koja je upravo prevedena na hrvatski jezik.
Gostovanje vodeće ličnosti i bivše predsjedničke kandidatkinje Komunističke partije Sjedinjenih Američkih Država koja je zbog svog aktivizma usmjerena na probleme društvene pravednosti bila zatvarana i pritvarana te bliske suradnice Stranke crnih pantera u doba američkog Pokreta za ljudska prava usmjerenog na stjecanje jednakosti pred zakonom Afroamerikanaca 1960-ih godina, kao i umirovljene profesorice na Kalifornijskom sveučilištu u Santa Cruzu, bilo je vrhunac ovogodišnjeg 17. izdanja Subversive Festivala (20.5.-8.6.) na temu „Živjeti bez kapitalizma“.
Premda se predavanje izvorno trebalo održati u Gradskom dramskom kazalištu Gavella, zbog velikog je interesa - unutar nekoliko sati od najave sve su ulaznice, koje su bile besplatne, rezervirane – ono premješteno u KD Vatroslava Lisinskog, uz pomoć partnera MaMe, književnog kluba BOOKSA i Grada Zagreba. Prema organizatorima, predavanju je prisustvovalo 1500 ljudi, a u dvorani su zamijećeni i predstavnici zagrebačkih gradskih vlasti.
BORBA ZA DRUŠTVENU PRAVEDNOST JE UZNAPREDOVALA
Nakon što su voditeljice i moderatorice događaja Karolina Hrga i Emina Bužinkić kratko najavile teme predavanja i njihovu relevantnost za hrvatski kontekst, Davis je izašla na pozornicu i izjavila kako joj je žao što Zagreb nije posjetila ranije, još 2018. godine kada je prvi put dobila poziv. Uslijedila je minuta šutnje zbog genocida u Gazi, a pohvalivši hrabrost palestinskog naroda u dugogodišnjem pružanju otpora ugnjetavanju još od Nakbe 1948. godine kada je novonastala Država Izrael protjerala oko 750 000 Palestinaca iz njihovih domova, naglasila je koliko je borba za društvenu pravednost u međuvremenu uznapredovala.
Stoga je navela prosvjede protiv rasizma i policijske brutalnosti u američkom gradiću Fergusonu 2014. godine potaknute policijskim ubojstvom osamnaestogodišnjeg Afroamerikanca Michaela Browna, masovne prosvjede diljem Sjedinjenih Država 2020. godine pod sloganom Crni životi vrijede (eng. Black Lives Matter) potaknute policijskim ubojstvom Georgea Floyda, kao i nedavne prosvjede solidarnosti s palestinskim narodom koji su započeli krajem prošle godine.
Fergusonski su prosvjedi, nastavila je Davis, uključivali elemente ranijih sličnih prosvjeda, ali su uveli i „feminističku dimenziju“ – ali ne onakvu kakvu personificira bivša američka državna tajna Hillary Clinton,, što je nazvala „feminizmom staklenog stropa“ povezanim s političkim liberalizmom i isključivo borbom za jednaka prava. Ne samo da su žene bile na čelu ovih pokreta za društvenu pravednost, nego je došlo i do pomaka u shvaćanju rodnih pitanja, čime je dovedeno u pitanje i ranije konvencionalno načelo individualnog vodstva. Po prvi je put u ovakvim slučajevima, navodi Davis, postalo moguće govoriti o „kolektivnom vodstvu“.
Feministička perspektiva kakvu su ovi pokreti ponudili bila je intersekcionalna, integrirajući različite pojave poput rase, roda, nacionalnosti i klase, a koje zajednički oblikuju društvene identitete, kao i sustave moći i ugnjetavanja. Nova je bila, nastavila je, i „internacionalistička dimenzija“, koja je uključivala i Palestince koji su se solidarizirali s američkim prosvjednicima, naročito s obzirom na ulogu koju su Izraelske obrambene snage igrale u uvježbavanju američke policije. Te su novosti omogućile složeniju analizu fenomena policijske brutalnosti, a istovremeno i postavile „temelje novog pokreta“.
Davis je dalje govorila o zaokretu u svjetskom javnom mnijenju s obzirom na pitanje Palestine, navodeći i primjer susjedne nam Slovenije koja je nakon Španjolske, Norveške i Irske nedavno priznala palestinsku državu. Rekla je da je to pitanje postalo „lakmus-testom“ stava prema naseljeničko-kolonijalnim projektima, ali je dodala i da pitanje formalnog priznavanja palestinske državnosti nikako ne iscrpljuje problem, pošto se nacionalna država pokazala iznimno ograničenim rješenjem. Ova internacionalistička pozicija ugodno me iznenadila, iako je, po mome mišljenju, ostala na dosta apstraktnoj razini.