Large za rp 3

“Domaće kvalificirane radne snage sve je manje, a sve je više stranih radnika koji stižu iz trećih zemalja te pristaju na loše radne i životne uvjete kako bi dobili posao. Dio ozljeda na radu se ni ne prijavljuje zbog dogovora radnika i poslodavca”, opisuje Gordana Palajsa iz Saveza samostalnih sindikata situaciju u sektoru građevine. Posljednjih godina broj smrti na radnom mjestu porastao je, a najčešće stradavaju građevinski radnici. Postoji li veza između tih brojki i činjenice da se strani radnici iz trećih zemalja najčešće zapošljavaju upravo u građevinskom sektoru istražila je naša Karla Crnčević.


Krajem mjeseca studenog dočekala nas je još jedna vijest o stradalom radniku koji je pao s visine od 6 metara na gradilištu u Novom Zagrebu. Policija nije htjela otkriti detalje, ali samo podatak kako je stradao radeći na gradilištu dovoljna je da nas još jednom podsjeti kako su uvjeti rada u tom sektoru posebno nepovoljni, možda baš zato što trećina radnika iz sektora graditeljstva dolazi iz trećih zemalja. Oko 40.000 radnika godišnje prosječno iz Hrvatske odlazi raditi u zemlje zapadne Europe, dok ih isto toliko stiže iz trećih zemalja u Hrvatsku.

Iako je tema još uvijek marginalizirana, ipak se nešto češće govori o problemima migrantskih radnika u Hrvatskoj pa je tako 16. prosinca 2021. održan online webinar: Strani radnici u Hrvatskoj: Izazovi i prilike za ekonomski i društveni razvoj, koji je organizirao Institut za međunarodne odnose u suradnji sa Sindikatom graditeljstva Hrvatske (SGH), a govorilo se upravo o radnicima koji u Hrvatsku stižu iz trećih zemalja.

Domagoj Ferdebar, izvršni tajnik Sindikata graditeljstva Hrvatske, kroz svoje je izlaganje dao pregled uvjeta rada stranih radnika te ukazao na neke elemente koje Sindikat pokušava regulirati kada se radi o zapošljavanju stranih radnika u graditeljskom sektoru u Hrvatskoj.

Uvoz stranih građevinskih radnika

U podacima Instituta za razvoj i međunarodne odnose (IRMO) iz 2020. godine možemo vidjeti kako sektor graditeljstva zapošljava najviše stranih radnika – čak 52 posto ukupne radne snage koja stiže iz trećih zemalja. Nakon graditeljstva slijede turizam i uslužne djelatnosti s 28 posto, ostale djelatnosti sa 16 posto te na kraju metalna industrija s 4 posto.

Do ove godine uvjeti ulaska, boravka, kretanja i rada migranata iz trećih zemalja bili su propisani Zakonom o strancima iz 2018. godine te je odluke o kvotama na godišnjoj razini donosila Vlada RH na prijedlog nadležnog ministarstva. Novi Zakon o strancima usvojen je 2020, a stupio na snagu 1. siječnja 2021. Nešto je fleksibilniji i baziran je na testu tržišta rada, a ne na kvotama, što bi značilo kako više ne postoji ograničenje broja radnika uvezene radne snage.

Test tržišta funkcionira tako da na zahtjev poslodavca Hrvatski zavod za zapošljavanje (HZZ) provodi provjeru stanja, odnosno raspoloživosti radne snage s traženim kvalifikacijama. Ako dođe do pozitivnog odgovora, znači da na domaćem tržištu nema dovoljno kvalificirane radne snage koja se traži te HZZ upućuje pozitivno mišljenje MUP-u, koji onda izdaje dozvolu za boravak i rad. Jasno je definirana procedura koju poslodavci moraju ispuniti. Izuzeća iz procedure testa tržišta su zanimanja za koja postoji trajna nestašica na tržištu rada, kao što su pojedine struke u sektoru graditeljstva i one nisu predmet testa tržišta rada.

Ekonomska kriza iz 2008. godine bitno je utjecala na sektor graditeljstva i mnoge su građevinske tvrtke propale. Stvoren je veliki višak radnika i radna snaga prelila se u druge sektore i u druge zemlje. Tek 2015. godine stvari se donekle stabiliziraju. Većina radništva ponovno može pronaći posao, ali već se tada osjeća blagi nedostatak radne snage. Sljedeće godine pokreću se nove investicije, što kroz privatne, što kroz javne radove - potražnja za radnicima raste, a problem nedostatka radne snage intenzivira se. Osim radnika iz Hrvatske standardno se zapošljavaju radnici iz Bosne i Hercegovine, Srbije i Makedonije. 2017. godine to prestaje biti dovoljno da bi se zadovoljile potrebe tržišta rada u graditeljstvu i kreće pritisak na vladu za povećanje broja radnih dozvola za strane radnike.

To nas dovodi do današnje brojke gdje su trećina radnika u graditeljstvu strani radnici. To nisu radnici iz nama bližih zemalja kao to je bio slučaj do sada, već iz Ukrajine, Kirgistana, Tadžikistana, Nepala, Indije, Bangladeša i Filipina.

Spuštanje cijene rada i degradacija radnih uvjeta

Prema riječima izvršnog tajnika, SGH je u kontinuiranom dijalogu s Ministarstvom rada vezano za povećanje broja radnih dozvola i otvaranje granica: „Dozvole za rad nikad nisu bile problematične – izdavalo ih se koliko god je trebalo. Ipak, to je jedan od razloga zašto su domaći radnici, koji na hrvatskom tržištu nisu mogli ostvariti plaću koju su trebali, otišli u zemlje zapadne Europe, a ovdje su se otvorila mjesta za radnike s istoka.“ Dugim riječima, uvoz radne snage spustio je cijenu rada pa je to postao jedan od razloga odlaska kvalificirane domaće radne snage, što je posljedično otvorio potrebu za još više radnika iz trećih zemalja.

Kroz protekle dvije godine (2020. i 2021) osnovano je mnogo novih građevinskih tvrtki koje zapošljavaju isključivo strane radnike. SGH je uputio prijedlog Ministarstvu rada kojim sugerira da donesu odluku po kojoj radne dozvole za radnike iz trećih zemalja mogu koristiti tvrtke koje već neko vrijeme rade na tržištu i imaju iskustva, a da novoosnovane tvrtke smiju zapošljavati maksimalno 20 posto stranih radnika. Praksa zapošljavanja samo stranih radnika u malim, novoosnovanim tvrtkama obilježena je problematičnim odnosom poslodavaca prema radnicima; izbjegavanjem dijaloga s radnicima i sindikatima, kršenjem osnovnih radnih prava poput nepoštivanja radnog vremena (pa neki rade i više od 60 sati tjedno kroz čitavu godinu), nepoštivanjem godišnjih odmora, neisplatom dnevnica, lošim životnim uvjetima u smještajnim jedinicama, lošim uvjetima na radnom mjestu i zaobilaženjem obuke rada sa strojevima i zaštite na radu te prijave.

Uvjeti rada migrantskih radnika

SGH s Udrugom poslodavaca graditeljstva vodi socijalni dijalog već skoro 30 godina. Prošireni kolektivni ugovor postoji 20 godina, a on bi se, osim na članice Udruge poslodavaca graditeljstva, trebao primjenjivati i na sve druge firme u Hrvatskoj, kao i na sve radnike - i one iz Hrvatske, i sve upućene radnike (radnike koje strani poslodavac na ograničeno vrijeme upućuje na rad u državu koja nije država u kojoj uobičajeno radi) ili strane radnike koje zapošljavaju hrvatske firme.

To zvuči kao solidna razina zaštite za sve radnike, no ne uživaju je svi jer postoji problem u provedbi kolektivnog ugovora. Sindikat se godinama zalagao da se plaća i uvjeti rada propisani proširenim kolektivnim ugovorom moraju primjenjivati na sve radnike u svim odjelima u sektoru, ali on može kontrolirati provedbu kolektivnog ugovora samo u onim tvrtkama koje su članice sindikata jer u njima postoje sindikalni povjerenici. SGH ne može ulaziti u tvrtke u kojima radnici nisu sindikalno organizirani, što stvara razlike u plaćama između tvrtki u kojima sindikat djeluje i onih u kojemu ga nema. To podrazumijeva i da postoje radnici koji zbog različitih razloga nisu upućeni u svoja prava te često pristaju raditi za minimalnu plaću (koja je manja od one predviđene kolektivnim ugovorom).

Foto: Petra Ivšić


Kad se govori o stranim radnicima, najčešće im je zbog jezičnih i kulturoloških razlika, te zbog nedostatka volje poslodavca da ih snažnije integrira u poslovnu i društvenu sredinu, otežano poznavanje svojih radničkih prava, uključujući i informaciju o minimalnoj naknadi na koju imaju pravo kao radnici u sektoru graditeljstva.

Izmjenama Zakona o minimalnoj plaći iz 2021. godine Inspekcija rada i Porezna inspekcija dobile su obavezu kontrolirati isplatu plaća ugovorenih proširenim kolektivnim ugovorima, bez obzira jesu li radnici u pojedinim tvrtkama sindikalno organizirani ili ne, no i dalje većina radnika u sektoru graditeljstva, prema riječima SGH, radi za zakonski minimalnu plaću koja danas iznosi 4.250 kuna bruto.

Zaštita na radu

U Hrvatskoj je u posljednje tri godine povećan broj poginulih radnika na radnom mjestu, posebice u graditeljstvu. Od 2018. broj ozljeda sa smrtnim ishodom u graditeljstvu povećao se za čak 75 posto, a stanje je dodatno pogoršano radovima na krovovima na potresima pogođenim područjima. Iz SSSH-a ističu kako uzroke ozljeda i smrti na radnom mjestu u tom sektoru povezuju s nedostatkom zaposlenih stručnjaka za zaštitu na radu. Osim što se radi na visinama, s opasnim materijalima i strojevima kojima se treba znati rukovati, većina tvrtki još uvijek ne provodi obuku radnika niti ih pokušava dovoljno zaštititi na radnom mjestu.

Običan prolaznik na zagrebačkim ulicama može primijetiti kako mnogi radnici rade bez pojaseva i osiguranja na viskom skelama ili krovovima, kako nemaju kacige, rukavice ili adekvatnu obuću, a iz SGH to i potvrđuju. Navode da zaštita na radu ovisi isključivo o poslodavcima i da u prosjeku veće i ozbiljnije firme o njoj brinu, ne radeći razliku između domaćih i stranih radnika.

Novoosnovane i male firme, koje zapošljavaju između 5 i 10 radnika, te su koje u pravilu ne vode računa o osnovnim uvjetima zaštite na radu. U nedostatku radne snage poslodavci sve češće radnike pronalaze preko agencija koje također krše niz prava i uvjeta koji bi trebali biti zadovoljeni prije nego radnik stigne na novo radno mjesto iz druge države. Radnici koje šalju nemaju nikakvog iskustva s radom u građevini, ne znaju rukovati alatima i strojevima, njihovi radni certifikati falsificiraju se i često ih se ne upoznaje s osnovnim pravima, što je olakšano zbog jezičnih i kulturnih razlika i dovodi do situacije u kojoj ih se iskorištava. Osim toga, strani radnici imaju ograničen pristup socijalnim pravima, poput cjelovite zdravstvene zaštite ili naknade za nezaposlenost.

Eksploatacija stranih radnika u građevini

Unatoč sve češćim medijskim izvještajima o stradanjima radnika, čini se kako se stanje u sektoru graditeljstva samo pogoršava. Domaće kvalificirane radne snage sve je manje, a sve je više stranih radnika koji stižu iz trećih zemalja te pristaju na loše radne i životne uvjete kako bi dobili posao. Dio ozljeda na radu se ni ne prijavljuje zbog dogovora radnika i poslodavca, ili pak radnici ne prijavljuju ozljede kako bi sačuvali bonuse i nagrade kojima ih poslodavci nagrađuju za poštivanje pravila zaštite na radu, rekla je Gordana Palajsa, pravnica SSSH koja se bavi zaštitom na radu.

Indikativno je kako se upravo porast ozljeda i smrtnih ishoda na radnom mjestu u sektoru graditeljstva poklapa s porastom otvaranja novih tvrtki koje najčešće ne poštuju osnovna radna prava, ne brinu o zaštiti na radu jer ona košta te zapošljavaju uglavnom strane radnike iz trećih zemalja. Višnja Samardžija (IRMO), jedna od izlagačica na održanom webinaru, naglasila je kako su već primijećeni nedostaci novog Zakona o strancima i kako će on sigurno trebati nadopune, ali i kako je većina poslodavaca-ispitanika na kojima je provedeno istraživanje pozitivno ocijenilo novi zakon. Mišljenja su da on postavlja temelje za pravedniji sustav, mogućnost daljnjih investicija i razvoj visokih tehnologija. Pitanje koje se nameće je koliko će nadopune novog Zakona o strancima opet ići na ruku poslodavcima, a koliko će zaista regulirati sustav u smjeru zaštite strane radne snage koja je, bez sumnje, trenutno najizloženija eksploataciji.


Autorica fotografija: Petra Ivšić
Autorica teksta:

Karla Crnčević


    Preporučite članak: