Gordana Orsag Pasanec, unatoč umirovljeničkom statusu, nije se povukla u tišinu. Naprotiv, postala je aktivistica koja svojim djelovanjem mijenja društvo i pokazuje koliko toga možemo o životu naučiti od naših starijih sugrađanki i sugrađana.
Kroz svoj angažman, Gordana pokazuje da mirovina ne znači prestanak aktivnosti, već priliku za nove izazove i doprinos zajednici. Njezina predanost i ljubav prema drugima čine je pravom pobjednicom u svim “sportovima” života.
I dok se obračun penzija ne mijenja, Gordana neumorno radi na spašavanju starih prostora, sudjeluje u kazališnim projektima, pohađa dječje radionice i, prije svega, obasjava srca korisnika u Domu za starije. Njezina svakodnevica je simfonija empatije.
Njezine ruke, nježne poput pera, postaju produžetak srca dok pomaže korisnicima u brizi, njezi i održavanju higijene. Kao da je upravo pronašla izgubljenog djeda ili bakicu, Goga nježno pristupa svakom starijem čovjeku. Njezin osmijeh, blistav kao sunčeva zraka, djeluje kao lijek, a njezina prisutnost donosi utjehu. I dok pomaže novinaru s invaliditetom, Hrvoju Belamariću, Goga postaje svjetionik nade u ljetnoj tišini.
Hrvoje je s oduševljenjem pripovijedao o Gogi, a njegove riječi su zračile toplinom i iskrenom zahvalnošću. “Goga je divna, zaista ne znam što bih sada bez nje,” rekao je, oči mu sjajile od iskrene radosti. “Ona je odlična, dobra i draga osoba. Sjajno se slažemo, a njezina prisutnost mi puno znači.”