Naš suradnik Dominik Šarić objašnjava zašto je Europa danas u stanju “hipoglikemije” – zbunjena, dezorijentirana i nesposobna uskladiti vlastite interese i stvarnost oko sebe. Kroz oštru satiru i niz aktualnih primjera pokazuje kako se urušava mit o “rules-based orderu” i kako se euroatlantski poredak spotiče o vlastite kontradikcije.
Osam članica NATO saveza šalje vojne trupe u svrhu odvraćanja od potencijalne…američke invazije na danski Grenland. Predsjednik Francuske Emmanuel Macron u kadijevićevskoj maniri pred auditorij izlazi u plavoreflektirajućim tamnim naočalama (koje navodno mora nositi zbog nedavnog medicinskog zahvata na lijevom oku, samo se nadamo da taj zahvat nije obavljala njegova supruga Brigitte) i daje nekakav pseudo-degolistički govor o suverenitetu Europe, čak u jednom trenutku pozivajući na „antikolonijalni otpor protiv SAD-a.
Doista, bilo bi zanimljivo vidjeti kako bi se protiv američke avijacije održala podzemna logistička ruta koja ide kroz Poljsku, Šleziju, Transilvaniju, Mađarsku, Korušku, Alpe i Bavarsku te snabdijeva gerilske borce „Euro-konga“ u okupiranoj Nizozemskoj, Belgiji, Kataloniji, Provansi i sjevernoj Italiji.
U elementu ove novonastale kulturne revolucije bio je i belgijski premijer Bart De Wever, koji ni više ni manje citira Antonia Gramscia, filozofa, osnivača talijanske komunističke partije i antifašista koji je preminuo u Mussolinijevom zatvoru. Tako nam njegova Ekscelencija De Wever kroz ostavštinu Gramscia poručuje: „Kad staro umire, a novo se još nije rodilo, živimo u vremenu čudovišta.“. I to pred auditorijem visokih dužnosnika, birokrata, bankara i milijardera u švicarskom Davosu.
Stječe se dojam da je sve ovo navedeno produkt nekog nepovezanog sna entuzijasta strateške videoigrice Hearts of Iron koji je usred svog „gejma“ zaspao nad svojim laptopom ili tripa osobe koja se odlučila pročitati svoje jutarnje novine u nekom od slavnih amsterdamskih coffee shopova, a da je pritom zaboravio da ima nisku toleranciju na THC.
Međutim, to je dio stvarnosti našeg 24-satnog „news cyclea“ ovih dana. Nismo ni stigli spomenuti američku otmicu međunarodno priznatog predsjednika Venezuele, prijetnjama da će se takvo nešto dogoditi i drugim neposlušnim latinoameričkim državama, prijetnjama iste klike invazijom na Kanadu i davanje podrške separatistima u provinciji Alberti, ostavljanje na milost i nemilost sirijskih Kurda koji su godinama bili na prvoj crti obrane protiv ISIL-a ublaženijoj verziji te ideologije u obliku novih sirijskih vlasti, što imaju dogovor sa SAD-om i Izraelom itd.
Na tragu svega ovoga znamenit je govor koji je na istom mjestu održao kanadski premijer Mark Carney. Vjerojatno potaknut time što je sklopio dobar trgovinski ugovor sa Kinom, ovaj zlatni dečko zapadnog neoliberalizma iza kojeg stoji bogata karijera u (pogodili ste!) Goldman Sachsu te centralnim bankama Kanade i Engleske, neočekivano je odlučio iznijeti realno stanje stvari. Carney otvoreno priznaje da su Kanada i Europa do sada imali izrazite koristi od međunarodnog poretka vođenog pod američkom palicom.
Taj mitski „rules based order“ je bio upravo samo to. Međunarodno pravo je uvijek bilo samo mrtvo slovo na papiru, a kršio ga je onaj kojeg je odredila imperijalna središnjica da ga krši i za to je bio nemilosrdno kažnjen. Politički Zapad, iskren je Carney, ostvario je na takav način značajan ekonomski dobitak unutar tog poretka, no sada je došlo vrijeme da se i oni nađu na primajućem kraju imperijalnog korbača, jer je tako odredila središnjica.
Površno gledajući povijest tih zemalja, teško da ih treba žaliti zbog toga. Prošla su vremena kada je CIA osnivala tajne odrede sačinjene od bivših nacističkih kolaboracionista protiv radničkih i sindikalnih pokreta, kada se palilo napalmom i pesticidima civile po vijetnamskim selima, destabiliziralo države tzv. Trećeg svijeta i rušilo njihove demokratski izabrane predstavnike da bi se nastavila neokolonijalna ekstrakcija resursa, ubijalo aktiviste po nogometnim stadionima, prodavalo oružje „regionalnim partnerima“ koji su posrednički desetljećima radili pokolje po Indoneziji, Palestini, Gvatemali, Kongu, Jemenu ili Sudanu i sl.
Gotovo da nam je svima potekla suza što je takav poredak ugrožen, ili što neki neće ubirati dio svoj kolača od tih rabota! Nekome tko dolazi iz dijelova svijeta koji i danas služe amortizaciji negativne posljedice onoga što Carney naziva „decades long rules based order“ ili narodski i jednostavnije rečeno, nekome čijim su se k**cem! gloginje mlatile, činjenica da mu kanadski premijer iz klimatiziranih kulisa kapitalističkih središnjica poručuje „da, uništili smo vam cjelokupna društvena uređenja i pokrali većinu resursa, ali nama je bilo dobro“ može zvučati krajnje arogantno i s pravom izazvati osjećaj bijesa.
Ipak, Carneyev „prometejski“ istup nesumnjivo ostaje u svojoj iskrenosti vrlo zapažen i nagovješćuje budući razvoj događaja. Ako išta, svijet može uživati u komediji da je sada teško razaznati da li se radi o još jednom sastanku financijske elite u Davosu ili smo pak svi slučajno zalutali na summit Pokreta nesvrstanih ili Trilateralne konferencije.
Prema nekoć popularnom znanstvenom priručniku iz medicine „Liječnik u kući”, koji vam vjerojatno negdje u stanu skuplja prašinu ako još niste izbacili drvenu kutnu garnituru iz prošlog stoljeća koju su vaši otac i majka/baka i djed kupili u „Meblu” ili „Exportdrvu”, hipoglikemija je bolest koja se javlja primarno zbog nedostatka glukoznog šećera u mozgu i ostatku tijela. Kod šećeraša može nastati zbog pretjeranog uzimanja inzulina, a kod ostalih se javlja kod pretjeranog lučenja adrenalina, preskakanja obroka i gladovanja te pretjeranog pijenja alkohola koje nije popraćeno dovoljnom konzumacijom hrane.
Simptomi hipoglikemije su hladan znoj, naglo buđenje noću, vrtoglavica, srčana aritmija, drhtavica, anksioznost i bljedilo. Bolest je općenito opisivana kao nemogućnost koordinacije mozga i tijela. Ako prenesemo znanja iz starog priručnika na geopolitičke ravni ovih dana, zaključujemo da je euroatlanskom liberalnom poretku doista „pao šećer” i da mu se mozak i tijelo (baza i periferija) nikako ne mogu dozvati i koordinirati. Trebao bi hitno otići kod liječnika po medikamente i otvoriti bolovanje (barem u europskoj sekciji, gdje je to pravo propisano zakonom).
SAD-ov slavni „system of checks and balances”, koji je angloamerička politička mitologija desetljećima kljukala niz grlo cijelog svijeta kao najveće civilizacijsko postignuće vrste homo sapiens sapiensis, bez ispaljenog metka razbarušila je samovolja jednog oktagenarijskog uživatelja folklorne američke brze prehrane i entuzijasta amaterskog golfa. I to za kojeg je dokazan ne samo akutni gospodarski kriminal za koji mnoge „pristojne” države predviđaju i doživotni zatvor već i gnjusni seksualni prijestupi nad desecima žena i djevojaka dok se opuštao na privatnom otoku svojeg nekad nerazdvojnog (sada sumnjivo pokojnog) prijatelja.
Sada njegova savjest i svijest plivaju dalekim vodama kozmičkih cjelina zvane narcisoidnost i napoleonski kompleks te početnim stadijima staračke demencije. Ovim putem upućujem čestitke medicinskom osoblju Walter Reeda, koje je našlo način da potonje liječi preko onoga prvo navedenog, tako što mu je podvalilo test za ispitivanje napretka staračke demencije kao IQ test. Tako je njihov pacijent doveden do euforije jer se mogao pohvaliti fejk-njuz medijima da je sa gotovo 100%-nom točnošću riješio – kognitivni test na razini inteligencije prosječnog sedmogodišnjaka.
Ovakva zamarajuća individua gospodari državom čiji ruralni kraj krase deindustrijalizirani gradići duhova, a urbanom florom i faunom dominiraju horde ovisnika i beskućnika koji skvotaju ispred zgrada sa praznim stanovima u vlasništvu mešetara nekretninama što čekaju najpovoljnije vrijeme za njihovu prodaju te u neposrednoj blizini bogataških vila nekolicine onih kojima se u takvom neslavnom poretku posrećilo.
SAD je nekoć činio skoro polovicu industrijske proizvodnje svijeta, no danas vjerojatno nema kapacitete ni da zadovolji potrebe svojeg stanovništva za čistim donjim rubljem. Cjelokupna ekonomija carstva u opadanju opstaje na leđima nekoliko stotina talentiranih inženjera i programera u Silicijskoj dolini, na neograničenom printanju fiktivne valute koja ima pokriće isključivo u 800 stranih vojnih baza te beskrajnom pumpanju saudijske nafte.
Quo vadis Europo onda, u ovom vremenu čudovišta?
Taj naš kontinent (barem je to u političkom smislu, u geografskom nije ništa drugo nego poluotok na zapadnoj periferiji Azije) dugo je svoje potrebe za slatkišima namirivao iz drugih dijelova svijeta. Nekada u zenitu kolonijalizma oni su dolazili iz zemalja koje danas svisoka nazivamo „trećim svijetom”, „ostale zemlje” ili ako se baš želimo osjećati politički korektno kažemo „zemlje u razvoju”. Nakon toga, da bi se sačuvale privilegije i slastice, stara Europa po principu „veži konja tamo gdje gazda kaže” se ukrcava u karavanu rastuće američke dominacije.
Što će sada biti kada se i to istroši i gdje će Europa nabaviti slastice kada joj opet padne šećer, teško je reći. Ono što znamo iz povijesti je da se ona nije lijepo provodila izolirana iz svijeta. Povratak na stari imperijalizam nije moguć, što vidimo npr. kod afričkih zemalja čije vođe mahom daju „vritnjak” francuskim i američkim vojnim garnizonima, a u isto vrijeme dočekuju kineske investitore otvorenih ruku.
Iz tog vremena izolirane Europe uistinu vidimo simptome kolektivne hipoglikemije. Tako imamo svjedočanstvo iz francuskog Avignona kada ga je bizantski emisar posjetio u 14. stoljeću i koji se odmah po ulasku u grad onesvijestio od smrada uzrokovanog prostrtim stajskim gnojem po gradskim ulicama.
Hipoglikemični Europljani toga doba u svojoj nemogućnosti sastavljanja mozga i tijela nisu znali da im stajski gnoj može pomoći u rastu biljaka ako ga bace po njivi, pa su ga jednostavno bacali na ulice jer nisu znali što će s njim. To je jedan od glavnih razloga izbijanja kuge u tom stoljeću. Osim toga, dugo su taj isti gnoj stavljali na otvorene rane u nadi da će čovjek ozdraviti ako se rana zagnoji, dok s druge strane ako je neka majka shvatila da čaj od šumskog bilja liječi prehladu njezinog djeteta, bila bi proglašena vješticom i da joj je to pokazao sam Sotona s kojim je imala seksualne odnose te bi bila spaljena na lomači.
U isto vrijeme arapski i perzijski liječnici su počeli raditi kompleksne operacijske zahvate na plućima i srcu. a matematičari su otkrili osnove kompleksne matematike poput logaritma, derivacija i algebre.
Nadajmo se da Europi ovoga puta neće baš u tolikoj mjeri pasti šećer!
Naš suradnik Dominik Šarić, donirao je ovaj tekst našem i vašem portalu u trenutku kada su nam smanjena sredstva financiranja. I ovim putem mu iskreno zahvaljujemo na podršci i solidarnosti.
Ako želite da i dalje objavljujemo više ovakvih kvalitetnih članaka, možete donirati — a sva prikupljena sredstva idu izravno na honorare autorica i autora.
Foto: Pexels
Preporučite članak: