Hrvatskoj nedostaje oko 6.000 zdravstvenih radnika – više od 4.000 medicinskih sestara i gotovo 2.000 liječnika. O alarmantnoj situaciji u zdravstvu, lošim uvjetima rada i sve masovnijem odlasku mladih liječnika naša Lucija Makovica razgovarala je s Franom Stjepanom Naranđom iz Inicijative mladih liječnika.
Posao liječnika nosi veliku odgovornost, a oni koji brinu o našem zdravlju i životima osim s osnovnim zadaćama svog posla moraju se nositi i s teškim uvjetima rada karakterističnim za hrvatsko zdravstvo. Razočarani i nezadovoljni situacijom u kojoj se nalaze, upoznati s problemima, ali i s idejama za njihovo rješenje, članovi Inicijative mladih liječnika u rujnu su održali prosvjed gdje su ih u velikom broju podržali mladi liječnici, ali i oni s nešto dužim stažem. Tako je nekoliko stotina liječnika, specijalizanata i studenata prosvjedovalo pred Ministarstvom zdravstva, a njihov glas dospio je i do resornog ministra Vilija Beroša. Nakon toga započeli su pregovori, a sredinom listopada održao se treći sastanak. O tome kako napreduju, kakvi su uvjeti u kojima rade, koji su najveći problemi sustava, ali i odlasku mladih liječnika u inozemstvo razgovarali smo Franom Stjepanom Naranđom, članom Inicijative mladih liječnika.
Naranđa već skoro tri godine radi u izvanbolničkoj hitnoj medicinskoj službi, u Zavodu za hitnu medicinu Zagrebačke županije. Uz to, dio je Udruge Hitna uživo 194, gdje se s ostalim članovima aktivno bori za implementaciju prijedloga Zakona za hitnu medicinsku službu, kojeg je zajedno sa svojim kolegama iz Udruge napisao, kako bi korigirali trenutno stanje i manjkavosti izvanbolničke hitne službe.
Općepoznato je kako smo suočeni s manjkom liječnika i sve dužim listama čekanja, no to je samo dio problema koje hrvatsko zdravstvo ima. „Ne može se nužno objasniti gradualna destabilizacija zdravstva koja je trenutno prisutna. S jedne strane imate vladajuće koji tvrde da referenti s terena daju izvješća kako je sve u redu, dok s druge strane naši kolege, s kojima se mi čujemo preko društvenih mreža, diljem RH referiraju kako sustav spontano samo gori i da je aktivno pitanje vremena kada će do kraha doći“, započeo je. Naveo je i probleme s kojima se liječnici susreću, a kako kaže, prisutni su na svim razinama zdravstvene zaštite. „Primarna zdravstvena zaštita u pogledu izvanbolničke hitne medicinske službe i obiteljskih liječnika, sekundarne zdravstvene zaštite u pogledu specijalizanata i neravnomjerna raspodjela potreba i podjela specijalističkih izučavanja među županijama, i tako dalje... Značajan manjak osoblja u svim resorima, signifikantan odljev zdravstvenih djelatnika izvan RH, prekomjerne liste čekanja zbog neadekvatno ustanovljenih vremensko-kadrovskih normativa na razini svih zdravstvenih ustanova RH...“ samo su neki od problema s kojima se liječnici, tvrdi Naranđa, svakodnevno susreću u svom radu. Trenutna situacija u zdravstvu nije nimalo optimistična, a osim na liječnike direktno utječe i na pacijente. Kada su u pitanju liste čekanja, prema podacima koje Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje (HZZO) objavljuje za državne bolnice na dolazak na red za pregled u prosjeku se čeka 164 dana. Na prvi pregled čeka se u prosjeku 131, a na kontrolni 143 dana. Kada je riječ o terapijskim postupcima, čeka se 271 dan, a na dijagnostički pregled u prosjeku 206 dana, od čega su najduže liste za magnetnu rezonancu.
Svi ovi problemi ukazuju na to da je situacija u zdravstvu alarmantna i da je ovako organiziran sustav pred kolapsom. „Mislim da je na pitanje ‘koliko zdravstvo može čekati?‘ dan odgovor tijekom samog prosvjeda - sad je već 5 minuta do 12 za promjene i mislim da već kasnimo! Problemi su razni, mi smo počeli s prijedlozima njihovog rješavanja. Mislim da je odličan početak implementacija digitalizacije zdravstvenog sustava, u kojem je najvažnija povezanost svakog liječnika u RH, radi lakše komunikacije sa samim pacijentom i među liječnicima“, objašnjava. Kada je riječ o sastancima s ministrom Berošem, nakon trećeg održanog jasno je da razumijevanja države za probleme nema. „Do sada smo imali tri sastanka i nismo bili zadovoljni zaključcima koji su doneseni na ovom sastanku, jer premisa ‘djela a ne riječi’ na sastanku nije ispoštovana, pošto smo na posljednjem čuli jako puno previše riječi, bez ijednog prijedloga provedbe rješenja za probleme. Nadamo se da će se takva komunikacija s vremenom popraviti, ali ključna stavka jest prisutnost strukovnih organizacija (Hrvatske liječničke komore, Hrvatskog liječničkog sindikata, Hrvatske udruge bolničkih liječnika i Koordinacije hrvatske obiteljske medicine) u tim razgovorima, koje nažalost od osmog mjeseca nisu bile prisutne, ne zato što nisu htjele biti, nego zato što nisu uključene od strane Ministarstva“.
Ne stiže se popiti čaša vode
Jasno je kako su liječnici zatrpani poslom, a Naranđa nam je ispričao kako izgleda njegovo radno vrijeme. „Hitna medicinska služba jest služba koja po svojim potrebama terena nema pravila - u bilo kojem trenutku morate biti spremni za odlazak na intervenciju kod pacijenata od 2 mjeseca starosti do 95 godina, svih karaktera ozljeda od prometnih nezgoda, reanimacija do poroda, u bilo koje doba dana ili noći“. Kako kaže, suočeni su s ogromnim usponima i padovima emocija koje vide na terenu, bolesti i iznemoglosti mladih i starih, strahom, suzama, agresijom, ali ponekad i veseljem. Navodi kako u nekim trenucima ima posla do te mjere da ne stignu popiti čašu vode jer ih čekaju još 2-3 intervencije zbog ogromnog obujma poziva koji se primaju, a to naravno ovisi o županiji. „Mislim da bi najveća korekcija opterećenja zdravstva na području izvanbolničke i bolničke hitne službe bila stroža trijaža hitnosti pacijenata - dolazi do ogromnog priljeva pacijenata koji ni po kojem kriteriju se ne smatraju hitnima i to dosta često onemogućuje kvalitetno pružanje zdravstvene njege onima kojima je to potrebno“, dodao je.
Mladi liječnici ni ne ulaze u naš sustav
Prema podacima koje je u ožujku ove godine objavio Večernji list, od 2.223 liječnika obiteljske medicine njih 650 bilo je starije od 60 godina, a 185 ima preko 65 godina. Uz to, 104 tima bila su bez nositelja, što znači da te ordinacije nemaju stalnog liječnika. Prema pisanju Večernjeg lista, već nam sada nedostaje oko 6.000 zdravstvenih radnika, više od 4.000 medicinskih sestara i gotovo 2.000 liječnika, a čini se kako se situacija neće uskoro popraviti. Naime, poznato je i zabrinjavajuće kako Hrvatsku napušta sve veći broj radno sposobnih stanovnika, a nemali broj njih čine i nama prijeko potrebni liječnici. Njihova odluka s obzirom na uvjete u kojima ovdje rade i nije iznenađujuća. Naranđa je također jedan od onih koji su spremni otići na rad u inozemstvo, a trenutno je upisan u komoru Ujedinjenog Kraljevstva i aktivno ondje traži posao. Uz to što smo izgubili veliki broj liječnika, poražavajuća je činjenica kako i oni koji još nisu započeli s radom planiraju otići. „Unazad godinu dana papire za podnošenje dokumentacije za odlazak donijelo je okvirno 800-tinjak liječnika, što je ogromna brojka. Sada krajem akademske godine, upis u komoru ostvarilo je 450 mladih liječnika, od čega je cca 140 njih već razgovaralo s Komorom o podnošenju papirologije za odlazak iz zemlje, znači to su mladi liječnici koji nisu niti ušli u sustav zdravstva RH, a već odlaze“, ispričao je. Ono što rad u inozemstvu nudi, neusporedivo je s onime što ih čeka u našem zdravstvu. „U zemljama koje su najpopularnije, što su skandinavske zemlje, englesko govorno područje (Irska, UK), njemačka govorna područja (Njemačka, Austrija), uvjeti su više u korist samih liječnika. Uključuju veće plaće, bonuse na godišnjoj razini, stimulacije za rad u manjim sredinama, osiguravanje smještaja i/ili sufinanciranje stambenih kredita...“, opisao je tamošnje uvjete rada.
Odlazak liječnika očekivano ostavlja posljedice na naše zdravstvo. Došlo je do manjka radne snage pa samim time i do promjene radnih uvjeta. „Mislim da sam vapaj mladih specijalizanata govori puno o tome koliko su zapravo opterećeni, a prave brojke su vidljive u istraživanju Hrvatske liječničke komore koje pokazuju pravo nezadovoljstvo liječnika specijalizanata. Više od 55 posto ih je nezadovoljno vremenom koje im je na raspolaganju za obavljanje osnovnih poslova svoje struke, 60 posto nije zadovoljno s vremenom koje im je na raspolaganju za pružanje zdravstvene njege jednom pacijentu, 1 od 10 liječnika je zadovoljno iznosom plaće koju dobivaju s obzirom na trud. Više od pola radi na 2 ili više radilišta, čime gube pravi fokus na pacijente kojima su odgovorni, više od pola isto tako na pitanje ‘biste li se ponovno bavili medicinom da možete?’ su odgovorili da ne bi... Mislim da brojke tu govore jako puno“, opisao je razmišljanja mladih liječnika.
Liječnici nisu jedini radnici u zdravstvenom sustavu pa nas je zanimalo kakva je situacija s ostalim zdravstvenim radnicima. „Manjkavost je vidljiva, ali je teško govoriti u njihovo ime, mislim da biste trebali vidjeti mišljenja njihovih komora što i kako oni vide kao problem i kakva su njihova rješenja“, rekao je. Zanimalo nas je hoće li i njih uključiti u borbu koji oni trenutno vode. „Kao što rekoh, mislim da je to bitka koju najbolje prepuštamo njima jer oni najbolje znaju probleme s kojima se oni bore i apsolutno ih potičemo u tome da riješe sve aktivne nedostatke koji su prisutni“. Na pitanje zašto Inicijativa mladih liječnika ne djeluje kroz sindikat koji je trenutno u pregovorima s Vladom oko kolektivnog ugovora rekao nam je kako su oni kontinuirano u kontaktu s komorom, sindikatom, Hrvatskom udrugom bolničkih liječnika i Koordinacijom hrvatske obiteljske medicine te da će nastaviti biti u kontaktu s njima, čak i vezano za kolektivne ugovore i druga pitanja. „Za sada imamo u potpunosti zajednički jezik sa strukovnim organizacijama i nadamo se da će tako i ostati“, zaključio je.
Objavu ovog teksta podržala je Agencija za elektroničke medije sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
Naslovna fotografija: Marco Verch/Radnička prava
Tekst napisala:
Preporučite članak: