Danas, posljednjeg dana lipnja, polovica od 70-ak radnika nekad čuvene zadarske SAS Strojogradnje, ostaje bez svojih radnih mjesta, na kojima su neki od njih proveli desetljeća. Službena vijest će glasiti da je polovica radnika pristala na sporazumni otkaz i ponuđene otpremnine, dok će ostali radnici ostati još neko vrijeme ostati zaposleni. Istina je da je u sporazumnim otkazima malo toga sporazumno, ako razmotrimo dugogodišnju muku radnika SAS-a. Istina je i da radnicima koji ostaju zaposleni zapravo teče „otkazni rok“. Na kraju balade, vrlo skoro će u SAS Strojogradnji ostati zaposleni samo direktor Tonko Šarić i voditelji odjela.

„To van se, dico, danas zove restrukturiranje. A zapravo je smišljena i namjerna propast za nas radnike, a uspjeh za one koji uvik dobivaju, one koji će sutra prodat zemljište na kojem je SAS i tako završit priču. Ja san u SAS-u provea pola života, i dođe mi da sad sve porazbijam, jer to je sve što su uprave i vladajući radili, i u ovoj firmi i u ovom gradu. Uzeo sam otpremninu jer ne znam šta ću sutra jesti i ne mogu čekati misecima. Bog zna da nam nisu samo jednom kasnile plaće. Ne mogu ja više ništa čekati. Nije ovo sporazumni otkaz, ovo je jad i bijeda u kojoj ćeš pristat na bilo šta. Nakon sutra ja i moje kolege više nemamo posla na koji možemo otić i niko neće ni trepnit u ovom gradu”, priča nam radnik SAS Strojogradnje koji s današnjim danom ostaje bez posla. U svom komentaru ostaje anoniman, objašnjavajući da želi sačuvati male šanse za novim zaposlenjem u gradu u kojem su svi gazde premreženi, a radnička rječitost ne smatra se vrlinom.

Podsjetimo, početkom svibnja u Zadru je održan postupak mirenja između predstavnika uprave SAS Strojogradnje, sindikata i miritelja, o čemu smo pisali na Radničkim pravima. Postupak mirenja tada nije uspio, ali je postignut dogovor da će radnicima, njih 70-ak, biti isplaćene plaće koje su čekali od veljače. Iz Uprave su tada poručili kako će im od pomoći biti ostvarivanje prava na državne poticaje u sklopu mjera koje je Vlada donijela za zaštitu radnih mjesta u uvjetima otežanog poslovanja zbog pandemije koronavirusa. Radnici su tada strahovali da bi im u lipnju,  privremenom krpanju unatoč, moglo finalno „odzvoniti”. Sada se čini kako su njihove slutnje bile opravdane.

„Mi smo zaposlenike obavijestili kako ne idemo u stečaj, nego u restrukturiranje. To znači zatvaranje jednog poglavlja da bi se otvorilo novo. SAS Strojogradnja bi se transformirala u inženjering u kojem bi na tržištu nudili know-how, znanje i umijeće u izradi alatnih strojeva. To će značiti formalno otkaze za zaposlene koji bi se angažirali ovisno o novim poslovima”, izjavio je u svibnju direktor Tonko Šarić, koji kao član Uprave SAS-a ima mandat do kraja listopada.

Doba „transformacije” SAS Strojogradnje sada je, eto, došlo. „Kažu da će nas zvati prema potrebi, ako bude posla. Bio bih lud da u to vjerujem. Ne nadam se tome, a ne nadam se ni pomoći sindikata. Svi oni dođu kad je već vrime za posljednju pomast, a taj se teatar meni ne gleda”, zaključuje radnik SAS Strojogradnje.

SAS Strojogradnja posljednji je veliki proizvodni pogon u centru Zadra,  a nalazi se unutar veoma vrijedne stambene zone. SAS je, sa svim svojim ograncima, od 1961. godine kada je osnovan kao Tvornica specijalnih alatnih strojeva, uistinu stvarao zadarsku industriju i Zadar kao grad. Na svom vrhuncu zapošljavao je 400 radnika i radnica. Posljednji je dan lipnja 2020. godine i radnici SAS-a odlaze u tišini. Uskoro će za njima i njihovi kolege s otkaznog roka. Ostat će gazde i dražbe. Umjesto strojogradnje, interesne stanogradnje. Ispod neba plava - Zadar, razoren grad.


Autorica vijesti i naslovne fotografije:

Ivana Perić


Preporučite članak: