Large rk7b5fd

U drugom dijelu intervjua veći naglasak stavljen je na ono što se dogodilo nakon puča, o represiji nelegitimne Vlade nad starosjedilačkim narodima, ženama, siromašnijima te opasnosti koju nova Vlada predstavlja za postignuto u revolucionarnoj transformaciji zemlje u posljednjih 14 godina.

 

Unatoč tome što su je podržale samo opozicijske stranke koje drže trećinu parlamenta, 12. studenoga Jeanine Áñez proglasila se privremenom predsjednicom Bolivije. Osim što nema legitimitet, poznata je i po rasističkim komentarima prema starosjedilačkim narodima koji čine većinu populacije, a izjavila je i kako se "Biblija vratila u vladinu palaču".

Añez je samoproglašena predsjednica i uzurpator, to je poznato i u međunarodnom i u nacionalnom kontekstu, ona nije prepoznata kao ustavna predsjednica. Na poziciju nije došla na temelju ustavne procedure sukcesije, a nema ni podršku skupštine. Politički protivnici MAS-a nemaju dovoljno zastupnika u parlamentu ni za kvorum, tako da joj njihovi glasovi nisu bili dovoljni za pokretanje postupka ustavne sukcesije.

A 14. studenog izdala je i uredbu kojom štiti vojsku od kaznenog progona za nasilna djela.

Samoproglašena Vlada pokrenula je nasilje i osnovana je uz potporu vojne policije, što se manifestira kroz kršenje ljudskih prava. Spomenuta uredba predstavlja upravo to: povezanost s nasiljem i potrebu za upotrebom oružja kako bi se uzurpirana moć održala. Uredba simbolizira moć koja je dana vojsci i policiji za represiju nad starosjedilačkim narodima. Tako ih se kažnjava za razne demonstracije i mobilizacije otpora kojima se dovode u pitanje "legalnost" i "legitimnost" de facto Vlade u Boliviji.

Slika 1 - Antiteroristički 'odredi smrti' za neutralizaciju 'neprijatelja Bolivije' osnovani od nove Vlade


Dan nakon što je uredba donesena, izvršen je i masakr u Cochabambi u kojem su snage sigurnosti ubile više od devet, a teško ranile stotine prosvjednika.

Cochabamba je jedna od nasilnih epizoda u kojima samoproglašena Vlada koristi silu, strah i teror. Ona pokazuje da su prava stavljena izvan zakona, da je identitet masiste[1] oblikovan kao teroristički, protiv kojeg onda država opravdano nastupa "s ciljem zaštite" stanovništva.

Slika 2. Prve žrtve masakra u Cochabambi u kojem je ubijeno najmanje 9 osoba, dok su stotine ranjene


Slika 3. Sukobi u Cochabambi


Kako su reagirali sektori ljevice (MAS i drugi)? Postoji li jedinstvo u strategijama i ciljevima?

Različite društvene organizacije i PNIOC[2] ne priznaju samoproglašenu predsjednicu. Međutim, kroz djelovanje i odlučivanje MAS je u parlamentu implicitno priznao Añez. Primjerice, u procesu raspisivanja novih izbora. To je učinjeno kako bi se nastavio proces pacifikacije zemlje. Ovdje je važno naglasiti da je predsjednica parlamenta sada Eva Copa, bivša senatorica koja je pripadnica MAS-a. Povijesno gledano, MAS kao Instrumento Político para la Soberanía de los Pueblos (IPSP)[3] predstavlja "kišobran" za društvene pokrete koji su došli na vlast 2006. godine. Tamo su se zajednički uključili u duboki deliberativni postupak stvaranja nove države[4]. MAS je i dalje najveća politička snaga u zemlji koja nastavlja okupljati nekoliko društvenih organizacija. Međutim, između nekih struktura postoji unutarnja napetost. Stoga su se, uslijed različitih situacija, neki pokreti udaljili od MAS-a, dok su neki čak postali dio trenutne vladajuće strukture koju je sastavila Añez.

Trenutačni plan je borba protiv diktature i otpor, obnova procesa tranzicije i stvaranje uvjeta za Vivir Bien[5].

Slika 4 - Wiphala kao povezujući faktor mobilizacija protiv pučističke Vlade


Predstavlja li Añez opasnost za većinu Bolivijaca koji su iskusili ogroman porast životnog standarda i stekli nova prava pod Moralesovom upravom?

Za Bolivijce koji su se mobilizirali protiv Moralesa, među kojima je uglavnom urbana srednja klasa koja je poboljšanje životnih uvjeta i porast potrošačke moći doživjela pod Moralesovom upravom, a koja također preuzima zapadnjački identitet mestika, Añez predstavlja ne samo željenu figuru "bijele predsjednice", već i stvarnu mogućnost poništavanja napretka i institucionalnih transformacija koje su omogućile socijalno i političko uključivanje pripadnika starosjedilačkih naroda. Te transformacije značile su konsolidaciju autohtonog seljačkog subjekta u državnoj birokraciji i djelomično zamjenjivanje onih srednjih slojeva naviknutih na monopol pri pristupu zapošljavanju u javnim institucijama.

Iz istog razloga, za one Bolivijce koji su poboljšali svoje životne uvjete i stekli nova prava, ali koji stoje na pozicijama solidarnosti sa starosjedilačkim narodima (ili im pripadaju), Añez znači dramatično nazadovanje demokracije i nesigurnost u pogledu mogućnosti očuvanja napretka institucionalne transformacije, a posebno za (željeno) produbljivanje tih društvenih, ekonomskih, kulturnih i političkih preobražaja. Sve to došlo je do izražaja u mobilizacijama protiv državnog udara, u kojima je povezujući faktor bila upravo eksplicitna i nepokolebljiva obrana starosjedilačke simbolike naspram pokušaja Vlade da izbaci whipalu iz nacionalne simbolike - pokušaj koji je shvaćen kao poricanje postojanja većini populacije Bolivije.

Añez je simbol državnog udara, kršenja prava, raspada demokracije i ona je opasnost za kolektivna nastojanja. Njeno predsjedavanje znači neizvjesnost i korak ka ciklusu kojim se strateški resursi bolivijskog naroda otvaraju kontroli Carstva (SAD).

Postoji li već kretanje u tom smjeru?

Diskurs samoproglašene Vlade zasniva se na diskreditaciji vlade MAS-a, uz paralelno iskorištavanje stanja ekonomske stabilnosti zemlje kojeg su zatekli. De facto ministar ekonomije (José Luis Parada) najavio je određene neoliberalne ekonomske mjere poput privatizacije i otvaranja poljoprivrednih tržišta. Stoga, ako se nastavi povratak neoliberalnim mjerama, to bi moglo utjecati na postojeći model preraspodjele bogatstva. Na isti način mijenjaju se programi koji su djelovali kao osnova za demokratizaciju pristupa osnovnim pravima, kao što je program demokratizacije zdravlja u koordinaciji s kubanskim medicinskim timovima kojeg je nova Vlada ukinula.

Uz navedeno, tu je i proces političkog progona[6]
ljudi koji su trenutno u političkom azilu i drugih koji imaju problema da dobiju zakonska odobrenja za napuštanje zemlje.

Smatra se da je jedno od dostignuća transformacije bolivijskog društva vođene MAS-om veliki korak prema emancipaciji žena. Možemo li na tu temu razgovarati o situaciji u Boliviji od 2006. godine?

Na međunarodnoj sceni od 2006. godine Boliviju karakterizira antikolonijalna i antipatrijarhalna borba. Vlada je provela niz propisa kako bi jamčila rodnu jednakost i osigurala provođenje paritetne demokracije u zemlji. Jedan od pokazatelja koji se koristi za mjerenje tog pariteta je broj žena unutar Vlade. U tom je smislu Bolivija, sa zastupljenosti od 40 posto žena u Vladi, na prvom mjestu u Latinskoj Americi. Također, jedna od prekretnica u sferi zakonodavstva zbila se 2012. godine kada je donesen zakon protiv uznemiravanja i političkog nasilja nad ženama, Zakon 243.

Slika 5 - žene iz starosjedilačkih naroda na prvoj su linije obrane revolucije


Nesumnjivo, sve navedeno predstavlja korak unaprijed. Međutim, Bolivija je također jedna od zemalja s najvišim postotkom nasilja nad ženama u Latinskoj Americi, prva u Južnoj Americi. To se dakako prenosi i u državni sustav koji, iako ima značajan broj žena na pozicijama vlasti, nastavlja u sebe uvlačiti patrijarhalne odnose prisutne u društvu.

Dakle, patrijarhalna struktura koja se reproducira se u zemlji i u političkim strukturama države bila je prisutna i tijekom vladavine MAS-a. To je vidljivo u izjavama različitih političkih aktera kojima se ocrnjuju žene, kao i u brojnim optužbama u kojima se žene unutar vladajućih struktura žale na stalna uznemiravanja i političko nasilje. Sve to valja promatrati kao odraz onoga što se na strukturalnoj razini događa u društvu.

Neposredno prije Moralesove ostavke, došlo je do šokantnog incidenta - Patricia Arce, gradonačelnica Vinta, napadnuta je na ulici od strane desnice; rulja joj je ošišala kosu i polijevala crvenom bojom.

Slika 6 - Patricia Acre, napadnuta gradonačelnica domorodačkog porijekla


Nasilje nad Patricijom Arce za cilj je imalo pokazati kako za ovu fašističku skupinu na putu prema preuzimanju moći ne postoje prepreke. Taj je čin označio probijanje granice i preokret u borbi za slobodu izražavanja, toleranciju i poštovanje različitosti. To je unošenje netrpeljivosti i nasilja na polje politike. Patricia predstavlja sve nas.

Ako desnica uspije zadržati vlast, očekujete li nazadovanje i poništavanje pozitivnih promjena na polju povećanja ravnopravnosti?

Od prvog trenutka kada je de facto Vlada ušla u vladinu palaču s Biblijom u ruci, proces državne borbe protiv patrijarhata bio je ugrožen. Iako je apsolutna istina da Biblija nikada nije u potpunosti napustila vladu MAS-a, ipak je stvoren važan prostor za zahtjeve različitih feminističkih i LGBTIQ skupina u zemlji.

Treba napomenuti da se na dvije ključne pozicije, (samoproglašene) predsjednice države i predsjednice Zakonodavne skupštine, nalaze žene - Jeanine Añez i Eva Copa. Ovo je prvi put u povijesti zemlje da se dogodila takva situacija. Moguće je da se ovaj scenarij ostvario pod utjecajem povećanog ženskog političkog predstavništva u posljednjem desetljeću. Međutim, situacija s nelegitimnom predsjednicom jasno daje do znanja da se protiv patrijarhata, kapitalizma i kolonijalizma ne možemo boriti povećavanjem rodne zastupljenosti u političkoj sferi.

Vezano uz borbu protiv patrijarhata, proceso de cambio[7] obilježen je zagovaranjem prava na seksualnu raznolikost i prava žena. Iako je jasno da država s patrijarhalnim strukturama ostaje kontinuitet u Boliviji, proces tranzicije omogućio nam je napredovanje u mnogim važnih poljima. Valja napomenuti da konzervativne snage putem „Platforme za život i obitelj“ predstavljaju veliku prepreku u borbi za napredovanje po pitanju ljudskih prava, poput omogućavanja prava na pobačaj. A te iste snage sada su predstavljene u izvršnoj vlasti.

Slika 7 - Samoproglašena predsjednica Anez - 'Biblija se vratila u Vladinu palaču'


Od početka krize u Boliviji javljaju se glasovi koji ukazuju na to da Bolivija ima najveće svjetske rezerve litija. Također, spominje se da je Moralesova Vlada htjela upotrijebiti taj litij za proizvodnju proizvoda s većom dodanom vrijednošću koje bi tada prodavali na globalno tržište, umjesto da samo budu izvoznici sirovina - što je model nametnut drugim "manje razvijenim" zemljama svijeta. Neki od komentatora povezali su svrgavanje Moralesa s tim procesima.

Uloga litija, kao i poljoprivredni kapacitet u šumarstvu zemlje i gospodarskom potencijalu amazonske regije, između ostalog dio su igre ​​geopolitičkih interesa unutar regije.

Litij je jedan od resursa koji su predmet spora u geopolitičkoj borbi između sila. Geopolitički rat između SAD-a i Kine može se proučavati kroz različite mehanizme geopolitike prirodnih resursa. U slučaju SAD-a, strategije se ponavljaju i usavršavaju u raznim zemljama svijeta. Na temelju lažnih optužbi i lažnih dokaza, pozivanjem na načela demokracije i slobode, generiraju odgovarajuće pripovijesti kako bi stekli kontrolu nad prirodnim resursima.

Slika 8. Bolivija je zemlja s najvećim rezervama litija na svijetu, većina (50-70 posto svjetskih rezervi) se nalazi u slanoj pustinji
'Salar De Uyuni'


Treba se podsjetiti da vlada MAS-a također proizlazi iz procesa borbe za kontrolu nad viškovima u procesu iskorištavanja resursa, a da shema raspodjele bogatstva omogućuje bolivijskoj vladi da prisvoji dobar dio prihoda od iskorištavanja nacionalnih prirodnih resursa. Međutim, ovaj su oblik prisvajanja bogatstva (nacionalizacijom) oporbene snage odbacivale od dolaska MAS-a na vlast, tvrdeći da će se strane kompanije povući iz zemlje i da će se Bolivija uslijed toga naći u krizi. To se međutim nije dogodilo, a redistributivni ekonomski model, na temelju tih primanja, proizveo je poboljšanje uvjeta života za stanovništvo.

U tom smislu, povratak konzervativnih snaga u vladinu palaču stvara uvjete za novo otvaranje transnacionalnom kapitalu, uz još više privilegija. Ili, još gore, otvara prostor da strane sile steknu kontrolu nad resursima, kao što je to bio slučaj i u prošlosti.

Ipak, smatramo da se vizija eksploatacije prirodnih resursa ne može svesti na razmišljanje o tome tko će biti subjekt za kojeg je prikladno da se eksploatacija vrši, već je potrebno razmišljati i o načinu na koji se to radi, o uvjetima ekološke održivosti i utjecaju te eksploatacije na prirodu i zajednice koje nastanjuju taj teritorij.


Prvi dio intervjua pročitajte - OVDJE.

-----------------------------------------------------------------------------------------

[1] Pripadnik ili simpatizer Pokreta za socijalizam (MAS), stranke kojoj pripada Morales i ujedno je i stranka s najvećom potporom u zemlji.

[2] Pueblos y Naciones Indígena Originario Campesinas: Indigenous People and Peasants - Revolucionarni subjekt bolivijskog procesa promjene. Priznat je i posjeduje kolektivna prava u političkom ustavu države.

[3] Politički instrument za ostvarivanje suvereniteta starosjedilačkih naroda i seljaka.

[4] Cilj stvaranja ‘Plurinacionalne države’ uz priznavanje PNIOC-a kao supstancijalni preduvjet za ostvarivanje plurinacionalnosti

[5] Dobar život - koncept koji je upisan u Bolivijski ustav i čini temelj MAS-ove socio-ekonomske politike. Glavna odrednica mu je omogućavanje dobrog života za sve, što uključuje suživot s prirodom i napuštanje kapitalizma kao sistema destrukcije. Trenutno se manifestira kroz Vladine politike nacionalizacije ekonomije i napore u zaštiti okoliša.

[6] Kao što je slučaj Pablo Ramosa, bivšeg predsjednika Centralne banke Bolivije

[7] Proces promjene - odabirom Evo Moralesa za predsjednika započeo je proces transformacije zemlje koji je predao moć većini, uglavnom domorodačkom stanovništvu, radništvu i seljaštvu. Taj se proces u Boliviji naziva proceso de cambio.


U intervjuu su sudjelovali pripadnici
kolektiva - "Open and Intercultural Group of Studies for Revolutionary Critical Thinking" - kojeg sačinjavaju ljudi različitih pozadina kojima je zajednička želja da stvaraju alternativne poglede na društvo - antikolonijalizam, antikapitalizam, antiimperijalizam, internacionalizam i borba protiv patrijarhata su ono što ih povezuje.

Izvor naslovne fotografije: Facebook
Intervju vodio i uredio: 

Jakov Kolak




    Preporučite članak: