To da se rektor Sveučilišta u Zagrebu Damir Boras opet vrti po naslovima novinskih članaka zbog optužbi za autokratsko vladanje najvećim hrvatskim sveučilištem više ne iznenađuje baš nikoga. Jedino pitanje koje si pritom čitatelj može postaviti jest – jesu li ovaj put Hrvatski studiji ili Filozofski fakultet?

Suspendirana jer je radila svoj posao

U utorak, 14. srpnja 2020. Senat Sveučilišta u Zagrebu potvrdio je suspenziju dekanice Filozofskog fakulteta Vesne Vlahović-Štetić i imenovanje prorektora Miljenka Šimprage obnašateljem dužnosti dekana Filozofskog fakulteta. Kao razlog suspenzije rektor Boras navodi pravomoćnu presudu zagrebačkog Županijskog suda za šikaniranje prorektora Ante Čovića. Naizgled logična odluka, da se čelnik institucije suspendira zbog sudske presude, daljnjom analizom pokazuje se kao vješta manipulacija podacima.

Naime, kako tumači Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, u drugostupanjskoj je presudi upravo zahtjev Ante Čovića da se Vesna Vlahović-Štetić osobno osudi zbog mobinga odbačen. Osuđen je Filozofski fakultet kao institucija, a ne dekanica osobno, zbog pokretanja procesa preispitivanja utemeljenosti znanstvenog napredovanja prorektora Čovića, na temelju prijave koja je pristigla i prije početka dekaničina mandata, a koju su (protiv svih pravila) ignorirali bivši dekan Vlatko Previšić i njegov nasljednik o. d. dekana Željko Holjevac. Za što je, dakle, dekanica kriva? Kriva je što je pred Fakultetsko vijeće, upravljačko tijelo fakulteta koje čine predstavnici svih ustrojbenih jedinica FF-a (odsjeka, centara, knjižnice), različitih nastavnih, znanstveno-nastavnih i predavačkih zvanja i studentski predstavnici, stavila predmet koji je bila dužna pred njega staviti te što je, nakon što je to Vijeće odlučilo pokrenuti postupak preispitivanja utemeljenosti napredovanja prorektora Čovića, taj postupak i pokrenula.

Novog o.d.-a na parkiralištu fakulteta dočekala je "kazna" s porukom- "Parking samo za zaposlenike FFZG-a"


Ono što Sindikat također ističe jest činjenica da je mogućnost suspenzije dekana u Statutu Sveučilišta u Zagrebu predviđena u slučaju ozbiljnog i trajnog kršenja zakona ili statuta. Takva općenita formulacija podložna je, naravno, različitim interpretacijama, a rektor Boras pokazao je da uvijek nađe načina da pravila interpretira kako mu najbolje odgovara, ili da, ako to nije moguće, pravila promijeni sebi u korist. Sudski sporovi uobičajena su pojava na Sveučilištu, a prema ovoj rektorovoj interpretaciji svi bi se dekani, za vrijeme čijeg mandata fakultet kojeg oni predstavljaju izgubi spor, trebali suspendirati. Zanimljivo je da to pravilo istovremeno nije primijenio na sebe 2014. godine kada je, kao tadašnji dekan Filozofskog fakulteta odgovarao za njegov rad i izgubio sudski spor protiv Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja u kojem je Fakultet pravomoćno osuđen za nezakonito postupanje. Kada se još u cijelu priču ubroje i činjenice da je jedna od sutkinja u sporu neustavno imenovana, da njezin suprug sjedi u nadzornom odboru Sveučilišne tiskare upravo s prorektorom Čovićem, a da i jedna od točaka presude zamjera dekanici da o vođenju postupka nije obavijestila Etički savjet sveučilišta koji koordinira – prorektor Čović, stvari postaju još jasnije.

Deja vu

Suspenzija dekanice Vlahović-Štetić nastavak je upornih pokušaja destabilizacije i preuzimanja kontrole nad Filozofskim fakultetom. Još 2016. godine Filozofski fakultet pokušao je demokratskim putem smijeniti tadašnjeg dekana Vlatka Previšića. Fakultetsko vijeće koje je dekana izabralo može ga i smijeniti, no to bi istovremeno značilo da zaposlenici i studenti upravljaju institucijom na kojoj rade i školuju se, institucijom koja se kritički odnosi prema sveučilišnim institucijama i rektorovu radu. Nakon što je postalo jasno da dekan Previšić mora biti smijenjen, rektor Boras odabrao je to učiniti sam i ne dopustiti smjenu koja bi bila inicirana odozdo, jer mu se na taj način otvara prostor da postavi o. d. dekana pomoću kojega će moći barem privremeno pasivizirati Filozofski fakultet.

Jedan od mnogih studentskih meme-ova iz perioda 2016/17. -Sveučilišnje Švinjarije


Gotovo ista priča ponovila se i sada, četiri godine kasnije. S obzirom na to da bi krajem rujna dekanici Vlahović-Štetić završio mandat, a izbor novog dekana treba biti završen četiri mjeseca prije početka mandata, postupak izbora novog dekana pokrenut je u siječnju, ali je ubrzo zaustavljen, pogodit ćete, na Senatu. Naime, program predloženika za dekana Nevena Jovanovića nije dobio suglasnost na Senatu Sveučilišta na rektorov zahtjev, o čemu smo na portalu već pisali . O tome na samoj sjednici Senata nije bilo rasprave, a obrazloženje odluke o odbacivanju programa može se svesti na to što program u centar stavlja studente i eksplicitno navodi da će nastaviti rad dotadašnje uprave. S obzirom na to da zbog vraćanja izbornog procesa na početak on ne bi mogao završiti na vrijeme, Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta izabralo je o. d. dekana Dragana Bagića koji bi nakon isteka dekaničinog mandata imao zadatak do kraja provesti izbore za novog dekana. Pogađate, vjerujem, da taj demokratski izabran o. d. nije taj kojeg je rektor imenovao nakon dekaničine suspenzije.

Pravo na akademsku samoupravu

Usredotočimo li se na sam Filozofski fakultet i sagledamo li situaciju iz perspektive zajednice koja na njemu radi, problem upravljanja Fakultetom višestruk je. Filozofski fakultet ustrojbeno je najkompleksnija visokoškolska institucija u Republici Hrvatskoj. Ona kao takva nije apstraktna institucija, nego zajednica radnika i studenata koja ima dužnost i pravo odlučivati o smjeru u kojem želi da se institucija kreće. Već drugi put u četiri godine rektor Boras Filozofskom fakultetu kao zajednici oduzima to pravo. I ne samo Filozofskom fakultetu: podsjećamo da dekana Hrvatskih studija i bivšeg ministra obrazovanja Pavu Barišića na funkciju dekana nije izabrala fakultetska zajednica Hrvatskih studija, nego ga je na tu poziciju postavio rektor Boras. Boras ovaj put ide i korak dalje: ne samo da sam postavlja obnašatelja dužnosti dekana Filozofskog fakulteta, nego za tu funkciju bira osobu koja ni na koji način nije povezana sa znanstvenim radom Fakulteta. Prorektor i o. d. dekana Miljenko Šimpraga po struci je doktor veterine.

Nakon što je rektor imenovao i o.d. prodekane, na fakultetu su se na vratima imenovanih pojavili ovakvi natpisi - Plenum FFZG-a


Pitanje koje se dodatno postavlja jest kako će prorektor Šimpraga istovremeno obavljati svoje prorektorske i dekanske dužnosti, posebno s obzirom na to da se na početku svojeg o. d. mandata mora upoznati s institucijom koju bi trebao voditi jer na njoj nikada nije radio. No, upravu fakulteta ne čini samo dekan, nego i prodekani. Prema Statutu Sveučilišta, Senat može imenovati o. d. dekana, ali nigdje se u Statutu Sveučilišta Senatu ne daju ovlasti imenovanja o. d. prodekana. Dapače, u Statutu Filozofskog fakulteta jasno stoji da prodekane predlaže dekan, a potvrđuje ih Fakultetsko vijeće. Naravno, to nije spriječilo rektora Borasa da uz o. d. dekana imenuje i o. d. prodekane.

Ljudske sudbine

22. srpnja novi je o. d. dekana pokušao održati sjednicu Fakultetskog vijeća, na kojoj se pokazalo da će modus operandi nove uprave biti upravo oduzimanje mogućnosti akademske samouprave radnicima i studentima Filozofskog fakulteta. Naime, dnevni red sjednice, odnosno popis točaka o kojima Fakultetsko vijeće treba raspraviti i donijeti odluku, o. d. dekana shvatio je kao osobnu kreaciju koju vijećnici ne mogu prekrojiti. Vijeće bi, po svim demokratskim pravilima i uzusima moralo moći predloženi dnevni red izmijeniti jer u suprotnom nema smisla da se on ni kiti epitetom predloženi. Kada je Fakultetsko vijeće glasanjem odbacilo predloženi dnevni red o. d. dekana, a on odbio staviti na glasanje predložene izmjene dnevnog reda, o. d. dekana naprasno je prekinuo redovnu sjednicu Fakultetskog vijeća, posljednju pred kolektivni godišnji odmor.

I to je već viđeni scenarij na Filozofskom fakultetu, u kojemu zbog autokratskog ponašanja oktroiranog o. d. dekana pate oni najnezaštićeniji. Uskoro će se, predviđamo, početi razgovarati o ljudskim sudbinama koje su kolateralne žrtve borbe za pravo na samoupravu jer se bez potvrde Fakultetskog vijeća ne mogu provoditi napredovanja profesora i nastavnika u viša zvanja, potvrđivati teme doktorskih disertacija, određivati povjerenstva za ocjenu doktorskih disertacija, povjerenstva za provedbu natječaja za radna mjesta i cijeli niz drugih za radnike ključnih odluka.

Dokle više

Akademske slobode i akademska samouprava, uz autonomiju sveučilišta, temelj su znanosti i visokog obrazovanja u Republici Hrvatskoj, ne samo u odnosu Sveučilišta i države, već i u odnosu sveučilišnih sastavnica i Sveučilišta. Fakultetska zajednica mora moći samostalno  sebi odlučivati, samostalno birati čelnike i samostalno ih smjenjivati. Odluke Plenuma Filozofskog fakulteta i rad Fakultetskog vijeća daju naslutiti da će najkompleksniji fakultet u Republici Hrvatskoj još jednom pokazati da zaista funkcionira kao zajednica i da neće dopustiti da joj se odlučivanje o vlastitoj sadašnjosti i budućnosti ovako nasilno otrgne iz ruku. 


Izvor naslovne fotografije: Plenum FFZG

Autorica teksta:

Tea Radović


Preporučite članak: