Guglate li danas Tvornicu željezničkih vozila (TŽV) Gredelj, Google mape odmah nude pogled na prostrani pogon tvornice u Vukomercu, a u Google sekciji Pitanja i odgovori stoji redom: „Koliko radnika još radi?”, „Kada će biti isplaćene otpremnine?”, „Misli li TŽV Gredelj vratiti dug bivšim radnicima? Lijep pozdrav”. Na ta pitanja svih ovih godina nije odgovorila službena osoba iz Gredelja, ali jesu drugi komentatori. Odgovori su: „Nikada”, „Pa to ovisi o prodaji Gredelja” i „Kada odemo po njih”.

„Pa to ovisi o prodaji Gredelja”

Drugi ponuđeni odgovor trenutno je aktualniji nego ikada. Naime, prije desetak dana u medijima se pojavila vijest o potencijalnom preuzimanju Gredelja. Gredelj je u stečaju dugih osam godina, pa ovakva vijest s razlogom nije prošla nezapaženo. Vlasnik tvrtke Dok-Ing Vjekoslav Majetić potvrdio je medijima da je Dok-Ing predao ponudu za preuzimanje, kao i da imaju plan za oživljavanje Gredelja. Dok-Ing je tvrtka koja se bavi proizvodnjom suvremenih robotskih sustava i opreme za posebne namjene. Sjedište i glavni proizvodni kapaciteti su im u Zagrebu i Slunju, a imaju i „tvrtku kćer” u Južnoj Africi.

Majetić je istaknuo kako je Dok-Ingu naglasak na nastavku poslovanja, tehnološkom unapređenju te daljnjem zapošljavanju, uz postojećih oko 400 radnika, koliko ih je trenutno u Gredelju angažirano na poslovima u okviru stečajnog postupka. Dobiju li podršku vjerovnika, Dok-Ing bi surađivao s američkim partnerom, tvrtkom National Railway Equiment Company (NREC). NREC je još godinama prije stečaja za posao popravka i modernizacije dizel-električnih lokomotiva angažirala Gredelj, a kontinuitet tih poslova održao se i nakon stečajnog postupka, pa tako lokomotive s logom Gredelja preko NREC-a i danas prometuju diljem svijeta.

Kada je objavljena vijest o ponudi Dok-Inga, radnici Gredelja su se, kako nam kažu, obradovali. U međuvremenu je objavljeno da se ponuda za Gredelj očekuje od još dvije tvrtke, obje iz inozemstva, koje trenutno provode dubinsko snimanje Gredelja. Radnici su o tome doznali iz medija. Do odluke o najboljoj ponudi, o kojoj odlučuje Odbor vjerovnika, sada se mora čekati 15. rujna. Potraživanja u stečaju Gredelja iznose oko 800 milijuna kuna, a četiri su razlučna vjerovnika.

„Tko god da dođe, čija god ponuda bude prihvaćena, mi želimo da radnici koji još čekaju na otpremnine dobiju otpremnine, a da ljudi koji rade ostanu raditi. Želimo da ti radnici dobiju ugovore za stalno, da su zaštićeni, da imaju božićnice, regres. Želimo i da se drugi radnici vrate na posao, da se još ljudi zaposli. Radnici Gredelja žele raditi. Imam mobitel pun brojeva ljudi koji bi se odmah vratili na posao, ljudi u naponu snage, velikog znanja i iskustva”, priča nam Željko Starčević iz Udruge radničkih sindikata Hrvatske, koji sindikalno zastupa većinu radnika i radnica Gredelja.

Gredelj nas je gradio

Prije stečaja 2012. godine broj zaposlenih u Gredelju kretao se oko 1500. Nije nimalo pretjerano reći da se radi o tvornici koja je udarila kamen temeljac zagrebačke industrije. Osnovan kao glavna radionica Mađarskih državnih željeznica 1894. godine, već u prvim danima postojanja Gredelj je zapošljavao oko 200 radnika i bio među najvećim poduzećima u Zagrebu. Sredinom 20. stoljeća Gredelj se širio i svojim proizvodnim programom postao čvrsto i neposredno vezan uz željeznicu. Tih godina zapošljavao je 4000 radnika i radnica.

Stari restoran, foto - Hrvatski željeznički muzej


Radnici i radnice Gredelja odlazili su pružati obuku i u druge tvornice, koje su se tek razvijale, i bili su veoma značajni u širenju industrijske djelatnosti u Zagrebu. Gredelj je imao i svoju željezničku zanatsku školu koja je postojala od 1905. do 1947. godine. Kasnije je iz nje proizišla današnja Željezničarska tehnička škola koja se nalazi u Palmotićevoj ulici.

„Ja sam u Gredelju radio 36 godina, dobro znam o čemu pričam. Prije stečaja radnici Gredelja bili su traženi, radili su poslove i u inozemstvu. Ljudi vani su se čudili umijeću koje je dolazilo iz Gredelja. Imali smo ogromne godišnje prihode. Toliko velika firma propala je zbog nečijih uskih interesa. Končar i ondašnja Vlada gurnuli su Gredelj u stečaj. Gredelj je valjda jedina firma u svijetu koja je otišla u stečaj radi 4 milijuna kuna. Mi smo tada viđeni kao konkurencija Končaru za vlakove koje je trebalo raditi. A mogli smo, kao dvije domaće firme, raditi i jedni i drugi. HŽ nije ni trepnuo kad je Gredelj propao, to je sramota”, priča nam Starčević.

U rukama drži svojevrsni spomenar o stečaju Gredelja, isječke iz novina i dokumentaciju koju je prikupljao godinama. I on i sin dobili su otkaz krajem 2012. godine, a tadašnji stečajni upravitelj Gredelja Pero Hrkać Starčeviću je zabranio ulaz u Gredelj.

Za koga je stečaj dobar? Za stečajne upravitelje

„Bio sam nakon toga na burzi tri godine, preživio sam. Žena je radila, to je pomoglo. Ali mene taj stečaj još boli. Toliko smo toga kao radnici prošli. Tisuću radnika prije osam je godina prosvjedovalo kad smo čuli za pokretanje stečajnog postupka, a dan kasnije moj kolega zamjenik u Sindikatu i član Radničkog vijeća Mladen Mladenović, ubio se pištoljem. Naša pravnica bacila se s osmog kata zgrade. Svih ovih godina u stečaju, više od 30 mojih kolega je umrlo čekajući, a i ja sam se razbolio. Svi mi pucamo po šavovima. Sve me živo jede”, priča Starčević.

Željko Starčević


Starčević je bio vrlo aktivan u borbi protiv bivšeg stečajnog upravitelja Gredelja Pere Hrkaća, a o sumnjama u malverzacije u stečaju Gredelja radnici su još 2012. izvijestili državnog odvjetnika Dinka Cvitana i ravnateljicu USKOK-a Tamaru Laptoš. Stečajni postupak nad TŽV Gredelj Hrkaću je 2012. dodijelila sutkinja Trgovačkog suda u Zagrebu, Vesna Malenica. No njihova suradnja traje još od 1990. godine - Hrkać je od Malenice dobio većinu stečajnih postupaka, čak njih pedesetak!

U svibnju ove godine USKOK je podigao optužnicu protiv Hrkaća i Malenice, a tereti ih se da su s četvero suradnika stečajnim dužnicima prouzrokovali štetu od preko 45 milijuna kuna i pritom nezakonito zaradili oko 13 milijuna kuna. Cilj im je, navodi se u optužnici, bila nezakonita zarada korištenjem imovine stečajnih dužnika za financiranje poslovanja tvrtki povezanih s njima, kao i za “podmirenje njihovih privatnih potreba i s njima interesno povezanih osoba”. Tvrtkama u stečaju Hrkać je navodno štetio i prijenosima imovine u svoju korist, ali i u korist svojih suoptuženika, te isplatama za zakup poslovnog prostora čiji je vlasnik.

Hrkać je optužen da je od 1. lipnja 2008. do studenoga 2017. u nakani da prebaci trošak obavljanja svoje djelatnosti na stečajne dužnike te pogoduje osobama s kojima ga vežu interesi zaključivao ugovore o radu ili djelu za koje je znao da nisu potrebni za dovršenje stečajno-upraviteljskih poslova niti za otklanjanje moguće štete za stečajne dužnike.

“Na temelju tako zaključenih ugovora nalagao je isplate za poslove koji uopće nisu obavljeni ili koji nisu obavljeni za stečajnog dužnika već za potrebe obavljanja njegove stečajno-upraviteljske djelatnosti”, izvijestio je USKOK.

„Dok-Ing je i 2015. godine imao ponudu za Gredelj, ali tadašnji stečajni upravitelj Hrkać nije na nju niti odgovorio. Što nam je sve taj čovjek napravio... Iste te godine, 2015., prodao je Gredeljevo odmaralište u Diklu u Zadru, a cijena je s početnih 20 milijuna kuna pala na 10 milijuna. Prodano je i 14 Gredeljevih apartmana u središtu Raba, od početnih 4,5 milijuna kuna za upola manje, a potom preprodano za veći novac”, kaže Starčević. Ispričava se na povišenom tonu dok govori, kaže da mu je teško ostati miran dok priča o svim malverzacijama u Gredelju.

Glavna porta, foto - Ivan Sabolek 1961.


Sindikati su kroz suradnju s upravom Gredelja u prošlom stoljeću sami sa svojim članovima i članicama podizali odmaralište u Zadru, ali i sportske terene na staroj lokaciji tvornice u Strojarskoj, pored Autobusnog kolodvora, gdje su radnici u popodnevnim satima mogli igrati nogomet, košarku, stolni tenis, kuglati, kartati. Odmaralište u Zadru sastoji se od više terena, od kojih je jedan od čak 5.439 metara kvadratnih, na kojemu se nalaze bungalovi. Neki od tih terena su, nakon što su prodani 2015. godine, prenamijenjeni u stambenu zonu. Odmaralište je kupio vlasnik SuperSport kladionice Danko Ćorić.

Kad vrag sere, sere na hrpu

Nakon razotkrivenih brojnih malverzacija Pere Hrkaća, posao stečajnog upravitelja u Gredelju je 2017. godine preuzeo Tomislav Đuričin. Uvidom u sudski registar vidljivo je da Đuričin kao stečajni upravitelj trenutno vodi na desetke aktivnih stečajnih postupaka. Pitanje je koliko kvalitetno jedna osoba može voditi toliki broj postupaka. Kada se radi o stečajnim upraviteljima Gredelja, mogla bi poslužiti ona narodna – „kad vrag sere, sere na hrpu”. Đuričin možda nije Hrkać, ali ne nedostaje mu afera.

U ožujku ove godine tvrtka Jelen Professional podnijela je kaznenu prijavu protiv Đuričina kao stečajnog upravitelja Inkop obuće, nekadašnjeg dobavljača opreme za MORH. U prijavi se navodi da je zlouporabom svojih ovlasti u organiziranju javne dražbe za prodaju opreme i strojeva te propale tvrtke pogodovao Inkop Internationalu. "Tvrtka Inkop International čija je ponuda prihvaćena, prema saznanjima podnositelja, nije uplatila jamčevinu do tog datuma, već tek na dan otvaranja ponuda, radi čega je ponuda tog kupca trebala biti odbačena", stoji u kaznenoj prijavi objavljenoj na stranicama Trgovačkog suda.

Navode da je stečajni upravitelj Đuričin manipulirao i skupštinom vjerovnika Inkop obuće u stečaju, odnosno "navodio ih na temelju dezinformacija koji im je predočio". Kao primjer ističu da je temeljem priložene "punomoći" skupština vjerovnika još lani sredinom svibnja ovlastila Inkop international da zastupa Inkop obuću u sporu s MORH-om, iako to "opunomoćeno društvo u tom trenutku nije postojalo", odnosno bilo je osnovano i upisano u registar tek krajem tog mjeseca.

Pogon u Vukomerečkoj, foto - Ivana Perić


Đuričina su prozivali i za loše vođenje stečaja Hrvatskog olimpijskog centra (HOC) Bjelolasica, gdje je stečajni upravitelj od 2014. godine. U lipnju ove godine održana je 18. javna dražba za prodaju HOC Bjelolasica. Iz dražbe u dražbu niže se neuspjeh, a cijena kompleksa drastično pada – itekako poznat hrvatski scenarij. Zanimljivo je spomenuti i da je 2015. godine,  godinu dana nakon što je postao stečajni upravitelj HOC Bjelolasica, Đuričin osnovao tvrtku Lasica, kojoj su u opisu djelatnosti „odmarališta i slični objekti za kraći odmor”, a navodno je i na samom startu žičare u Vrelu prije nekoliko godina kupio kuću.

Radnici više ne mogu čekati


„U Odboru vjerovnika danas su predstavnici radnika zapravo ljudi koji rade po direktivi stečajnog upravitelja. Mi iz sindikata želimo drugu osobu iz redova radnika u Odboru vjerovnika, da može stvarno pratiti što se događa i zalagati se za radnike. Pogotovo sada kada imamo ponude na stolu”, kaže nam Starčević.

Podsjeća i da Gredelj kao firma u stečaju ne može aplicirati na natječaje i potrebni su mu strateški partneri pa sad polažu sve karte u preuzimanje. „Da, željeznica je budućnost i u željeznicu se ulaže, ali di idu investicije? Idu u željeznicu, ali ne idu u Gredelj. Vlakovi se održavaju u Sloveniji i Srbiji, a imamo domaću firmu koja je sve radila za željeznicu. Je li nas ova korona naučila ičemu? Više nego ikad je jasno da se moramo fokusirati na domaću proizvodnju. Pogon u Vukomerečkoj je sjajan, imamo hale, kompletnu infrastrukturu, ogromno zemljište. Radnici koji su sada u Gredelju, njih 400-tinjak, rade tako da im se svaki mjesec daje novi ugovor. Iz mjeseca u mjesec ne znaš hoćeš li zadržati posao. Svi oni mole boga da se pojavi kupac i da bude korektan. Želimo da ove sad ponude budu ozbiljne i ozbiljno uzete u obzir. Radnici više ne mogu čekati”, zaključuje Starčević.


Autorica naslovne fotografije i teksta:

Ivana Perić


Preporučite članak: