S Iskrom Kojić Mandarić i Ružicom Gudelj iz Sindikata obrazovanja, medija i kulture razgovarali smo o nedavnim akcijama njihova sindikata i borbi za bolje uvjete rada u vrtićima
Koliko dugo radite kao odgojiteljice i koliko ste dugo aktivne članice Sindikata?
Ružica: U struci radim 13 godina, a aktivna sam članica Sindikata od kraja 2013. godine, otkad sam i sindikalna povjerenica u vrtiću.
Iskra: U struci radim 26 godina, a aktivna sam članica Sindikata 3 godine.
Koji su najveći problemi s kojima se radnici/ce u predškolskom sustavu susreću i koja je uloga Sindikata u rješavanju tih problema?
Ružica: Najveći je problem nepoštivanje Državno-pedagoškog standarda kojim se propisuju uvjeti za rad dječjih vrtića i provedbu odgojno obrazovnog procesa; broj djece s obzirom na dob, broj izvršilaca te prostorni, materijalni i financijski uvjeti rada. Nepoštivanje i neprimjenjivanje DPS-a rezultira teškim uvjetima rada odgojiteljica. Zbog prenatrpanosti postojećih vrtića i izostanka stvaranja novih kapaciteta u pitanje se dovode materijalni preduvjeti bitni za pravilan i cjelovit razvoj djece. Odgojitelje/ice se stavlja u nemoguće uvjete gdje su izložene stalnim fizičkim i psihičkim naporima te stresu. Sve to rezultira čestim bolovanjima, kroničnim oboljenjima i ozljedama na radu. Osnovni je problem nepostojanje strateškog plana za sustav predškolskog odgoja i obrazovanja, prvenstveno zato što je sustav u procjepu između državne i lokalne razine, a posljedica je toga njegov neujednačeni razvoj u različitim lokalnim sredinama. Ostali su problemi s kojima se susrećemo zbog nesustavnog planiranja nedostatak smještajnih kapaciteteta, vrlo niski obuhvat djece vrtićima, kronično loši radni uvjeti odgojitelja/ica, decentralizirani sustav kolektivnog pregovaranja, neujednačene cijene vrtića, neujednačene plaće, neujednačene stimulacije za posebne programe, neujednačene satnice odgojitelja i sl. Navedeni problemi svakodnevno se prelamaju preko leđa odgojiteljica, a time i roditelja i djece. Uloga Sindikata trebala bi biti zaštita materijalnih i drugih prava radnika različitim pravnim sredstvima, ali i senzibiliziranje javnosti za probleme predškolskog sustava, suradnja s udrugama civilnog društva, s drugim sindikatima i s udrugama roditelja.
SOMK još uvijek zbog brojnosti članstva nije reprezentativan sindikat i ne može kolektivno pregovarati, koje druge metode i mehanizme borbe koristite kako bi zaštitili prava radnika/ica u sustavu?
Iskra: U gradovima u kojima nije reprezentativan, primjerice u Zagrebu, SOMK nadzire primjenu prava iz kolektivnih ugovora, zakona i drugih propisa. Ako se ne primjenjuju prava iz kolektivnog ugovora, osiguravamo besplatno savjetovanje, pravnu pomoć i zaštitu radničkih prava. Također, organizirali smo nekoliko edukativnih tribina u suradnji s udrugama civilnog društva, na kojima su sudjelovali predstavnici roditelja te stručnjaci s područja predškolskog odgoja i obrazovanja. Osim toga, veliku pažnju posvećujemo informiranju uže i šire javnosti o problemima u sustavu kroz intenzivan rad na društvenim mrežama. Kao što ste mogli svjedočiti, organizirali smo i tri prosvjedne akcije, od kojih je posljednja bila u lipnju ispred Gradske skupštine.
Iako vam prigovaraju da se problemi ne rješavaju na ulici, SOMK je do sada organizirao tri uspješna prosvjeda. Možete li nam reći koji su prema vašem mišljenju pozitivni ishodi organiziranih prosvjeda?
Ružica: Pozitivan ishod organiziranih prosvjeda senzibiliziranje je javnosti za probleme struke, ali i za uvjete u kojima borave djeca. Tim smo prosvjedom prozvali Grad Zagreb/gradonačelnika, Skupštinu grada/vijećnike, Gradski ured/pročelnika, Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta (MZOS) i zastupnike u Saboru da počnu rješavati nagomilane probleme u sustavu. Ohrabrili smo i potaknuli struku na djelovanje.
Koliko je zahtjevno organizirati prosvjed i koje su sve pripreme prethodile onome u svibnju, počevši od medijske strategije i angažiranja članstva pa do same realizacije i osmišljavanja performansa, popratne glazbe itd.?
Iskra: Ukratko - prosvjed u svibnju praktički smo počeli planirati odmah nakon prvog prosvjeda SOMK-a prije dvije godine, s tim da smo do finalnog dogovora došli prije godinu dana, kada smo odlučili da će datum prosvjeda biti prije upisa djece u vrtiće. Odredili smo radne timove i podijelili zaduženja. Što se tiče civilnih udruga, posebno su nas podržale udruga „Vrtić za sve”, udruga roditelja RODA te BRID, a kasnije su se priključile i ostale udruge koje smo uspjeli pridobiti što privatnim poznanstvima što senzibiliziranjem javnosti. Tu su se indirektno uključili i roditelji koji su prepoznali našu borbu za bolje uvjete rada kao i borbu za uvjete u kojima borave njihova djeca. Izašli su također brojni članci na portalima i u novinama – jednostavno se pojavio interes javnosti, odnosno medija, što je uvelike doprinijelo uspjehu našeg prosvjeda. Što se performansa tiče, tu su odgojiteljice, mahom povjerenice, pokazale svoju maštu, kreativnost i jaku volju za sudjelovanjem u pripremi prosvjeda. Unatoč umoru i stresu na poslu radili smo dugo, ustrajno i sa srcem i trud nam se svakako isplatio.
Spomenuli ste da su se prosvjedu pridružile udruge roditelja i druge organizacije civilnog društva. Koje su prednosti takvog tipa udruživanja i zašto je ono bitno?
Ružica: Povezivanjem i udruživanjem s udrugama roditelja i organizacijama civilnog društva dobili smo podršku i pomoć u planiranju strategije oko pripreme prosvjeda te formiranja medijske strategije, a informirali smo i širi krug zainteresirane javnosti. Osim toga, takvim načinom rada potičemo međusobnu solidarnost, razmjenjujemo znanja i iskustva te se osnažujemo i omasovljujemo u djelovanju. Primjerice, pismo podrške SOMK-u povodom prosvjedne akcije „Daj 5 za DPS” potpisalo je tridesetak civilnih i studentskih udruga te nekoliko sindikata koji nisu dio matične nam središnjice SSSH-a.
Koja je uloga vrtića u razvoju djeteta? Mogu li drugi oblici neformalne brige o djeci, poput „baka i deda servisa“, zamijeniti ono što im se pruža u vrtićkim programima? Trebaju li prema vašem mišljenju sindikati sudjelovati u borbi za vrtiće za svu djecu i, ako da, zašto
Iskra: Velika je uloga vrtića. Djeca koja pohađaju predškolske programe ostvaruju bolje obrazovne rezultate u daljenjem životu, te boravak u vrtiću pozitivno djeluje na njihov cjelovit razvoj. Vrtić se ne može zamijeniti, djedovi i bake tu su da pruže djeci zabavu i veselje te da se brinu za njih u odsutnosti roditelja, ali ne mogu pružiti adekvatnu odgojno-obrazovnu komponentu. Obuhvatnim predškolskim sustavom djeca imaju iste životne šanse i uvjete za poticajan, cjelovit razvoj. Mišljenja smo da sindikati trebaju sudjelovati u borbi da sva djeca budu obuhvaćena predškolskim programom. Odgojno- obrazovni sustav najvažniji je sustav jer najviše doprinosi izjednačavanju obrazovnih ishoda na višim razinama obrazovanja i kasnijih životnih šansi.
Budući da ste aktivne članice sindikata, koliko je zahtjevno uskladiti rad u sindikatu s radom na radnom mjestu? Postoji li bojazan od mogućih sankcija od strane nadređenih zbog vašeg sindikalnog djelovanja?
Ružica: Dosta je zahtjevno uskladiti rad u sindikatu s radom na radnom mjestu jer iziskuje jako puno angažmana i rada s članstvom, poslodavcem i sindikatom. Kako sam sindikalna povjerenica često me se poziva da razjasnim nejasnoće ili razloge održavanja sastanaka, pod posebnom sam paskom kao primjer radnicima i sl. Napori na radnom mjestu i obaveze sindikalne povjerenice zahtijevaju dosta odricanja, no bez obzira na sve to, motivirana sam za daljnju borbu za bolje uvjete rada odgojitelja. Kod dijela članstva postoji bojazan od mogućih sankcija od strane nadređenih zbog sindikalnog djelovanja, kod mene i ne.
Iskra: Vrlo je zahtjevno uskladiti sindikalni aktivizam i posao koji radim s obzirom na fizičko i psihičko opterećenje te privatni život koji uključuje i neplaćeni kućanski rad. Unatoč tome, motivirana sam za sindikalnu aktivnost jer smatram da jedino tako možemo mijenjati stvari nabolje.
Razgovor vodile:
Preporučite članak: