Large 28161924 10101461013504727 8962513794836597992 o

Štrajk prosvjetnih radnika koji se proteklih dana odvijao u svim javnim školama Zapadne Virginije uspješno je okončan nakon što su državne vlasti pristale na povećanje plaća od 5 posto. Izuzetno velik odaziv i podrška lokalne zajednice osigurali su da ovaj štrajk prosvjetara bude glavna vijest, a pozitivan ishod borbe nastavnika ulijeva nadu da radničko organiziranje u SAD-u, već godinama pod pritiskom konzervativnih politika i poslodavačkog lobiranja, čekaju bolji dani.

 

U utorak, 6. ožujka, uspešno se završio[1] štrajk prosvetnih radnika u saveznoj državi Zapadna Virginia koji je počeo 22. veljače[2]. Zapadna Virginia je poslednjih godina postala jedna od najkonzervativnijih saveznih država, što ide ruku pod ruku sa usvajanjem politika koje ograničavaju i sužavaju radnička prava. U njoj konzervativna Republikanska stranka trenutno pobeđuje na većini izbora što je čini jednom od najpouzdanijih “crvenih” saveznih država. Čak i jedini pripadnik Demokratske stranke iz delegacije Zapadne Virginije u Kongresu, Joe Manchin, ubraja se među najkonzervativnije zastupnike među Demokratama, koje često nazivaju “Plavim psima” (Blue Dog Democrats).

Međutim, Zapadna Virginia takođe ima i bogatu progresivnu tradiciju. Naime, Zapadna Virginia je bila deo Virginie do Američkog građanskog rata. Nezadovoljstvo politikom ove savezne države kulminiralo je kada se Virginia otcepila od Sjedinjenih Američkih Država i postala deo Konfederacije Američkih Država. Zapadni i severni deo tadašnje Viriginie se vratio pod okrilje Sjedinjenih Američkih Država, i priključio borbi protiv Konfederacije, čija je glavna odlika bila podrška za pravo saveznih država da odluče hoće li nastaviti da koriste ropski rad.

Ta progresivna tradicija nastavila se kroz bogatu tradiciju radničkih borbi, uključujući i najveću radničku pobunu u istoriji SAD-a, Bitku na planini Blair[3], 1921. godine, u kojoj je učestvovalo oko 10.000 naoružanih radnika u rudnicima uglja. Iako su rudari izgubili ovu bitku, njene dugoročne posledice su doprinele osnaživanju radničkog pokreta ne samo u Zapadnoj Virginiji, nego i mnogo šire. Tokom narednih decenija, snaga radničkog pokreta u Zapadnoj Virginiji je rasla do nedavno. Uprkos tome što je ova savezna država usvojila zakon “prava na rad”[4] 2016. godine, Zapadna Virginia još uvek ima natprosečnu sindikalnu gustoću[5]: 11 posto, malo više od federalnog proseka koji iznosi 10,7 posto.

Tradicionalna okosnica ekonomije ove savezne države je ekstraktivna industrija, naročito rudnici uglja i proizvodnja električne energije sagorevanjem uglja. Međutim, ova industrija ubrzano gubi mogućnost da bude nosilac privredne aktivnosti. Smanjenje cene prirodnog gasa usled razvoja tehnologije hidrauličkog frakturiranja i smanjenje cene energije dobijene iz obnovljivih izvora, poput vetroenergije i solarne energije, doprinelo je tome da ugalj postane nekonkurentan. Pritom, ekstrakcija uglja iz podzemnih kopova, koja zahteva veći broj radnika, sve više se menja ekstrakcijom uglja iz površinskih kopova, koja se lakše mehanizuje te samim tim zahteva manje radnika[6].

“Rat protiv uglja” — spinovani opis mera Obamine administracije da smanji emisije gasova koji doprinose globalnim klimatskim promenama — jedan je od glavnih pitanja na kojima kapitalizuju Republikanci na izborima u Zapadnoj Virginiji.[7] Naime, osim što se smanjuje broj poslova, rad u ekstraktivnoj industriji je sve lošije plaćen kako se profitne margine smanjuju. Zato politički komentatori koji se fokusiraju na takozvanu “belu radničku klasu”, Zapadnu Virginiju ubrajaju u bazu Donalda Trumpa. Kao što je Richard Seymour ukazao[8], ova odrednica je jako neprecizna jer svodi klasu na obrazovni nivo (radničku klasu u tom viđenju čini populacija bez univerzitetske diplome) i preuveličava razliku između interesa radnika različitih rasa. Međutim, ostaje činjenica da je Zapadna Virginia savezna država koja je Donaldu Trumpu dala najveću procentualnu razliku u glasovima u odnosu na Hillary Clinton[9]: 67,9 posto prema 26,2 posto. Kako je to sažeo Mike Davis[10], velika manjina radnika, u ovoj saveznoj državi i širem regionu Apalačkih planina, bila je “spremna da podrži radikalne alternative, ali samo ako se one u isto vreme usmeravaju na ekonomske i kulturne krize ovog regiona”.

Premještanje borbe iz rudnika u razrede

U tom konktekstu, ova akcija deluje kao anomalija — jedan od najvećih i najbolje organizovanih štrajkova u nedavnoj istoriji SAD-a. U javnom sektoru Zapadne Virginije su zabranjeni kolektivno pregovaranje radnika i štrajkovi. U takvim uslovima, strategija “divljeg” štrajka (wildcat strike) koji bi potpuno zatvorio sve škole verovatno je bila jedini mogući način da se prosvetari izbore za svoje zahteve. Naime, sve škole u svih 55 okruga u Zapadnoj Virginiji su bile zatvorene, a štrajk je pogodio nešto više od četvrt miliona dece koje ih pohađaju. Dva glavna zahteva bila su vezana za plate u prosveti (prosečna plata nastavnika u Zapadnoj Virginiji je na 48. mestu od 50 saveznih država) i rastuće cene zdravstvene zaštite. Štrajk je završen nakon što je su Dom zastupnika i Senat Zapadne Virginije izglasali povećanje plata od 5 posto. Guverner se već ranije obavezao[11] da će napraviti komisiju koja će se baviti pitanjem zdravstvenog osiguranja za nastavnike.

Drugim rečima, nastavnici su uspeli da se izbore za oba svoja zahteva i da potencijalno inspirišu[12] nastavnike u drugim saveznim državama da se bore za poboljšanje svojih uslova za rad. To pokazuje da su sindikati važni čak i kada je njihovo delovanje jako ograničeno. Bez jake sindikalne organizacije ne bi bilo moguće koordinisano zatvoriti sve škole u jednoj ruralnoj saveznoj državi.

Šire, ovaj štrajk govori o tri stvari. Prvo, čak i kada se godinama sistematski radi na uništavanju sindikata, tradicija sindikalne militantnosti nađe načina da se ispolji kada uslovi rada postanu preteški. Nastavnici[13] — ali i posmatrači poput jednog kandidata[14] Demokratske stranke — ukazivali su na to da uslovi u kojima se oni bore za svoja prava podsećaju na najslavnije dane radničkih borbi u Zapadnoj Virginiji.

Drugo, kao što ukazuje[15] Sarah Jaffe, granica između “radničke klase” i “srednje klase” je jako porozna u SAD-u. Nastavnici se obično opisuju kao pripadnici srednje klase, ali ovaj slučaj pokazuje kako su njihovi egzistencijalni problemi jako slični problemima sa kojima se suočava pomoćno osoblje u školama, koje se pridružilo štrajku. Solidarnost sa štrajkom su pokazali i mnogi učenici. Takva široka podrška za štrajk posledica je uspeha u artikulisanju zahteva za boljim uslovima rada na način koji okuplja širu zajednicu i tako doprinosi uspehu samog štrajka.

Konačno, ovaj slučaj govori o višestrukoj važnosti polja društvene reprodukcije[16] za radničke borbe. Pritisak koji su nastavnici mogli da primene se odnosio na polje društvene reprodukcije: nemogućnost četvrt miliona dece da pohađaju školu danima imala je posledice za roditelje koji su morali da plaćaju usluge čuvanja dece ili da izostanu sa posla da bi brinuli za decu. Takođe, Zapadna Virginia je jedna od najsiromašnijih saveznih država i brojna deca iz siromašnih porodica dobijaju topli obrok u školi. Za vreme štrajka, sindikat je organizovao da ta deca dobijaju hranu[17] preko narodnih kuhinja i crkava. Drugim rečima, štrajk je potcrtao važnost javnih ustanova poput škola i suprotstavio se merama štednje. Radnici i radnice u sektoru obrazovanja, i drugim sektorima društvene reprodukcije, trenutno su najsvetlije tačke u borbi za radnička prava u SAD-u. Možda će se ovaj štrajk prosvetara za sto godina pamtiti kao Bitka za planinu Blair.

[1]http://wvpublic.org/post/west-virginia-leaders-reach-deal-end-teachers-strike

[2]https://www.glasamerike.net/a/strajk-radnika-u-zapadnoj-virdziniji/4272733.html

[3]https://libcom.org/gallery/battle-blair-mountain-1921-photo-gallery

[4]https://www.forbes.com/sites/georgeleef/2016/02/12/with-west-virginia-a-majority-of-the-states-are-now-right-to-work/#785c32ce5e31

Zakoni “prava na rad” (“Right-to-Work” laws) su trenutno na snazi u većini saveznih država. Ovi zakoni se uglavnom donose u saveznim državama koje kontrolišu Republikanci i idu na ruku menadžmentu i vlasnicima jer umanjuju snagu sindikata. Naime, prema federalnim pravilima koja regulišu sindikalnu aktivnost u privatnom sektoru, sindikati su dužni da zastupaju sve radnike koji pripadaju skupu koji postiže kolektivni dogovor (bargaining unit), bez obzira na to da li oni pripadaju sindikatu i plaćaju članarinu ili ne. Do donošenja ovih zakona, sindikati su mogli da sakupljaju svotu koja je manja od članarine, a koja je trebalo da obešteti sindikat za troškove zastupanja radnika koji nisu članovi sindikata. Sa usvajanjem ovakvih zakona, sindikatima se smanjuju dostupna sredstva uprkos tome što oni moraju da nastave da zastupaju i radnike koji nisu članovi. Uskoro se očekuje odluka Vrhovnog suda SAD-a u slučaju Janus (http://inthesetimes.com/features/janus_supreme_court_unions_investigation.html) koji bi mogao da de facto uvede “pravo na rad” i u javnom sektoru.

[5]http://radnickaprava.org/tekstovi/novosti/sindikalna-gustoca-u-sad-u-na-rekordno-niskim-razinama

[6]https://www.statista.com/statistics/215786/coal-mining-employment-in-west-virginia/

[7] Naravno, postoje i mnogi drugačiji primeri lokalne politike. Površinski kopovi i hidrauličko frakturiranje ubrzano uništavaju prirodna bogatstva Apalačkih planina i postoje mnoge lokalne inicijative koje se bore protiv zagađenja i uništavanja prirode (https://appalachianchronicle.com/2016/03/22/you-make-us-want-to-leave/).

[8]http://salvage.zone/online-exclusive/whats-the-matter-with-the-white-working-class/

[9]https://www.nytimes.com/elections/results/west-virginia

[10]https://www.jacobinmag.com/2017/02/the-great-god-trump-and-the-white-working-class/

[11]https://governor.wv.gov/News/press-releases/2018/Pages/Governor-Justice-Issues-Letter-to-All-State-Employees.aspx

[12]https://www.nbcnews.com/news/us-news/west-virginia-teachers-strike-state-lawmakers-reach-deal-pay-raise-n854021

[13]https://www.dissentmagazine.org/online_articles/west-virginia-teachers-walkout

[14]http://inthesetimes.com/working/entry/20955/west_virginia_teachers_strike_wildcat

[15]https://newrepublic.com/article/146904/new-working-class

[16]https://www.viewpointmag.com/2015/10/31/how-not-to-skip-class-social-reproduction-of-labor-and-the-global-working-class/

[17]https://www.usatoday.com/story/news/nation/2018/02/27/west-virginia-teachers-packed-lunches-their-needy-students-before-going-strike/377591002/


Izvor naslovne fotografije: Facebook/ Daniel Gifford
Tekst napisao: 

Ognjen Kojanić




    Preporučite članak: