U novom izdanju Ćoravog sokaka naš stalni suradnik Davor Rakić objašnjava do kakvih bi zloupotreba mogla dovesti vladina odluka o povećanju neoporezivog iznosa nagrade radnicima. Poslodavac će moći platiti manje, a radnik će dobiti više. Svi na dobitku osim mirovinskih i zdravstvenih fondova i lokalne samouprave.

Uvođenjem mogućnosti isplate neoporezive nagrade radnicima pred poslodavcima se otvorila nedoumica o tome kako ovu mogućnost najbolje iskoristiti. Radi se o ukupno 5.000,00 kn na razini godine uz mogućnost višekratnih isplata. Mjera koja je nesumnjivo vrijedna pohvale. Mnogi će poslodavci ovu mjeru iskoristiti da bi nagradili svoje radnike i barem im malo popravili standard. Brojni drugi poslodavci neće uopće koristiti ovu mogućnost jer niti do sada nisu koristili slične prilike - poput regresa ili jubilarne nagrade.

    Za one kreativnije objavljujemo „Uputu za (zlo)upotrebu“ najnovije mogućnosti neoporezivih isplata radnicima. Na jednom ćemo primjeru pokazati kako je moguće da poslodavac plati manje, a radnik na račun dobije više. Recimo da se radi o radniku čija je ugovorena bruto plaća 5.500,00 kuna koji živi u gradu koji ima 12% prireza porezu na dohodak te ostvaruje pravo samo na osobni odbitak jer nema uzdržavanih članova.

Poslodavac tome radniku, dakle, isplaćuje 5.500,00 kn plaće i na taj iznos dužan je platiti zdravstveni doprinos u iznosu od 907,50 kn (16,50%) čime ukupan trošak poslodavca iznosi 6.407,50 kn. Radnik od svoje bruto plaće uplaćuje za solidarne mirovine 825,00 kn (15%), a za osobni mirovinski račun 275,00 kn (5%) – ukupno 1.100,00 kn. Kada od bruto plaće (5.500,00) odbijemo mirovinska davanja (1.100,00) dobijemo dohodak radnika u iznosu 4.400,00 kn. Osobni odbitak iznosi 3.800,00 kn što znači da taj dio nije oporeziv. Oporeziva je razlika u iznosu od 600,00 kn. Porez na dohodak tog radnika je 144,00 kn (24%), a prirez je 17,28 kn (12%). Nakon svega na račun radnika bi trebalo biti uplaćeno 4.238,72 kn. Ukratko, poslodavac plaća 6.407,50 kn, a radnik na svoj račun dobije 4.238,72 kn. Ono između navodno je, i radniku i poslodavcu, nebitno.Sad smo došli do kreativnijeg dijela razmišljanja o tome kako platiti manje da bi radnik dobio više.

 

Korak 1. Smanjite bruto plaću radnika za 500,00 kn.

Gornja tablica mijenja se na sljedeći način:

Odmah se može uočiti da sada poslodavac plaća 582,50 kn manje, ali i radnik istodobno na račun dobiva 292,48 kn manje nego prije. To nije ono što smo tražili – netko bi se mogao pobuniti.

Korak 2. Isplatite neoporezivu nagradu radniku u iznosu od 400,00 kn.

    To povećava ukupan trošak poslodavca za 400,00 kn istodobno povećavajući i primitak radnika za istih 400,00 kn. Sada je ukupan trošak za poslodavca 6.225,00 kn što u odnosu na početnih 6.407,50 kn čini smanjenje od 182,50 kn. Istodobno, ovim potezom, isplata na račun radnika raste s početnih 4.238,72 kn na 4.346,24 kn, odnosno primanja su mu veća za 107,52 kn.

Time smo u samo dva koraka postigli nemoguće - omogućili smo da manjom uplatom poslodavca radnik primi veći iznos na svoj tekući račun.

Razlika je naravno na štetu mirovinskih (i solidarnih i osobnih) te zdravstvenih fondova kao i na teret lokalnog proračuna, ali to ionako nikome nije bitno. Platit ćemo mi to nekim novim zaduživanjem i otplatiti kroz neke druge namete.

Autorica naslovne fotografije: Petra Ivšić