U novom izdanju Ćoravog sokaka naš stalni suradnik Davor Rakić analizira djelovanje udruge poslodavaca u dalekom Tunguzistanu.

Tunguzistan je zemlja za koju niste znali da postoji. Nisam ni ja, ali kažu da postoji te da u njoj djeluje i Tunguzistanska udruga poslodavaca (TUP) koja se također uključila u sveopću pošast izrade usporednih analiza ekonomskih događanja. Njihov je uradak, kažu, oblikovan tako da “mjeri rezultate strukturnih promjena i nije osjetljiv na cikličke fluktuacije ekonomske aktivnosti” – što god im to značilo. S obzirom  da smo trenutno svi skupa u “Ćoravom sokaku” i ja ću pokušati iznijeti neke činjenice za ocjenu aktivnosti TUP-a i usporediti ih s nekim drugim i drugačijim poslodavcima za koje imam dostupne i usporedive podatke.

Možemo zamisliti da čak i članice TUP-a ponekad trebaju radnike. Tako su brojni nezaposleni radnici (svih obrazovnih struktura) uputili u tridesetak članica TUP-a svoje životopise i molbe za zapošljavanje, a da niti od jedne  od njih nisu dobili niti ono “hvala na interesu, ali sada ne trebamo dodatnih radnika”. Možete im se obraćati koliko god želite i biti apsolutno sigurni da će vas ignorirati. Postoje i neke druge čudne države u kojima članice njihove udruge poslodavaca smatraju da se svakome tko im se obrati barem iz pristojnosti mora odgovoriti pa makar i pristojnom odbijenicom i toga se, zamislite, drže kao pijan plota. TUP SKOR = 0.

Ako i kada članice TUP-a nekoga i zaposle - to se radi uz najmanje 12 (nerijetko i pedesetak) uzastopnih mjesečnih ugovora o radu na određeno vrijeme i uz minimalnu plaću koju, ako je ikako moguće, u cijelosti ili dijelomice je (bar nekoliko mjeseci) isplaćuje Tunguzistanski zavod za zapošljavanje ne bi li se bar tako postigla konkurentnost cijenjene članice TUP-a. Znamo i za slučajeve kada su članice TUP-a zapošljavale radnike bez propisane prijave državnim tijelima držeći prijavu i do tri mjeseca u ladici prije sklapanja prvog od niza ugovora, uz naputak da ukoliko dođe inspekcija svi moraju znati da im je baš danas prvi radni dan te da propisanu prijavu samo što nisu podnijeli. To se negdje drugdje ne događa premda i tamo ima poslodavaca koji zapošljavaju na određeno vrijeme, ali oni već nakon mjesec, dva znaju treba li im taj i takav radnik te mu nude dugoročniji ugovor i veću plaću ili mu se zahvale na suradnji. Neprijavljenih, pak, uopće nemaju. TUP SKOR = 0.

Radnik koji ostane u radnom odnosu s članicom TUP-a, nakon onih 12 do 50 mjeseci, napokon dobiva ugovor o radu na neodređeno vrijeme za isto to minimalno plaćeno radno mjesto uz istovremeni privremeni aneks ugovora o radu koji mu osigurava povišicu od, recimo, 10%. Aneks vrijedi narednih mjesec dana i može se, ali i ne mora, produžiti na sljedeći  mjesec. Tako radnik dobiva trajnije zaposlenje i veću plaću uz svakomjesečnu prijetnju povratka na minimalac. Negdje drugdje napredovanje je napredovanje bez pokušaja ucjene i uz puno povjerenje poslodavca prema radniku s kojim je nakon perioda obostrane probacije sklopio neki drugačiji ugovor o radu. TUP SKOR = 0.

S obzirom da je članicama TUP-a, kao i svima drugima, osnovna zadaća konkurentnost i zarada, oni se nepotrebno ne zamaraju potrebama radnika za dodatnim obrazovanjem i usavršavanjem i ni pod kojim se uvjetima, osim pod teškom prisilom, ne odlučuju financirati bilo koji tečaj ili dodatno obrazovanje i osposobljavanje radnika nabacujući se drvljem i kamenjem prema tunguzistanskom obrazovnom sustavu koji im ne pruža dovoljno jeftine radne snage osposobljene za rad na njihovim, najčešće, zastarjelim sredstvima za rad. Oni drugi i drugačiji smatraju razvoj svojih radnika preduvjetom vlastitog razvoja te svesrdno financiraju i potiču radnike u stjecanju novih znanja i sposobnosti. TUP SKOR = 0.

Kada članice TUP-a, zbog svojeg dugogodišnjeg lošeg odnosa prema radnicima, ostanu bez zainteresiranih radnika, oni im ni pod koju cijenu ne žele ponuditi veće plaće i bolje uvjete rada, nego  se okreću vladi da hitno smanji, navodno golemo, porezno opterećenje rada kako bi radniku ostalo što više bez njihovog dodatnog izdatka. Vlada im popušta do te mjere da danas oko 70% radnika uopće ne plaća porez na dohodak te ih se nema čega osloboditi. Članice TUP-a i dalje uporno grakću o poreznom opterećenju rada koje im je nepodnošljivo, kao da oni svojim sredstvima plaćaju radniku porez na dohodak. Tamo negdje drugdje poslodavci znaju da radnik iz svoje plaće sam izdvaja za svoje poreze i doprinose (neovisno o tome tko vrši plaćanje tih obveza) te daju sve što mogu da ga zadrže ili preotmu nekom drugom konkurentskom poslodavcu. TUP SKOR = 0.

Stariji radnici članica TUP-a koji su istrošeni i bolesni (nakon dugogodišnje nebrige poslodavaca o njihovim interesima i zdravlju) mogu očekivati da će, po hitnom postupku i što je jeftinije moguće, biti otpušteni i zamijenjeni nekim mlađim, zdravijim i manje zahtjevnim. Hoće li pri tome njihov radnik završiti na cesti, u socijalnom sustavu Tunguzistana ili u prijevremenoj mirovini nije njihova briga. Oni čudni neki drugi vode brigu o svojim starijim radnicima koristeći njihovo iskustvo, znanja i preostale sposobnosti za obuku i usavršavanje novih, vodeći računa o dostojanstvu starosti i umirovljenja svojih dugogodišnjih radnika. TUP SKOR = 0.

Jedna grana TUP-a, Tunguzistanska udruga banaka (TUB), sasvim opravdano, uporno sa svojim kolegama, upozorava vlasti na nepotrebna, kako ih zovu, parafiskalna davanja. Ovih dana na desecima stranica objavljuju popis svojih vlastitih apsurdnih i nepotrebnih naknada koje sustavno naplaćuju građanima Tunguzistana, ali i svojim sučlanicama TUP-a. Istodobno pljušte optužbe i presude za nepošteno ugovarane kredite s nepoštenim klauzulama i kamatama koje su godinama ugovarali. Tunguzistanska narodna banka, kao vrhovni regulator i kontrolor njihovog poslovanja, to svih ovih godina nije primjećivala premda je, mora se priznati, u dva navrata njonjavo upozorila na mogućnost tečajnih rizika. Nepošteno ugovorene kamate nisu godinama vidjeli, a na njih se ne osvrću ni nakon pravomoćnih presuda. Negdje drugdje to se ne bi moglo dogoditi, a i ako bi se dogodilo netko bi zbog toga morao vrlo ozbiljno odgovarati. TUP SKOR = 0.

Ako pitate TUP za njihov neuspjeh u natjecanju s tim drugim i drugačijim poslodavcima, svu će krivicu spremno prebaciti na sve oko sebe konstatirajući kako oni zasigurno nisu ni nesposobnosti ni pohlepni. Nisu  im po volji ni radno zakonodavstvo ni obrazovni, mirovinski i zdravstveni sustav ni ekonomske, monetarne, fiskalne i ine politike. Ne valjaju im ni radnici koji drugima očito sasvim odgovaraju te ih tako privlače k sebi u broju kojega bi i mnogo veće zemlje od Tunguzistana teško mogle podnijeti. No, to je nebitno - TUP ionako ima svoja rješenja i svoje ocjene svih drugih. A njihov SKOR u odnosu na sve druge i dalje je 0.

P.S. - Svaka sličnost sa stvarnim (postojećim) državama, institucijama i udrugama posve je slučajna.

Izvor naslovne fotografije: radnickaprava.org/Petra Ivšić