U nastavku serije tekstova posvećenih školovanju i profesionalnom organiziranju medicinskih sestra, Astrid Maljković i Snježana Ivčić donose osvrt na sindikalno organiziranja medicinskih sestara u Hrvatskoj.

Uz profesionalno, sindikalno organiziranje medicinskih sestara vrlo je važno jer omogućuje da se izbore bolji uvjeti rada, prepoznatost u društvu, plaća te niz drugih stvari. Danas djeluju četiri sindikata koji okupljaju većinu medicinskih sestara koji su osnovani 1991. ili kasnije - Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara/medicinskih tehničara, Nezavisni sindikat medicinskih tehničara i djelatnika u zdravstvu, Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske te Sindikat zdravstva Hrvatske. No, medicinske sestre sindikalno su djelovale i prije toga, iako ne u zasebnom sindikatu.

Sindikalno djelovanje medicinskih sestara u Hrvatskoj možemo pratiti od 1945. kada je osnovan Sindikat zdravstvenih radnika Jugoslavije – Republički odbor za Hrvatsku. Ovaj sindikat djelovao je do 1963. kada se osniva Savez radnika društvenih djelatnosti Jugoslavije - Republički odbor za Hrvatsku koji djeluje do 1974. Od 1974. do 1991. djeluje Sindikat radnika u djelatnostima zdravstva, socijalnog osiguranja i socijalne zaštite SR Hrvatske. Ovo istraživanje napravljeno je na temelju očuvane dokumentacije u Hrvatskom državnom arhivu i dostupne literature o ovom periodu, a napominjemo kako fond Sindikata radnika u djelatnostima zdravstva, socijalnog osiguranja i socijalne zaštite SR Hrvatske nije predan u HDA te taj period nije trenutno bilo moguće adekvatno istražiti.

Medicinske sestre u Socijalističkoj Jugoslaviji

Medicinske sestre bile su aktivne otpočetka u radu Sindikata zdravstvenih radnika Jugoslavije što pokazuje očuvana dokumentacija.[1] Sudjelovale su u radu kongresa kao članice sindikata, ali i u ime Saveza društva medicinskih sestara Jugoslavije[2]. U dostupnim zapisnicima i dopisima vidimo da su medicinske sestre sudjelovale u radu sindikata i na razini bolnica i domova zdravlja. Zanimljivo je spomenuti kako se u okviru ovog sindikata pokušala 1951. godine osnovati sekcija medicinskih sestara kao dio Udruženja srednje medicinskih kadrova[3]. Zagrebački Zemaljski odbor uputio je beogradskom Centralnom odboru početkom 1951. inicijativu za oformljenje Udruženja srednje medicinskih kadrova. Oformljen je i inicijativni odbor koji je izradio i Pravilnik udruženja te ga predao Ministarstvu unutarnjih poslova na potvrdu. Međutim uskoro je počela diskusija je li bolje imati zajedničko udruženje medicinskih kadrova ili je bolje da svaka grupacija ima svoje (medicinske sestre, medicinski tehničari, fizioterapeuti, farmaceutski tehničari, itd.). Medicinske sestre inzistirale su na samostalnosti jer ne mogu, u okviru zajedničkog udruženja, biti članice Međunarodnog društva medicinskih sestara. Naime, to samo može biti Savez društava medicinskih sestara Jugoslavije. U obrazloženju navode kako „…iako su svi medicinske profesije, vrlo se rijetko susreću u službenim odnosima, a i problematika pojedinih profesija je drugačija“.  Tijekom 1952. osnovano je Udruženje srednje medicinskih kadrova što vidimo iz dostupne dokumentacije[4] te je tijekom 1953. formirano pet sekcija – sekcija  medicinskih sestara, sekcija sanitarnih tehničara i medicinskih laboranata, sekcija farmaceutskih pomagača, sekcija rendgen tehničara, sekcija medicinskih tehničara fizikalnog smjera.[5] Sekcija medicinskih sestara nikada nije profunkcionirala jer je htjela samostalno raditi iz ranije navedenih razloga, a sindikalni Zemaljski odbor to nije podržao.

U ovom periodu održavaju se i kongresi sindikata zdravstvenih radnika. Na II. Kongresu, koji je održan 29, 30. i 31. jula 1949. u Beogradu, donesena su Pravila sindikata zdravstvenih radnika Jugoslavije[6]. U Pravilima se navodi kako sindikat okuplja „radnike i službenike zaposlene u zdravstvenim ustanovama, preduzećima i društvenim organizacijama zdravstvenih radnika bez obzira na vrstu posla koji obavljaju“. Na III. Kongresu[7], održanom 22. i 23. juna 1952. u Ljubljani, postavljeno je pitanje razine općeg obrazovanja nižeg stručnog kadra te se potaknuo njihov kulturno-umjetnički rad. Sindikat se bavi reguliranjem i poboljšanjem radnih odnosa, plaćanjem prekovremenog rada, korištenjem godišnjeg odmora, pitanjem ishrane zdravstvenih radnika, zaštite osoblja koje radi na mjestima opasnim po život, a brine se i za majke i trudnice. Na IV. Kongresu[8] Sindikata zdravstvenih radnika Jugoslavije, održanom od 5. do 7. novembra 1956. u Zagrebu, zanimljivo je istaknuti  izlaganje Milice Salberger, predstavnice Društva medicinskih sestara Slovenije iz Ljubljane, koja je upozorila na problem školovanja srednjih medicinskih radnika – nedovoljno ih se školuje i postoji manjak radnika, posebice medicinskih sestara. Salberger se zalaže za proširenje djelokruga medicinskih sestara, naročito u zdravstveno-preventivnoj službi, predlaže i dopunsko obrazovanje iz teorijske i praktične obuke. Također, Slavija Lalić pozdravlja Kongres u ime Saveza društava medicinskih sestara Jugoslavije te isto govori o školovanju zdravstvenih radnika – treba razlikovati medicinske sestre, bolničare, dječje njegovateljice, a posebno se zalaže za razvoj patronažne službe.

Važno je napomenuti kako je na ovom Kongresu istaknuto kako stručna društva zdravstvenih radnika i njihovi savezi djeluju samostalno i nisu formalno uključeni u Savez sindikata Jugoslavije, ali Sindikat zdravstvenih radnika obuhvaća i najveći dio zdravstvenih radnika, a time i praktično najveći dio članova stručnih društava zdravstvenih radnika, osim sveučilišnih radnika. Također, razmatralo se kako objediniti rad udruženja i sindikata jer se često bave istom pitanjima i aktivnostima. Na V. Kongresu[9] Sindikata zdravstvenih radnika Jugoslavije održanom 1960. ističe se kako su na sjednice, plenume i pojedine sastanke Sindikata dolazili predstavnici stručnih društava i udruženja, a na taj je način omogućeno zauzimanje zajedničkih stavova o određenim pitanjima.

Rad ovog Sindikata nastavlja od 1963. do 1974. Savez radnika društvenih djelatnosti Jugoslavije - Republički odbor za Hrvatsku. U statutu Sindikata radnika društvenih delatnosti Jugoslavije[10] navodi se kako ovaj sindikat prema čl. 2 Statuta  organizira radnike i zaposlene “u radnoj organizaciji za obrazovanje i vaspitanje, za naučni rad i za kulturno prosvetnu dealtnost; za umetničku i zabavnu delatnost, radio televiziju i kinematografiju; za zdravstvenu delatnost, socijalnu zaštitu i zavodima za socijalno osiguranje; za poslove financija i osiguranja, u državnom organu, društvenoj organizaciji, komori, udruženju, zadružnom savezu i dr. i radnike koji obavljaju samostalnu profesionalnu delatnost.” U članku 3 spominje se da u sindikat mogu biti “primljene stručne i profesionalne organizacije”. U ovom periodu, u dostupnoj dokumentaciji, vidi se da su sestre i dalje aktivne, primjerice 1964. raspravlja se o organiziranju srednjih i nižih medicinskih škola.[11]

Za naredni period, od 1974. do 1991, nema dostupnih podataka jer građa nije predana HDA, što ne znači da sestre nisu bile sindikalno aktivne u ovom periodu. Devedesetih se prvi put osnivaju sindikati koji okupljaju upravo medicinske sestre i tehničare.

Od devedesetih do danas

Od devedesetih do danas oformio se cijeli niz sindikata koji se bore za bolji položaj medicinskih sestara u društvu, bolje uvjete rada te očuvanje stečenih prava odnosno njihovo unapređenje. Neki od većih sindikata koje svakako vrijedi izdvojiti su: Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara/medicinskih tehničara, Nezavisni sindikat medicinskih tehničara i djelatnika u zdravstvuSamostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske te Sindikat zdravstva Hrvatske. Prva dva sindikata usredotočena su isključivo na problematiku sestrinstva dok druga dva imaju puno širi spektar djelatnosti  kojima se bave, a vezane su uz zdravstvo i socijalnu skrb.

Strukovni sindikat medicinskih sestara i medicinskih tehničara oformljen je 11. maja 1991. godine. Uvijek nezahvalna pozicija predsjedanja pripala je višoj medicinskoj sestri Mileni Delak, a sindikat je naknadno preimenovan u Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara/medicinskih tehničara HSSMA/MT. Nakon donošenja Statuta započelo se s aktivnim radom te već 1993. HSSMS/MT postaje jedan od osnivača Matice sindikata javnih službi (današnja Matica hrvatskih sindikata), kojom su predsjedali u periodu od 2004. do 2011. godine pod vodstvom Zdenke Gizdić. Dvije godine kasnije, 1995, sudjeluju u donošenju Zakona o radu koji je stupio na snagu  1. januara 1996. Logičnim slijedom, 23. decembra 1996. postaju potpisnici prvog Kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama. Nakon kolektivnog ugovora uslijedilo je potpisivanje Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama 13. decembra 2001. Kruna rada primanje je Sindikata u članstvo međunarodne udruge radnika javnih službi Public Services International.

Osim gore navedenog sindikata, 1990. osnovan je Nezavisni strukovni sindikat medicinskih sestara i tehničara. Središnjica sindikata smještena je u Rijeci te je već 30. juna 1993. organizirao jednosatni štrajk upozorenja kojim su zahtijevali jedinstvene koeficijente za plaće zdravstvenih radnika i ispunjenje obaveza iz kolektivnog ugovora. Nažalost, štrajk nije postigao željene rezultate. U valu formiranja sindikata devedesetih godina nastao je i Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske. Osnovan je 1991. godine, a vrlo brzo postao je jedan od najvećih sindikata u zdravstvu i socijalnoj skrbi. Zbog svoje veličine i reprezentativnosti koju je postigao, postao je stalni pregovarač za temeljni kolektivni ugovor i granske kolektivne ugovore (područje zdravstva i socijalne skrbi). Sindikat zdravstva Hrvatske oformio se tek 12. januara 2013. u Rijeci. Nisu sudjelovali u većim štrajkovima koji će biti spomenuti kasnije u tekstu. Borba ovog sindikata usmjerena je na očuvanje stečenih prava te otpor privatizaciji u zdravstvu, osobito u primarnoj zdravstvenoj zaštiti.

Sindikalno djelovanje u RH tijekom devedesetih bilo je relativno slabo. Stoga ne čudi činjenica da nije bilo puno prosvjeda i štrajkova u organizaciji sindikata.  Prvi štrajk koji je važno spomenuti dogodio se tijekom septembra 2013. godine pod nazivom „5 do 12“[12]. Štrajkali su liječnici i medicinske sestre u preko 50 bolnica, tražeći ponudu pravednog kolektivnog ugovora (KU) s osobitim naglaskom na plaćeni prekovremeni rad i pravednu sistematizaciju radnih mjesta u sustavu zdravstva. Snažno zajedništvo medicinskih sestara i liječnika prekinuto je kada su Anica Prašnjak (Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi) i Spomenka Avberšek (Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara/medicinskih tehničara) parafirale kolektivni ugovor, dok ga je dr. Ivica Babić (Hrvatski liječnički sindikat) odbio parafirati, nezadovoljan ponuđenom satnicom prekovremenog rada.

Drugi veći štrajk u kojem su sudjelovale medicinske sestre i tehničari  dogodio se 29. novembra 2012. godine. Štrajk su organizirali HSSMS/MT, Sindikat hrvatskih učitelja, Sindikat znanosti i visokog obrazovanja, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske te Hrvatski školski sindikat Preporod.  U štrajku je sudjelovalo oko 70 000 sudionika, a organiziran je s ciljem očuvanja postojećih materijalnih prava te povrata izgubljenih. Štrajk je uspio u organizacijskom smislu, no ciljevi štrajka nisu u potpunosti  ispunjeni.

Ovaj kratki pregled sindikalnog organiziranja medicinskih sestara pokazuje kako su medicinske sestre oduvijek imale visoko razvijenu svijest o važnosti udruživanja s ciljem ostvarivanja boljih uvjeta za rad, a samim time i ostvarivanja boljih uvjeta za populaciju o kojoj skrbe danonoćno. Ukoliko pažljivo pregledamo povijesne činjenice moguće je uočiti koliko je važna bila potreba sestara za autonomijom u sindikalnom udruživanju. Shvaćale su da predstavnici struke moraju biti ti koji će jasno i koncizno artikulirati probleme u kojima se nalaze i na kojima treba raditi. Iako nije bilo mnogo vidljivih sindikalnih aktivnosti, građani RH prepoznaju važnost medicinskih sestara kao kostura zdravstvenog sustava. U prilog tome govori istraživanje agencije Puls,provedeno pred štrajk 2012. kojim se, između ostalog, navodi kako je posao medicinske sestre među cijenjenijim zanimanjima u državi. Hrvati najviše cijene liječnike (54%), medicinske sestre (46%) i učitelje (40%).

Izvor naslovne fotografije: Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara-medicinskih tehničara

 


[1] Hrvatski državni arhiv – Signatura fondova HR-HDA-1300 i  HR-HDA-1304

[2] Ovom temom smo se bavile u tekstu: http://radnickaprava.org/tekstovi/clanci/astrid-maljkovic-i-snjezana-ivcic-udruzivanje-u-sestrinskoj-struci

[3] Hrvatski državni arhiv – Signatura fonda HR-HDA-1300 – Kutija 14

[4] Hrvatski državni arhiv – Signatura fonda HR-HDA-1300 - Kutija 14

[5] Hrvatski državni arhiv – Signatura fonda HR-HDA-1300 - Kutija 17

[6] Pravila sindikata zdravstvenih radnika Jugoslavije – doneta na drugom Kongresu održanom 29., 30. i 31. jula 1949., Rad: Beograd

[7] Teze izveštaja za III Kongres o radu Sindikata zdravstvenih radnika Jugoslavije, 1952., Glas: Beograd

[8] IV Kongres o radu Sindikata zdravstvenih radnika Jugoslavije, 5-7 novembar 1956., 1957., Zagreb: Centralni odbor Sindikata zdravstvenih radnika Jugoslavije.

[9] Peti Kongres Sindikata zdravstvenih radnika Jugoslavije, 1960., Beograd: Centralni odbor Sindikata zdravstvenih radnika Jugoslavije.

[10] Hrvatski državni arhiv – Signatura fonda HR-HDA-1304 – Kutija 10 / Statut je izdan 1964. u Beogradu

[11] Hrvatski državni arhiv – Signatura fonda HR-HDA-1304 – Kutija 5

[12] https://www.libela.org/vijesti/4237-lijecnici-e-te-medicinske-sestre-i-tehnicari-najavili-e-akciju-5-do-12/