Povodom nedavne najave sindikata ORCA (Organizacija radnika Croatia Airlinesa) o mogućnosti štrajka u ovoj kompaniji, Ana Vračar donosi pregled razloga za spomenuti štrajk.

Ovog su lipnja radnici organizirani u sindikat Organizacija radnika Croatia Airlinesa (ORCA) najavili mogućnost štrajka u državnoj zrakoplovnoj kompaniji, gdje je prethodno neuspješno zaključen proces mirenja. Sindikat je objasnio kako je do neuspjeha u mirenju došlo zbog toga što su kolektivni pregovori tekli bez naznake dobre volje poslodavca, koji je odbijao razgovarati o zahtjevima sindikata, inzistirajući da je jedina moguća opcija potpisivanje istog sadržaja iz 2015. godine, kada su radnička prava ozbiljno skresana zbog procesa restrukturiranja Croatia Airlinesa.

ORCA se na sindikalnoj sceni pojavila 2016. godine, ali se njeni članovi mogu pohvaliti dugogodišnjim sindikalnim iskustvom. Naime, ORCA-u su osnovali članovi strukovnih sindikata u domaćem zrakoplovstvu, Sindikata kabinskog osoblja zrakoplova (SKOZ), Hrvatskog sindikata prometnih pilota (HSPP), Sindikata inženjera i tehničara u zrakoplovstvu (SITUZ) i Samostalnog strukovnog sindikata aviomehaničara Hrvatske (SSSAH). Osnivanje ORCA-e predstavlja logičan korak u formalizaciji već postojeće suradnje i ostvarivanju međustrukovne solidarnosti, pri čemu, kako naglašavaju članovi novog sindikata, ovaj sindikat ne zastupaju predsjednik ili predsjednica, već izvršni odbor u kojem su prisutni predstavnici različitih profesija, čime se želi postići veća doza demokratičnosti i izbjeći situaciju gdje jedna ili druga skupina radnika figurira kao nositelj sindikalne borbe.

Reprezentativnost i indirektno zapošljavanje

Međutim, osnivanje organizacije vezano je i uz nedavne događaje u firmi. Prethodno osnivanju organizacije, strukovni sindikati u Croatia Airlinesu sve intenzivnije su počeli osjećati posljedice Zakona o reprezentativnosti, koji ograničava mogućnost kolektivnog pregovaranja na sindikate koji okupljaju minimalno 20% sindikalno organiziranih kod tog poslodavca. U više je navrata objašnjavano kako aktualni Zakon o reprezentativnosti utječe na rad manjih sindikata, pri čemu u izuzetno prekarnu poziciju stavlja sindikate koji unatoč manjoj brojčanosti pokazuju velike organizacijske i aktivističke sposobnosti.

Pojedini sindikati u CA mogli su stoga izgubiti reprezentativnost jer broj zaposlenih određene struke u kompaniji uopće ne doseže taj postotak. U praksi, to bi značilo da su npr. radničke organizacije kabinskog osoblja ili aviomehaničara mogle izgubiti pravo glasa u kolektivnim pregovorima ukoliko s njima sporazum ne bi složili brojčano nadmoćni sindikati u poduzeću. Umjesto da njihovo sudjelovanje u kolektivnim pregovorima bude uvjetovano pristankom Samostalnog hrvatskog sindikata zaposlenih u zrakoplovstvu (SHSZUZ), piloti, mehaničari, inženjeri i kabinsko osoblje odlučili su se na pokretanje nove organizacije koja bi brojčano ispunila kriterije reprezentativnosti te istovremeno osigurala zastupljenost interesa svih skupina radnika u Croatia Airlinesu.

U kontekstu Croatia Airlinesa, generalnim problemima uzrokovanim zakonom o reprezentativnosti treba pribrojiti i činjenicu da je broj članova, na primjer, SKOZ-a uvjetovan i brojem članova kabinskog osoblja koje direktno zapošljava kompanija. Preciznije rečeno, velik dio kabinskog osoblja koji leti na avionima CA danas su agencijski radnici, što znači da se broj članova iz njihovih redova ne uzima u obzir prilikom utvrđivanja reprezentativnosti. Radi se o jednom u nizu primjera kako poslodavci uspijevaju oslabiti snagu sindikata unutar poduzeća, bez da im se pritom formalno može prigovoriti za kršenje prava na sindikalno organiziranje. Kada se tome pribroji da s druge strane stoje agencijski radnici, čija je mogućnost sindikalnog organiziranja još i gora, dosta se jasno vidi kako je funkcioniranje sindikata kabinskog osoblja trenutno svedeno u zaista nezahvalan okvir. Slično se događa i s pilotima koji lete po modelu pay-to-fly, ali i s tehničarima koji u posljednje vrijeme sve češće emigriraju – da bi nedugo zatim ponovno došli raditi u Croatia Airlines kao zaposlenici stranih firmi, za veće plaće nego što su imali kao zaposlenici poduzeća.

Zdravstvene posljedice rada u zrakoplovstvu

Primjer agencijskog rada kabinskog osoblja u CA zanimljiv je i kada se uzme u obzir razlog najavljenog štrajka. Naime, do isteka kolektivnog ugovora iz 2015. vrijedila je odredba koju je SKOZ izborio, a koja je poslodavcu priječila zapošljavanje agencijskih radnika na poslovima kabinske posade. Nakon što je stari kolektivni ugovor istekao, kažu u ORCA-i, odmah je ponovno uvedena praksa agencijskog zapošljavanja, koja ima negativne posljedice za radnika, a nije jasno ni kako ona donosi uštedi poduzeća. Dok radnici osjete niža primanja u odnosu na period proveden u Croatia Airlinesu, troškovi rada za kompaniju nisu ništa niži, s obzirom da se većina postupaka vezanih uz isplatu i obračun plaća i dalje obavlja tamo, a ne u agencijama, koje za to nemaju potrebno znanje.

Kako bi doskočili takvim nelogičnostima i poboljšali radnička prava svih radnika, sindikat je za vrijeme pregovora tražio da se racionalizacija poslovanja provede kroz pomnije i odgovornije planiranje radnih rasporeda, osiguravanje dovoljnog broja sati za odmor itd., a tek nakon toga kroz povećanje plaća. Važno je napomenuti kako stvari s liste prioriteta sindikata ne utječu samo na normalno funkcioniranje radnog procesa, već i na zdravlje radnika i radnica, a posljedično i na sigurnost putnika koji s njima lete.

Kako pojašnjavaju iz ORCA-e, izostanak urednog radnog ritma, česte promjene rasporeda i nemogućnost da se nakon iscrpljujućih radnih ciklusa radnici uistinu odmore, s vremenom dovodi do posljedica po fizičko i psihičko zdravlje. Sve više i više radnika tako je kronično iscrpljeno, a mnogi počinju pokazivati i znakove burn-out sindroma. “Dosta toga nam govori”, kaže Suzana Artuković Vuksan (ORCA), “da radnici u zrakoplovstvu, koji su a priori dio neke zdravije skupine stanovništva i moraju prolaziti godišnje preglede kako bi uopće mogli letjeti, masovno počinju pokazivati simptome iscrpljenosti. To jednostavno pokazuje do koje mjere rad u ovakvim uvjetima utječe na njih”.

Na bolje uređivanje radnog vremena i ublažavanje posljedica rada u zrakoplovstvu pokušalo se utjecati i na druge načine, ali ni to nije polučilo uspjeh. Primjerice, SKOZ je prije nekoliko godina izradio studiju o utjecaju rada u kabini na zdravlje radnika radi priznavanja beneficiranog radnog staža, ali je reakcija Ministarstva rada, nadležnog za priznavanje takvih upita, izostala do danas. S obzirom na sve, ne trebaju nas čuditi svjedočanstva o sve brojnijim odlascima svih skupina radnika u druge aviokompanije koje više truda ulažu u planiranje rasporeda koji radnicima omogućava normalan privatni život i minimizira posljedice po zdravlje.

Kako posluje Croatia Airlines?

Međutim, svaki put kada na dnevni red u Croatia Airlinesu dođe ova ili neka druga tema iz domene radničkih prava, napominju iz ORCA-e, uprava tvrdi kako sindikalnih zahtjeva ima previše te da bi njihovo ispunjavanje naštetilo poslovanju firme zato što su ranije preuzeta financijska opterećenja poput uvođenja novih linija, slanja aviona na servis itd. Kao što je već rečeno, izgovor racionalizacije troškova bio je jedan od glavnih argumenata za smanjivanje radničkih prava u kolektivnom ugovoru 2013. godine – samo da bi se nakon toga naknade u upravi podigle za 30%.

Slični potezi uprave nastavili su se i idućih godina. Prisjetimo se samo da je prošle godine kompanija prodala vrijedne slotove na londonskom Heathrowu za cijenu daleko ispod realne ili da je jedna od bivših uprava poduzeća dogovorila prodaju avionskih karata u SAD-u uz proviziju od 17%, kada je postojala alternativa od 5%. Zapravo se nužno nameću, ili bi se trebala nametati, pitanja o razumnosti poteza uprave koji itekako utječu na stabilnost kompanije, a posredno i o opravdanosti odbacivanja sindikalnih zahtjeva.

To se jednako tako odnosi i na medijsku prezentaciju situacije u CA. Firma je prošle godine ostvarila višemilijunski profit, uprava se hvali uvođenjem novih sezonskih linija itd., a, ako ćemo vjerovati medijskoj slici, tu idiličnu sliku kvare isključivo radnici koji se nerazumno ponašaju i previše su pohlepni.

Utjecaj koncesioniranja Međunarodne zračne luke Zagreb

Osim toga, treba uzeti u obzir i izvanjske faktore koji utječu na poziciju kompanije, a posredno i na položaj radnika. Jedan takav faktor jest rad Međunarodne zračne luke Zagreb (MZLZ), koja je ujedno i baza Croatia Airlines. Počevši od preusmjeravanja leta CA koji je iz Dubrovnika umjesto u Zagreb morao sletjeti u Rim jer na Franji Tuđmanu nije bilo dovoljno radnika za prihvat aviona te veličine, preko nedavnih sigurnosnih propusta koji su omogućili putnicima da nesmetano išetaju na stajanku, a vozačima Ubera da završe na cesti koja inače služi za ulazak službenih vozila bez da pritom susretnu bilo kojeg sigurnosnog aktera, propusti koncesionara MZLZ pokazuju da su oni koji su upozoravali na posljedice davanja zračne luke na upravljanje privatniku bili itekako u pravu.

Kašnjenja letova u MZLZ porasla su preko 100% otkad se promet preselio sa Plesa na Franju Tuđmana, što naravno ima implikacije i za zrakoplovne kompanije. Kašnjenja utječu i na radnike Croatia Airlinesa, zato što su zaslužna za dio promjena u rasporedu osoblja zrakoplova. S obzirom na propise o obaveznom trajanju odmora nakon određenog broja sati provedenih na dužnosti, u posljednje se vrijeme događa da sve više članova posade zbog kašnjenja u Zagrebu zakonski ne smije preuzeti sljedeću dužnost prema rasporedu, što znači da se mora pozvati nekog drugog, što pak dovodi do potenciranja posljedica trajnog umora i iscrpljenosti o kojima je bilo riječi ranije. Pritom Croatia Airlines nema mehanizam kojim može prisiliti ili sankcionirati koncesionara zbog gubitaka koje prouzroče kašnjenja u MZLZ, a on sam, izgleda, u svemu tome ne vidi problem.

Za velik dio kašnjenja zaslužna je i politika štednje na troškovima rada u novoj zračnoj luci. Osim što se štedi na radnicima noću, ni danju često nema dovoljan broj tehničkih ekipa kako bi se svi avioni pripremili na vrijeme, prenose svoja iskustva iz ORCA-e, što dovodi do prevelikog opterećenja radnika zračne luke, ali i porasta animoziteta između njih i posada zrakoplova. Naime, iako i jedni i drugi imaju strogo definirane radnje koje se moraju obaviti prije polijetanja, zbog nedostatka tehničara na aerodromu prisutni radnici trenutno su dovedeni do toga da moraju juriti s leta na let, zamjerajući pritom kabinskom osoblju jer njihov dio zadataka oduzima dio vremena. Iako i jedni i drugi radnici znaju kako nisu oni odgovorni za lošu organizaciju radnog procesa koja izaziva rast tenzija, do toga neizbježno dolazi.

“Problem postizanja solidarnosti s drugim skupinama radnika nužan je za uspješno organiziranje nadolazećeg štrajka, kao i, uostalom, za radničko organiziranje uopće”, naglašavaju u ORCA-i. Nažalost, zbog rastućih pritisaka od strane poslodavaca, praktična organizacija solidarnosti postaje sve teža, što će zasigurno predstavljati dodatni izazov prilikom pripreme nadolazećeg štrajka, kojeg je u ovoj djelatnosti samo po sebi teško prirediti. Koliko je poslodavcu u ovom slučaju stalo da spriječi štrajk pod svaku cijenu, vidi se iz toga što je pri primitku molbe ORCA-e za dostavljanjem podataka kako bi se mogao napraviti plan poslova koji se ne smiju prekidati za vrijeme štrajka, Croatia Airlines brže-bolje tužila sindikat i pokušala ishoditi zabranu štrajka na Županijskom sudu u Zagrebu čak i prije nego je on službeno najavljen, navodeći velike gubitke koje bi mogao prouzrokovati štrajk usred turističke sezone. Firma je tužbu izgubila pa kroz idući period valja i dalje promatrati kako će se razvijati situacija u CA, pri čemu ostaje mogućnost da se postojeće poteškoće premoste, slično kao i 2013., kada je štrajk u zrakoplovstvu izazvao nekoliko štrajkova solidarnosti i veliku podršku javnosti.

 

Izvor naslovne fotografije: Wikimedia Commons/Mulag