04-06/12/2015
seminar "the gastarbajters", u koncepciji/conceived by Borisa Budena, u suradnji sa/in collaboration with Što, kako i za koga/WHW


Klub Mama, Preradovićeva 18, Zagreb
Kino Tuškanac, Tuškanac 1, Zagreb (u suradnji s Human Rights Film Festivalom)

Boris Buden, Ljubomir Bratić, Stipe Ćurković, Nebojša Jovanović, Gal Kirn, Julija Kranjec, Silva Mežnarić, Želimir Žilnik, WHW

SCROLL DOWN FOR ENGLISH

petak, 04/12/2015
Klub Mama
17-19:00, predavanje: Nebojša Jovanović "Celuloidna “Sedma republika”: Motiv gastarbajtera u jugoslavenskom igranom filmu"

subota, 05/12/2015
Klub Mama
15:00 uvod WHW
15:15 - 15:45 uvod Boris Buden
16:00 - 16:45 predavanje: Gal Kirn, "Gastarbajterstvo: pokret od ne-eksploatacije prema eksploataciji"
17:00 - 19:00 izlaganja i diskusija: "Gost koji ne prestaje odlaziti", Stipe Ćurković, Julija Kranjec, Silva Mežnarić, moderator: Boris Buden

nedjelja, 06/12/2015
Klub Mama
14:00 predavanje: Ljubomir Bratić
Izložba "Gastarbajteri" u Beču - Pogled unazad
15:00 - 16:30 diskusija: "Uvijek više od sjećanja", Stipe Ćurković, Nebojša Jovanović, Gal Kirn, Julija Kranjec, Silva Mežnarić, Želimir Žilnik, moderator: Boris Buden

kino Tuškanac
17-19:00 projekcija filmova Želimira Žilnika
Crni film, 1971, (14')
Nezaposleni ljudi, 1968, (13')
Inventur, 1975, (10')
Tvrđava Evropa, 2000, (80')
19:00 razgovor Borisa Budena sa Želimirom Žilnikom

više o svim izlaganjima: http://www.whw.hr/novosti/thegastarbajters.html

Figura gastarbajtera danas izgleda da je potpuno nestala u dalekoj prošlosti, zajedno sa svijetom industrijske moderne, hladnoratovskom podjelom na takozvani prvi, drugi i treći svijet odnosno njihovim odgovarajućim ideološkim paradigmama liberalno demokratskog kapitalizma, historijskog komunizma i antikolonijalizma. Premda je gastarbajter/ica kao ime za modernog migracijskog radnika neosporno fenomen "prvog" svijeta, u kojem je svojedobno zauzimao pravno jasno regulirani prostor (i vrijeme) ne samo na tržištu rada nego i u društvenom odnosno kulturnom smislu, njegovo pravo ishodište valja potražiti u ekonomskim, političkim i ideološkim lomovima unutar tog istog "prvog" svijeta – u njegovim imanentnim proturječjima i nejednakostima, kao što je ona između razvijenog sjevera i kronično nerazvijenog juga ili, drugim riječima, između centra i periferije.Nešto slično, u historijskom smislu, vrijedi i za bivšu Jugoslaviju. Čak bi se moglo reći da ni jedan drugi fenomen ne sublimira istinu njezine prošlosti kao fenomen gastarbajtera. Štoviše, u njemu se, na neobično transparentan način, ukazuje traumatski kontinuitet te prošlosti sa sadašnjošću u kojoj živimo i budućnošću ka kojoj se krećemo. Gastarbajter/ica je daleko više no jedan od likova iz narativa naše lokalne povijesti. Naprotiv, on/a je autentični narator te povijesti koju pripovijeda s onu stranu njene identitetske partikularnosti otvarajući je ne samo prema svijetu kao cjelini, nego i prema njenim potisnutim i negiranim istinama.

Gastarbajter/ica je dijalektičko kopile jugoslavenskog samoupravnog socijalističkog sistema, živa metafora njegovih iznevjerenih obećanja ali i izraz njegove vitalnosti odnosno kreativnog potencijala. Istodobno on/a je rani simptom naše suvremenosti. U historijskom trenutku u kojem se javlja on/a, kao njegov preuranjeni vjesnik, najavljuje svijet globalnog kapitalizma koji od lika s margine zaostalih društava evropskog juga, radnika migranta, stvara ljudsku paradigmu svog nezadrživog napredovanja.

Gastarbajter/ica je pionir tog novog svijeta, globalnog neoliberalnog kapitalizma. On/a krči njegove putove gazeći preko granica idiličnih društava socijalnog blagostanja koje, u potrazi za boljim životom, napušta, jer u njima nikada nije našao svoje mjesto – ali samo zato da bi iznova stupajući u njih ostao tek njihov vječiti gost. Gastarbajter/ica je bio/la i ostao stranac, kako u društvu i kulturi koje je napustio/la tako i u društvu i kulturi u koje je, kao gost/šća, došao. U oba slučaja retrospektivno negiranje njegova društvenog i kulturnog iskustva, kao i potiskivanje njegove političke artikulacije konstitutivni su elementi identitetskih konstrukcija tih društava, tih kultura i njihovih političkih institucija.

Poput proletera iz ranog razdoblja kapitalističke modernizacije gastarbajter je bio i ostao čovjek bez domovine, persona non grata u svijetu koji stvara. Baš kao takav on ujedno personificira neosvještenu avangardu nove transnacionalne i transsocijalne solidarnosti koja danas, u liku globalne migracije, na ruševinama modernističkih država blagostanja traži formu svoje političke artikulacije. U liku gastarbajtera nam se svojedobno ukazala budućnost za koju smo bili slijepi, kao što u njemu danas, osvrćući se, otkrivamo prošlost koju smo potisnuli.

Boris Buden

***

Friday, 04/12/2015
Mama club
17-19:00, lecture: Nebojša Jovanović, "Celuloid "Seventh Republic": gastarbajter as a motive in Yugoslav film"

Saturday, 05/12/2015
Mama club
15:00 Introduction WHW
15:15-15:45 Introduction Boris Buden
16:00 – 16:45 lecture: Gal Kirn, Gastarbajterism: movement from non-exploitation to exploitation
17:00-19:00 lectures and discussion: "The guest who never stops leaving", Stipe Ćurković, Julija Kranjec, Silva Mežnarić, moderator: Boris Buden

Sunday, 06/12/2015
Mama club14:00 lecture: Ljubomir Bratić
Exhibition „Gastarbajters“ in Vienna – a look back

15:00 – 16:30 discussion: "Always more than a memory", Stipe Ćurković, Nebojša Jovanović, Gal Kirn, Julija Kranjec, Silva Mežnarić, Želimir Žilnik, moderator: Boris BudenCinema Tuškanac

17-19:00 Želimir Žilnik's films
Black film, 1971 (14')
The Unemployed, 1968 (13')
Inventory, 1975 (10')
Fortress Europe, 2000 (80')

19:00 Conversation: Boris Buden and Želimir Žilnik

The figure of gastarbajter (guest-worker) seems to have completely disappeared in the distant past, together with the world of industrial modernity, Cold War division into First, Second and Third World or rather their corresponding ideological paradigms of liberal democratic capitalism, historical communism and anti-colonialism. Although gastarbajter as a name for contemporary migration worker is clearly the phenomenon of the "First" world, where it at the time occupied a legally regulated space (and time) not only at the work market but also in social or rather cultural sense, its real origins are to be found in economic, political and ideological breaks within this very "First" world – in its immanent contradictions and inequalities, such as between the developed North and chronically underdeveloped South or in other words, between the center and periphery. Something similar, historically speaking, can be applied to ex-Yugoslavia as well. We could even say that no other phenomenon sublimes the truth of its past quite as much as the phenomenon of gastarbajter. Moreover, through this phenomenon, in an unusually transparent way, a traumatic continuity of this history with the present and the future towards which we are moving is made apparent.
Gastarbajter is much more than simply one of the characters from the narrative of our local history. Quite the contrary, he/she is the authentic narrator of this history which he/she retells beyond its identitarian particularity, opening it not just towards the world in its totality, but also towards its repressed and negated truths.
Gastarbajter is a dialectical bastard of Yugoslav self-managerial socialist system, a live metaphor of its broken promises but also an expression of its vitality and creative potential. At the same time, he/she is an early symptom of our contemporaneity. In the historical moment in which it appears, as its untimely emissary, he/she announces the world of global capitalism which creates a human paradigm of its incessant progress from the character on the margins of backward societies of European South - worker migrant.
Gastarbajter is the pioneer of this new world, global neoliberal capitalism. He/she clears its paths stepping deliberately over borders of idyllic societies of social welfare, which, in search for better life, he/she leaves, because he/she never found its place in them – but only so that entering them anew he/she could stay their eternal guest. Gastarbajter was and remained a foreigner, in society and in culture which he/she abandoned as well as in society and culture where he/she came as a guest. In both cases retrospective negation of his/her social and cultural experience, as well as suppression of his/her political articulation is a constitutive element of identity constructions of these societies, these cultures and their political institutions.
Like proletarians from the early period of capitalist modernization, gastarbajter was and remained a man/woman without homeland, persona non grata in the world he/she creates. Precisely as such he/she personifies the unconscious avant-garde of new transnational and transsocial solidarity which today, in the figure of global migration, on the ruins of modernist welfare states, looks for the form of its political articulation. A future revealed itself to us, a future that we were blind for, in the character of gastarbajter, and through this very figure we are today revealing the past which we have repressed.

Boris Buden

Program su omogućili / The program was funded by:
Gradski ured za kulturu, obrazovanje i sport Grada Zagreba
Ministarstvo kulture RH
Hrvatski audiovizualni centar- HAVC
Open Society Foundations - Open Society Initiative for Europe

Program Galerije Nova i WHW-a podržavaju / Gallery Nova and WHW are supported by:

Nacionalna zaklada za razvoj civilnoga društva
Zaklada Kultura nova

Program je realiziran u suradnji s Multimedijalnim institutom, Human Rights Film Festivalom i Hrvatskim filmskim savezom. / The program was realized in collaboration with Multimedia Institute, Human Rights Film Festival and Croatian Film Association.